Početak školske godine sve je bliži te ga mnoge obitelji dočekuju s veseljem, ali i zebnjom. Kakav će uspjeh njihovi školarci ostvariti? Kako će se nositi sa sve težim gradivom i sve većom količinom obaveza? Kako im pomoći i što je to što zaista određuje njihov uspjeh ili neuspjeh?
Sve su ovo pitanja koja psihologe već dugo zanimaju. Školski je uspjeh nešto što u velikoj mjeri određuje način i smjer cjelokupnog života svakog pojedinca. Stoga je jedan od najznačajnijih događaja u psihologiji bio upravo razvoj skale inteligencije pomoću koje se nastojalo predvidjeti školski uspjeh kod djece. Skala inteligencije razvijena je početkom 20.st., a od tada do danas provedena su brojna istraživanja kojima se nastojala ispitati povezanost uspjeha na različitim mjerama školskog uspjeha i nekih vanjskih faktora.
Veliki broj istraživanja bio je vezan uz povezanost školskog uspjeha i inteligencije. Međutim, istraživanja su pokazala da visoka inteligencija ne znači nužno i dobar uspjeh te da je za dobar uspjeh dovoljna i prosječna inteligencija. U novije vrijeme sve se veća pažnja posvećuje drugim odrednicama školskog uspjeha poput osobina ličnosti, kreativnosti, itd. Tako se pokazuje da su osobito važne emocije školarca, odnosno kakvi su osjećaji učenika vezani uz školu, kako se učenik nosi sa strahovima od ispita i slično. Osim osjećaja koje učenik ima prema školi, važni su i njegovi stavovi prema školi te općenito prema obrazovanju. Pozitivan ili negativan stav prema obrazovanju nadalje utječe na motivaciju učenika za učenjem i postizanjem dobrih školskih rezultata. Motivacija za učenje povezana je isto tako s učenikovim interesima, njegovom znatiželjom te vrijednostima.
Sve su ove odrednice školskog uspjeha međusobno povezane te im je zajedničko to da su pod većom ili manjom kontrolom samog pojedinca. Međutim, postoje i brojni drugi faktori koji nisu pod učenikovom kontrolom, a također su važni za školski uspjeh. To su primjerice razredna klima, školsko okružje, osobine nastavnika itd.
Sve u svemu, očigledno je da se školski (ne)uspjeh ne može lako opisati te da ne postoji jedan specifičan faktor koji je zaslužan za školski uspjeh ili neuspjeh. Međutim, važno je napomenuti da na stavove učenika prema školi i učenju, njegovu motivaciju i osjećaje može u dobroj mjeri utjecati obitelj, posebice roditelji. Važno je da roditelji ovdje prepoznaju svoju ulogu te da svojim interesom i uključenošću u obrazovanje svog djeteta potaknu odgovornost i marljivost kod svojih školaraca što će potom zasigurno uroditi uspjehom.
* Natalija Ćurković doktorirala je psihologiju na Sveučilištu u Zagrebu 2012. godine u polju školske psihologije i psihologije obrazovanja. Za vrijeme doktorskog studija boravila je godinu dana na Sveučilištu Massachusetts (SAD) gdje se specijalizirala za područje mjerenja znanja. Profesionalno se bavi analizama i istraživanjima u obrazovanju. Područje njenog interesa također obuhvaća psihologija obitelji.