Ministar kulture Zlatko Hasanbegović gostovao je u ‘Točki na tjedan’ kod Nataše Božić na N1. U nastavku pročitajte što je rekao.
O tome tko ga je doveo na mjesto ministra
“Na to mjesto me doveo rezultat izbora, činjenica da je HDZ došao obnašati vlast, i ja sam samo odlukom stranke i tadašnjeg predsjednika stranke bio jedan od kandidata koji je išao razgovarati s mandatarom Oreškovićem. Nakon razgovora sa mnom je procijenio da baš ja mogu biti ministar.”
O smjenama na trećim programima HRT-a
“Ja nemam nikakve veze jer ni na koji način nisam o tome odlučivao, to je bila odluka drugog urednika. Moje mišljenje je da se trebaju dokinuti razni klijentelistički monopoli, da ne treba ići u bilo koju krajnost, i da javni servis, posebno vezano za kulturu, treba biti prostor istinskog javnog pluralizma.”
O financiranju neprofitnih medija
“To nije imalo uporište u zakonu ni u kulturnim vijećima, radilo se o jednom ad hoc povjerenstvu koje je na kraju i svojim odlukama dovelo do nezadovoljstva i svojevrsnog rata među neprofitnim medijima, s obzirom da su jedni lijevi dobivali sve, a čak i neki među njima ništa, a svi ostali navodno nisu mogli zadovoljiti kriterije. Moja prethodnica Zlatar Violić je baš zbog takvog ponašanja završila s jednom vrste osude. Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa utvrdilo je da je mimo pravila pojedinim portalila davala novac. Ja sam želio promijeniti to i nisam htio upasti u zamku, da se novac umjesto jednima preusmjeri drugima. Nisam bio protiv financiranja, već protiv eksperimenta koji je bio uveden u protekle dvije godine, koji se pokazao potpuno promašenim.”
O odnosima s Plenkovićem
“U vrlo srdačnim i korektnim, prije se nismo poznavali, nakon što je postao predsjenik HDZ-a obavio sam s njim nekoliko razgovaora, i o njemu kao čovjeku mogu reći samo najbolje.”
O odnosima s Karamarkom
“U vrlo korektnim, ni prije ni danas mi nismo bili u bliskim, intimnim odnosima, između nas je postojala jedna vrsta politički-ideološke poveznice, ali u svakom trenutku sam bio i ostao nostitelj vlastite političke artikulacije.”
O tome hoće li ponovno biti ministar
“Ne bih špekulirao o tome. Za sastavljanje vlade će biti ključni rezultati izbora. Milslim da sam dobro radio svoj ministarski posao, i svi oni koji misle da ne trebam biti ministar kulture i dalje, trebaju jasno iznijeti argumente i reći što sam krivio učinio. Nisam primijetio ni među biračima ni ljudima u HDZ-u da postoje primjedbe na moje djelovanje. Ljudi izvan stranke, pa makar to bio i Milorad Pupovac, ne mogu nam kadrovirati u stranci.”
O Mostovim ultimatumima
“U politici nema ultimatuma, već zahtjevi, a oni su ih, koliko vidim, javno artikulirali. I HDZ ima svoje zahtjeve, a epilog toga treba biti jedan novi dogovor u kojem nitko nikome neće postavljati ultimatume i taj dogovor treba izroditi novu vladu, koja će počivati na solidnijim političkim temeljima. Ključan problem ove vlade je što predsjednik vlade nije bio političko-stranačka ličnost, a mi ipak moramo afirmirati politiku i političku dimenziju. To daje jedan jači autoritet vladi u djelovanju.”
“Potpuno je jasno da predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, iza kojeg će stajati najveći broj mandata u parlamentu, mora biti mandatar vlade. To nije uvjet, to je logika političkog djelovanja na kojem počivaju sve normalne demokracije svijeta.”
O velikoj koaliciji
“Protiv sam velike koalicije. Za veliku koaliciju nema nikavih razloga, nismo u ratnom stanju, ne postoji nikakva vanjska ugroza. U ovim uvjetima velika koalicija je sinomim za trgovinu. Bez sumnje, ona bi bila sumrak demokracije, i u ovim okolnostima ona bi otvorila prostor različitim populističkim i ekstremističkim skupinama.”
“Ona je više projekcija različitih interesnih skupina i aktera, nego što je to izraz stvarne želje bilo koje ključne parlamentarne stranke. Velike koalicije neće biti, to su sve hipotetske situacije.”
O ‘Za dom spremni’
“Za dom spremni je naravno pozdrav koji je bio službeni pozdrav ustaškog pokreta o tome nema nikakvih dvojbi! On je obilježen brojnim hipotekama i ne vidim razloga da se poseže za njim u modernoj demokratskoj Hrvatskoj kao i za bilo koji drugim krilaticama dolazile one iz propale jugoslavenske komunističke baštine ili iz baštine ustaškog pokreta i NDH…”.
“Ja sam došao iz navijačke subkulture, koja će uvijek počivati na jednoj vrsti prkosa i bunta. Treba stvoriti takvo društveno ozračje u kojem neće biti nikakvog posezanja uzvicima i povicima.”
“Ja sam protiv bilo kakvih zabrana, u SAD-u apsolutno ništa nije zabranjeno, ni jedna simbolika. Zabranama se ništa ne može postići. Može se postići samo stvaranjem jednog zdravog društvenog ozračja i odgojem.”
O Titu i Paveliću
“Nikada kao povjesničar nisam ulazio u licitiranja sa zločinima. Svaki akter, pa i ovi koji spominjete su različite povijesne ličnosti i svaka na neki način snosi odgovornost za zločine koje su ostali iza njihovih vladavina. Ono što danas znamo, mi imamo fenomen da nikada nije došlo do istinskog suočavanja sa zločinačkom naravi jugoslavenskog komunizma, i potpuno je svakom jasno da mi danas ne vodimo rasprave o tome trebaju li se imena trgova i ulica zvati po Anti Paveliću ili ne trebaju, već činjenicom da imamo, pa i u Zagrebu,da nam najljepši središnji trg nosi ime po osobi koja je utjelovila vrijednosti ideologije, poredak i državu koja je u savršenoj suprotnosti sa svim vrijednostima na kojima počiva moderna hrvatska država. Moje stajalište je jasno, svaka Jugoslavija je negacija hrvatske države, a komunizam je negacija demokratkog poretka na kojem počiva Hrvatska.”
O časopisu NDH i najvećoj ikoni desnice
“Ta suradnja s časopisom nije postojala, prenesen je samo jedan moj članak, a drugo je bio neautorizirani govor s jedne pravaške trbine iz 1993., koji uopće nije govorio o apologiji ustaškog režima, već je bio jedna vrsta aluzija na tadašnje hrvatsko-bošnnjačke odnose. Ikona desnice sam zato što sam napadnut od jedne skupine ideoloških uskogrudnika, dehumaniziran i pretvoren u jednu vrstu ekstremista. Svatko tko me pozdaje, zna da je to potpuna nistina.”
O Jasenovcu i Bleiburgu
“Sve žrtve su jednake i neumjesno je uopće licitirati o krivnji i nevinosti ljudi koji su likvidirani bez bilo kakvog suđenja. U svakom trenutku ću odati počast svim žrtvama Drugog svjetskog rata, bez obzira na stranu u ratu i ideološku pozadinu.”
O NDH
“Očekivati od mene da kao povjesničar o zamršenim povijesnim fenomenima odgovaram s dosjetkama, ne može se. Sve što sam o tome pisao u kontekstu širih tema, sam jasno izrekao. Državna tvorevina, bez obzira u kojem povijesnom razdoblju egzistirala, a koja nosi hipoteku zločina, je neprihvatljiva. Mislim da se općenito o bilo čemu, a posebno o traumatičnim epizodama, u tom kontesktu ne može odgovarati u crno bijelim klišejima, jer je povijesna stvarnost složena”.
O odnosu Hrvatske i Srbije
“Srbija treba ispuniti sve svoje obveze, ako ih ne ispuni, neće je blokirati samo Hrvatska već cijela Europska unija i to je temljena činjenica. Proteklih mjeseci svjedočimo jednoj vrsti medijsko-obavještajne histerije. Svima je jasno da je riječ o jednoj ciljanoj kampanji s određenim ciljevima koji nisu do kraja jasni. Prema mom mišljenju, stvar je o unutarnjim skukobima u Srbiji i nedoumici gdje kreniti u smislu geopolitke – Bruxelles ili Moskva.
O tome što sluša
“Pipsi su iz mog kvarta, oni su iznjedrili navijačku himnu koja je postala vrsta kultne pjesme, kao i pjesma Čavoglave gospodina Perkovića, koju su devesetih godina slušali oni i koji bi je sada zabranjivali.”
“To je povijesna pjesma, jedna o najpopularnjih ratnih pjesama, koja je toliko bila popularna da ima i različite obrade, koje su koristile i druge strane u ratnom sukobu.”
O Thompsonu
“Privatno riječ je o jednom simpatičnom, skromnom i ljubaznom čovjeku, a kao glazbenik, poštujem činjenicu što mu nitko ne može osporiti da je najpopularniji izvođač. Bez obzira što ga bojkotiraju radio postaje, on je primjer da se može doći do publike, do koje mnoge pseudo-estradne veličine mogu samo sanjati da će doći, i bez povlačenja za ruku urednika radio i TV postaja. Poštujem to što radi. Sadržaj njegovih pjesam ima tu jednu necioalno-religijsku tematiku, koja govori o jednim vrednotama, koje su, naravno, bliske i meni.”
O Mamiću
“Tu ima nekoliko pitanja u kojima sada ne bih govorio. Moje su simpatije uvijek na strani navijača. Kao državni dužnosnik se na utakmicama ne pojavljuem u loži, iako bi to mogao, već isključivo na navijačkoj tribini gdje su moji prijatelji. Nedavno sam sreo gospodina Mamića, nakon jedne utakmice. Inače, on je simpatičan čovjek. Pitao me gdje sam bio, ja sam kažem na istoku, a on mi je rekao: “A ti si vikao Mamiću pederu’. Na to sam mu odgovorio, ja to ne činim, ali ima ih oko mene.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
