U ovom izdanju podcasta Željka Markić & Narod.hr gostovao je dr. sc. Zlatko Hasanbegović – povjesničar, publicist, bivši ministar kulture Republike Hrvatske i saborski zastupnik. Trenutno je politički aktivan kroz stranku Blok za Hrvatsku te djeluje u zagrebačkoj gradskoj politici.
U razgovoru sa Željkom Markić prolazi širok spektar tema o kojima se sa Zlatkom Hasanbegovićem može otvoreno i argumentirano raspravljati. Razgovaraju o širem kontekstu političkog sustava u Hrvatskoj, uključujući pitanje zastupljenosti manjina u Saboru, kao i o njegovom osobnom političkom radu i iskustvu. Zanimljivo je Hasanbegović analizirao i većinu u Hrvatskoj u odnosu na zastupnike u Saboru. Financiranje manifestacije Trnjanski kresovi, aktualna gradsku vlast u Zagrebu te političke aktere koji svjesno iskrivljuju činjenice o hrvatskoj povijesti.
> Šarić: Senfe, jugoslavenskoj zastavi je itekako mjesto na Trnjanskim kresovima
> Hasanbegović: Ljevica je stvaranjem protuustaške histerije postala korisni idiot Plenkoviću
Dotaknuli su se i uloge HRT-a, javne televizije koju građani obvezno financiraju, a na kojoj se o Josipu Brozu Titu govori bez kritičkog odmaka prema njegovoj odgovornosti za zločine.
Otvoren, direktan i bez zadrške – razgovor koji ide u srž ključnih društveno-političkih tema u Hrvatskoj.
Podsjećamo, “Željka Markić & Narod.hr” novi je podcast nakon dosadašnjeg formata “55 minuta sa Željkom Markić”.
Hasanbegović – Zagovornik apsolutne slobode izražavanja
Markić uvodno ističe da je dr. Hasanbegović poznat po puno toga, ali da je njegov doprinos raskrinkavanju komunističkih zločina u Hrvatskoj i onda daljnjeg utjecaja tog komunističkog mentaliteta na hrvatsko društvo danas u 2026. iznimno važan.
“Svibanj je mjesec u kojemu neki tvrde da je ‘Zagreb oslobođen’, a mi znamo da je na žalost ulazak partizana u Zagreb bio početak pokolja civila i svih koje je režim smatrao neprijateljima”, podsjetila je Markić.
> Markić i Vlahović o Trnjanskim kresovima: Kultura smrti; socijalni i sanitarni problem
> Yammat FM, privatni radio koji financira i Tomašević, reklamira Trnjanske kresove
“Čini mi se da se svake godine u ovo vrijeme upravo ovim povodima nalazimo. Kod mene to izaziva rezignaciju. Moja javno i političko djelovanje na te teme traje već više od desetljeća. O epilogu može suditi hrvatski narod. Bez obzira na rezignaciju, mislim da napor svih ovih godina nije bio uzalud. On nema konačno državnopolitičko uobličenje koje je zapravo rješenje svih naših problema. Ali uspjeli smo barem u tome da danas u jednom slobodnijem ozračju možemo raspravljati i konstatirati notorne činjenice koje su do jučer bile sustavno nijekanje, sada se samo perfidno relativiziraju”, upozorava Hasanbegović.
“Svi koji prate moj politički život znaju da sam zagovornik apsolutne slobode izražavanja, pravo iznošenja bilo kakvih stajališta. Nije problem u tome što postoje ljudi koje si spomenula, u konačnici oni imaju pravo na legitimno djelovanje, problem je, i to je jedna vrsta našega poraza, što su oni u položaju ključne moći, ne samo društvene, akademske, već i državnopolitičke. Slučaj Grada Zagreba i sadašnje stanje upravo podsjeća na tu činjenicu. Činjenica je da su ti ljudi iz različitih razloga sada u Gradu Zagrebu već u drugom mandatu u položaju apsolutne moći”, podsjeća.
O HRT-u i Terezinim hvalospjevima Titu
“Bio bih blag prema gospođi Terezi Kesoviji. Ona je jedna od ikona hrvatske zabavne glazbe i želim da joj ta uloga ostane ključna uloga u njezinoj karijeri. Po tome ćemo je se sjećati. U konačnici vjerujem da je iskreno govorila. Podsjetila nas je na činjenicu, da je cijela ta jugoslavenska estrada, njezina uloga u tadašnjoj komunističkoj Jugoslaviji bila neodvojiva od tadašnjih odnosa moći. Ta estrada bila je u nekoj vrsti zabavne legitimacije režima. To su notorne činjenice”.
> Dujmović: Da je netko na HTV-u veličao Pavelića kao Tereza Tita, bi li voditelj emisije šutio?
> Političke reakcije na Terezin žal zbog Tita: ‘Sva istina leži u kostima našeg naroda’
“Oni pjevači koji se iz bilo kojih razloga nisu uklapali u taj jedan obrazac i posredne apologije režima završavali su kao disidenti, onemogućeno im je glazbeno djelovanje. Podsjećam na slučaj Vice Vukov. U osnovi benigni zabavni pjevač s humanističkim domoljubnim pristupom koji se mogao uklopiti u bilo koju državnopolitičku koncepciju završio je kao glazbeni disident i zabranjen mu je svaki javni nastup od 1972. do 1990. Dakle, to je činjenica”.
“S druge strane imamo HRT, znamo o kojem je voditelju riječ, u konačnici da ima stanoviti novinarski ironijski instinkt mogao je to problematizirati. To je novinarska poslastica, mogao je ironijski podsjetiti gospođu Kesoviju da je nakon 1990. godine sukladno i svojoj obiteljskoj sudbini, sudbini njezinog doma, koji je uništen u vojnom pohodu nota bene Titove Jugoslavenske armije. Mogao je podsjetiti na činjenicu da je mnoštvo oplakivalo, ali nisu svi oplakivali. Mnogi koji su oplakivali, promijenili su kasnije svoja stajališta. Postojimo i mi i naše obitelji koji su taj trenutak potpuno drugačije doživljavali”.
Vrijednosno identitetska konfuzija
“No to je Hrvatska radiotelevizija. Ona je samo u institucionalnom smislu slika ukupnog hrvatskog državnog života jedne vrijednosno identitetske konfuzije koja danas vlada. Sustavnoga rehabilitiranja jugoslavenskoga komunizma, bilo pod krinkom apokrifnoga antifašizma ili pod krinkom te estradne nostalgije za prošlim vremenima i slično. To je zapravo ključni problem suvremenoga hrvatskog društva bez tekućega razrješenja.”
> HRT u jugoslavenskoj propagandi: Kesovija hvalila Tita, Stanković ni riječi o zločinima
“Društvo se mijenja, u proteklih 10 godina stanoviti drugi estradni i društveni fenomeni, poput koncerata prošlog ljeta jednog drugog pjevača pokazali su jedno potpuno drugo narodno raspoloženje. Posebno u mlađem naraštaju. Odgovorna vladajuća politika se licemjerno tome priklanja. Ona pokušava parazitirati na tom raspoloženju, vješto iščitava znakove vremena iz čisto dnevnopolitičkih razloga. No ona ne čini ništa vezano uz ovu temu o kojoj raspravljamo, budući da državna identitetska politika nije ni historiografsko ni akademsko pitanje, to pitanje se ne može razriješiti sa stanovitim povjerenstvima, historiografskim projektima, utvrđivanjem povijesnih činjenica.”
JNA – instrument Komunističke partije Jugoslavije
“Kao povjesničar, dobar poznavatelj poslijekomunističke hrvatske historiografije mogu reći da je hrvatska historiografija bez obzira na sve svoje nedostatke i slabosti razriješila ključne dvojbe. O tome postoje stotine knjiga, znanstvenih članaka. Narav jugoslavenskoga komunizma, pozadina, motivacija, ne samo poratnih, već i ratnih komunističkih zločina, budući da su partizani koji su se u svibnju i službeno nazivali Jugoslavenska armija, bez obzira na motivaciju tisuća ljudi koji su prilazili tom pokretu iz različitih namjera, okolnosti – ta vojska je bila i ostala oružani instrument Komunističke partije Jugoslavije i njezinih ratnih i poratnih ciljeva.”
“Drugim riječima, to nije historiografsko pitanje, to je prvorazredno državno političko identitetsko pitanje, koje se može razriješiti isključivo konkretnom državnopolitičkom akcijom i stanovitim odlukama vezano uz Ustav. Vezano uz koncept državnih praznika. Vezano uz koncept tzv. kulture sjećanja”.
Floskula o kulturi sjećanja
“Inače ta floskula o kulturi sjećanja je jedna vrsta posebnoga ideološkoga koncepta nastalog u krugovima europske tzv. ljevice. Nije naravno izvorno koncept sjećanja prema stvarnim činjenicama već jedne vrsta manipulacije selektivnoga sjećanja i slično. Ovo pitanje zaključujem je državnopolitičko pitanje”.
“Hrvatska politička elita, posebice ona vladajuća zna koja je, u tom smislu ne čini ništa. Ona je kolebljiva, oportunistička i u konačnici svojim tzv. nezamjeranjem pridonosi ovoj konfuziji i činjenici da mi sada, barem ja to tako vidim, a u kontekstu globalnog međunarodnoga kaosa svjedočimo jednoj vrsti tribalizacije društva u kojem pokušavaju konačne pravorjeke dati sektaši različitih usmjerenja”.
> Hasanbegović: Ljevica nameće ‘protuustaški egzorcizam’!
“Tik tok-aktivisti, influenceri, koji kakofoniju s društvenih mreža, koje su zapravo poprište razgovora gluhih, prenijeti na cijelo društvo i u pozadini ovoga naše stabilnosti i blagostanja imamo jednu vrstu političke anestezije cijeloga društva koja u budućnosti može biti vrlo opasna. Drugim riječima odgovornost je na politici. To je moj odgovor na ove pokušaje, da svjedočimo tome da će država Hrvatska financirati hvalevrijedan znanstveni projekt, ali ti znanstveni projekti se financiraju i postoje već 30 godina.”, podsjeća Hasanbegović.
“Nemamo Pupovca u Vladi, ali njegova interesna grupacija egzistira, obilato financirana”
“Nije problem u znanstvenim projektima. U pozadini ove dnevnopolitičke trgovine, da ne ulazim načinu na koji je nastala ova Vlada, pa u sklopu te političke trgovine, nemamo gospodina Milorada Pupovca u Vladi, ali njegova interesna grupacija egzistira, obilato financirana. Njemu Vlada nije ni potrebna za ciljeve koje ostvaruje”.
> Doznajemo koliko će novca SNV dobiti ove godine iz proračuna
> Kako Novosti i Vida TV prikazuju Domovinski rat: Branitelji pljačkaši, a Srbi ‘očišćeni’ iz ‘Krajine’
“Ali eto dat ćemo i ovim tzv. drugim da ih smirimo, znanstveni projekt, koji će se kabinetski istraživati slijedećih 20 godina o činjenicama koje su već potvrđene. Nama nije potrebno utvrđivanje činjenica, okvirne brojke se znaju. Nama treba jedna potpuno nova državno-identitetska politika.
O lažima vezanim uz 22. lipnja – Danu antifašističke borbe u Hrvatskoj
“Imat ćemo sada, to ja zovem, ‘travanjske-svibanjske-lipanjske pobožnosti’. Počinje se s jasenovačkom komemoracijom, nakon toga imamo svibanj, Trnjanski kresovi, 8. svibnja, imamo komemoriranje Bleiburških događaja, koji se više ne mogu komemorirati u Austriji. Nakon svega toga imat ćemo 22. lipnja 1941. kao državni praznik. U obilježavanju toga događaja će sudjelovati i predstavnici hrvatske Vlade. Po špranci svake godine kada otvorimo radio čut ćemo ‘Na današnji dan obilježava se utemeljenje Prvog antifašističkog odreda u Europi…’. Svake godine podsjećam da je to notorna laž.”
“22. lipnja 1941. je dan Hitlerovog napada na Sovjetski savez. Time je prekinuto dotadašnje ratno i političko savezništvo Trećega Reicha i Sovjetskoga saveza. Valja podsjetiti da rat u Europi nije počeo 1941. godine već 1939. njemačkim napadom na Poljsku. Komunističko stajalište, KPJ, Tita, Politbiroa, cijele tadašnje komunističke propagande, da je to imperijalistički rat za koji odgovornost ne snosi Hitlerov Treći Reich već anglo-francuski ratni huškači. To je prekinuto 22. lipnja 1941. i po apokrifnoj predaji na taj dan je utemeljen prvi partizanski odred u šumama pokraj Siska”.
“Već godinama ukazujem na činjenice i u polemikama sam s nekim kolegama povjesničarima. Na taj dan nije utemeljen nikakav partizanski odred. Zanemarimo i činjenicu da niti jedan nadnevak bolje od 22. lipnja 1941. ne ukazuje na boljševičko-komunističku pozadinu tog tzv. antifašističkog pokreta. Skupina sisačkih komunista odlazi na konzultacijsko ladanje u šume pokraj Siska, kako bi se konzultirali što dalje u novonastalim okolnostima. Tek tijekom daljnjeg razvitka sljedećih mjeseci počinje prvo srpski ustanak, tome se priključuju komunisti, nastaju ratne formacije o kojima je riječ”.
Praznik kao rezultat komunističkog konteksta
“Taj nadnevak kao državni praznik ne samo da je dvojben vrijednosno identitetski već je izmišljen. To je rezultat jugoslavenskog komunističkog konteksta. Unutar različitih kontroverzi koje su nastale među komunistima, srpskim, hrvatskim i ostalima, vezano uz interpretacije njihove povijesne uloge, taj dio komunista u Hrvatskoj pokušao je preko 22. lipnja na neki način stvoriti kontrapunkt tadašnjem središnjem središnjem obilježavanju Dana ustanka, 22. srpnja, događaje u Srbu koji čine jedan cjeloviti lanac zločina, od Like, od Srba, preko Kulen Vakufa, Drvara itd.. U BiH se taj dan obilježavao kao Dan ustanka naroda Hrvatske. Pokušalo se preko 22. lipnja parirati tim stalnim optužbama iz jugoslavensko-srpskih komunističkih krugova. To je jedna vrsta interne unutarkomunističke polemike koju uopće nije trebalo prenositi u modernu hrvatsku državu koju treba lišiti tih zloduha prošlosti”, upozorava Hasanbegović.
O biološkom uništenju većeg dijela muslimanskog i svog dijela katoličkog stanovništva Vrtoče, Krnjeuša
“Sad sam desetak dana boravio u BiH na tom prostoru Drvara, Bosanskog Grahova, Kulen Vakufa, Bihaća, po bihaćkoj i cazinskoj krajini sa svojim dobrim prijateljem drvarskim župnikom gospodinom Klečinom. On je župnik u Drvaru, ali je i župnik za Bosanski Petrovac i Ključ. U krajevima u kojima je taj tzv. ustanak, koji još neki još uvijek i pored 22. lipnja obilježavaju, epilog tog ustanka bio je biološko uništenje većeg dijela muslimanskog i svog dijela katoličkog stanovništva Vrtoče, Krnjeuša”.
“To su bile vitalne župe u okolici Bosanskog Petrovca, koje su biološki uništene 1941. godine, ubijeni, rastjerani, tragovi kuća, groblja, sravnjeno. U Bosanskom Petrovcu ljudi ne znaju 1949. su komunisti srušili katoličku crkvu i danas žive ljudi koji zapravo iz dobronamjernog neznanja ne znaju da su tamo živjeli do prije 70 godina neki drugi ljudi. To je sve jedan kontekst komplicirane povijesti”.
O temeljima Republike Hrvatske
“Hrvatsku državu treba lišiti toga. Stvoriti jednu potpuno drugu državno nacionalno komemorativnu paradigmu koja će zapravo prestati biti čimbenik razdora unutar hrvatskoga naroda, već čimbenik nacionalne integracije. To znači da je moderna hrvatska država utemeljena na volji našega našega naroda i na pobjedi u Domovinskom ratu.”
> Thompson nije dobrodošao u Zagrebu, a komunisti iz Srbije jesu
> Tanja Belobrajdić: Ratnim herojima i njihovim najmilijima dugujemo nezaborav njihove žrtve
> Sekula Gibač o nepoznatom ‘ratu prije rata’ i ulozi ‘srpskih milicionera’ u agresiji
> Milan Zanoški: ‘Svaki napad na postrojbu HOS-a je napad na cijelu Hrvatsku vojsku’
“To su jedine činjenice u kojima se prepoznaje cijeli hrvatski narod. Uopće nemam tu totalitarnu ambiciju nametati svoj pogled na prošlost bilo kome. Drugi svjetski rat bio je među ostalim bio i građanski rat među Hrvatima. Mnogi Hrvati su potomci ljudi koji su u ratu bili na partizansko-komunističkoj strani. Utemeljitelji hrvatske države su proizašli iz te baštine. Oni su kasnije imali različite metamorfoze, svojim životnim iskustvom shvatili su da je ideja koja ih je vodila u mladosti u suprotnosti s činjenicama komunističke Jugoslavije”, podsjeća Hasanbegović.
“Potrebna nam je dvotrećinska ustavotvorna većina, potreban nam je novi Ustav”
“Želim da se s nekoliko državnopolitičkih poteza, mora postojati stanovita konstelacija, stanovita saborska većina, dvotrećinski ustavotvorne većine, da se ta problematika s nekoliko odluka riješi”, ističe.
“Nama je potreban u konačnici, kada lišimo dnevnopolitički kontekst, borbi, jeftine demagogije i magle, nama je potreban novi Ustav, potrebna nam je korjenita promjena politička sustava, promjene izbornoga zakonodavstva, promjena uopće načina rješavanja, predstavljanja nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru. Nama je potrebno ono što smo propustili devedesetih godina. One su moguće tek kada se stvori takva konstelacija u Hrvatskom saboru, koje na žalost nema, kada će se kritična masa u visokoj hrvatskoj politici naći ljudi koji nisu jeftini demagozi i populisti, koji znaju o čemu govore. To na žalost nemamo”, upozorava.
> Bratanić: O Hrvatskoj i Jugoslaviji se i danas govori kroz filtere, skrivajući pravu istinu o obje
> Branka Ćubelić: Partizani su mi u Zrinu ubili djeda i još 290 osoba kao primjer drugima koji im se nisu htjeli pridružiti
“Bez te konstelacije mi ćemo i sljedećih 30 godina nalaziti ovdje, voditi razgovor gluhih, konstatirati da to što se događa na Trnjanskim kresovima nije u redu, neki drugi će govoriti nešto drugo”.
“Hrvatski narod je zajednica onih koji će biti u subotu na Hodu za život, ali i onih koji će biti na Trnjanskim kresovima, i oni su Hrvati. Za gospodina Tomaševića nisu u Zagrebu glasovali Marsijanci, već naši sugrađani, koji su većinom Hrvati”.
“Ne želim da naša djeca i unuci sudjeluju na bilo kojoj vrsti građanskoga rata ili sektaških besplodnih sukoba, već da se nađe minimalno suglasje”, izrazio je želju Hasanbegović.
“22. lipnja umjesto iskaza narodnog jedinstva imamo iskaz narodnog razdora”
“22. lipnja je činjenica. U svakom narodu državni praznici, imena ulica i slično nešto je u čemu se beziznimno prepoznaje cijela nacija. Državni praznici su oni i njihovo obilježavanje izraz su nacionalnog jedinstva. 22. lipnja imamo činjenicu da se svake godine da se umjesto iskaza narodnog jedinstva imamo iskaz narodnoga razdora. Polemika. To se može prekinuti samo na jedan način. Dakle, 2019. godine dao sam amandman u Hrvatski sabor kada je bila jedna novela zakona o državnim praznicima, opet konfuzna. Tada su se promakle i iz notornog neznanja uveden je kao spomendan 9. svibnja 1945. kao Dan pobjede. To je Sovjetski blagdan”, ističe.
“Drugi svjetski rat završio je kapitulacijom 8. svibnja 1945. godine. Sovjeti su željeli da se posebno dan kasnije potpiše sporazum o kapitulaciji i 9. svibnja se obilježava u Moskvi, Putinovim paradama. I to imamo u Bjelorusiji i u – Hrvatskoj. Godine 2019. dao sam amandman da se ukine 22. lipnja. Na žalost za to smo glasovali samo gospodin Glasnović i ja. Cijeli Hrvatski sabor, to sam nazvao antifašističkom narodnom frontom, bio je protiv toga. Svi, uključujući i one današnje koji će parazitirati na tome, današnje Tik-tok antikomuniste. Zbog kratke pameti valja podsjetiti, drago mi je da ljudi mijenjaju mišljenje, ali 2016. i kasnijih godina, nisam imao potporu u tim ljudima”.
“Političari vole manipulirati opravdanim ili neopravdanim strahovima ljudi, ali mi ulazimo u ovaj svjetsko-povijesni kaos kao nekonsolidiran narod. Historiografija je pluralna i uvijek će postojati različite interpretacije. Ako je nešto laž, onda je to laž”.
“Čak i nominalni odnos snaga u Hrvatskom saboru, barem u odnosu na ono što ti ljudi zastupaju imamo vrlo čvrstu dvotrećinsku ustavnu nacionalnu većinu. No zbog nedoraslosti tih aktera, nekih drugih interesa, ona se ne može pretočiti u nacionalnu Vladu i odlučivanje”.
O Trgu maršala Tita
“Nama je potrebno objasniti biračima, zapravo to i shvaćaju, stvoriti novu konstelaciju Vlade koja će odgovorno, ne jeftino demagoški pristupiti tim korjenitim promjenama koje su nam potrebne. Za koje jamčim da će blagotvorno djelovati i da će nakon polemika, sukoba, da će za mjesec dana to prestati biti tema. Govorio sam to gospodi kad je bilo pitanje Trga maršala Tita. Bila je jedna moralna panika, očaj. U konačnici sam ih tada upozoravao ako im je toliko stalo do lika maršala Tita, imate gospodina Bandića, priključite mu se”, podsjeća.
> Hitrec: Na vrijeme sam se odselio iz Zagreba
> Ante Beljo: Tito je organizirao i nadgledao likvidacije Hrvata
“Titoistička većina u gradskoj skupštini je postojala. Ako je to najvažnije pitanje, spriječite. Valjda je vrhovni komandant prvoborac i utemeljitelj kulta važniji od gospodina Bandića. Promjena Trga maršala Tita nije bio izraz raspoloženja u gradskoj skupštini već činjenica da se prvi put našlo pet ljudi bez kojih se nije mogla konstituirati skupština i koji su to postavili kao svoj uvjet. Koji od toga nisu htjeli odustati po nikoju cijenu. Gospoda iz HDZ-a su bili desetljećima, nikad to nisu postavljali, neki od njihovih sudionika sudjelovali su u veličanju Tita.”
“Pokušaj 1999. da se to riješi spriječen je s najvišega mjesta, jedna je posebna tema. Pripremam podsjećanje, studiju, Trg maršala Tita, što se tu 20 godina događalo, tko je što govorio, što činio, ali do toga je došlo tek kada se stvorila politička konstelacija. Upozoravao sam da se ne stvara moralna panika. Sada su došli drugi puta. Zašto ne mijenjaju? Procijenili su da narodno raspoloženje ne ide u tom smjeru. Idu zaobilazno, gospodin Matula nešto traži, moraju zadovoljiti dio svog biračkog tijela, mijenja se dio imena ulica”.
Organizacija Trnjanskih kresova postaje koruptivna hobotnica
“Tko se želi okupljati bilo gdje nek se okuplja. Svjestan sam da živimo u pluralnom društvu, cijeli društveni proces na europskom zapadu ide u smjeru tribalizacije. Ljudi žive u paralelnim svjetovima, društvene mreže, svatko se obraća samo svojima. Međutim, ovdje je pitanje gradskog pokroviteljstva i financiranja javnim novcem. To je jedna od najfinanciranijih manifestacija, kao da je riječ o prvorazrednom kulturunoidentitetskom događaju. Tu je SNV, mreža udruga, antifašistkinja, Grad Zagreb pokrovitelj, nije im bilo dosta, već i Gradska Skupština je pokrovitelj. To postaje koruptivna hobotnica. Osim ideološkog stava to je lukrativna poslovna djelatnost na tom dvo/trodnevnom organiziranju Trnjanskih kresova”, upozorava Hasanbegović.
> Žestoka rasprava o pokroviteljstvu Trnjanskih kresova: ‘Zagreb je tada oslobođen od Hrvata’
“Te vrste udruga obilato dotirane od države su jedan od važnijih poslodavaca u RH. Ono što mi je bilo zanimljivo, ja sam novozagrebačko dijete, odrastao u Zapruđu osamdesetih godina. Sjećam se tih Trnjanskih krijesova, to je bio događaj koji se počeo organizirati krajem osamdesetih godina u vrijeme ocvaloga komunizma. Tadašnja Partija na nižoj razini, organizirali su to društvenopolitičke organizacije Općine Trnje, omladine, bila je svjesna da se široke narodne mase treba nekako uključivati u svakodnevni život i to je tek sporedno bila ideološko-politička manifestacija”, podsjeća.
“Komunisti kada bi se iz groba podigli, rekli bi ‘gospodine Tomaševiću uspio si ono što mi nismo uspjeli'”
“Počela bi ujutro, nekakvi ocvali subnorovci bi održali par govora i onda bi bile cjelodnevne fešte s roštiljima i kotlovinom i nastupom najpopularnijih izvođača, rock bandova. Način na koji se danas obilježavaju Trnjanski kresovi i onda – tada uopće nije postojao taj ideološko-indoktrinarni podtekst uopće nije postojao osamdesetih godina. Komunisti kada bi se iz groba podigli, rekli bi ‘gospodine Tomaševiću uspio si ono što mi nismo uspjeli. Mi smo bježali od toga, narodu su davali pjevače i kotlovinu, a ovdje su pjevači, možda veganski meni, čevapa i roštilja nema.”, ocjenjuje Hasanbegović.
“Gospodin Matić, jedan od pametnijih pisaca u toj ergeli Novosti SNV-a, književnik, stanovite orijentacije, zapravo je te Trnjanske krijesove stavio u Leksikon YU mitologije, gdje sa žalošću konstatira kako je to tad izgubilo ideološko-vrijednosnu konotaciju već se sve svelo na Arsena Dedića, Gabi Novak, Psihomodo Pop i slično, a sad imamo potpuno suprotno. S jedne strane se veličaju jugoslavenski komunizam i još stavljaju dodatni ideološki elementi, rodna, LGBT, ideologije i slično. To je jedan postmoderni hibrid što nema veze ni sa stvarnim konkretnim jugoslavenskim komunizmom”, ističe.
“Za vrijeme HDZ-ovih tzv. demokršćanskih vlada usvojena Istanbulska, platili Radi Borić pojmovnik rodne teorije…”
“Glava te mreže financiranja je Ministarstvo kulture. Podsjećam gospodu iz HDZ-a, oni su sad u fazi antimožemovske propagande. To je rezultat procjene. Jedno prešutno savezništvo bilo je na nacionalnoj razini, ali je sada gospodin Plenković procijenio da će vjerojatno na sljedećim izborima taj cijeli blok za razliku od prošlih ići zajedno i da to može biti problem. Sada su po direktivi otkrili antikomunizam”.
> Primanja udruzi Teodora Celakoskog u Tomaševićevom mandatu porasla za više od 250 posto!
> Korlaet otvorio komunistički Subversive festival: Financiraju ga i Tomašević i Obuljen Koržinek
> Ministarstvo kulture daje 6500 eura neomarksističkoj udruzi bliskoj Možemo
“Samo ponekad postavim pitanje, ali gospodo, te sve projekte financira stanoviti resor koji je u HDZ-ovoj Vladi. Da ne govorimo o Zakladi za razvoj civilnog društva, vladinima uredima, to je jedna šira hobotnica institucionalizirana. Kada je bila rasprava o Istanbulskoj konvenciji i koja je prihvaćena, klimaks rodne ideologije, u prvoj mi fazi nije bila u fokusu interesa. Tzv. LGBT agenda više-manje mi je jasna, ali ovo je jedna posebna vrsta fenomena.”
> Ministarstvo kulture dijeli novac izdavačima: Po 100.000 eura dobili Fraktura i tvrtka Ljubice Letinić
> Mali vodič za HDZ-ovce: I Vlada RH financira udruge povezane s Možemo
“Kada sam se pripremao za raspravu, otkrio sam da se to priprema od 2000.-ih godina, uglavnom od HDZ-ovih Vlada, da je gospođa Rada Borić napisala pojmovnik rodne teorije s ključnim pojmovima, HDZ-ova Vlada financirala, nitko ozbiljan to nije shvaćao da su tzv. ženske studije pretvorene u akademsku disciplinu na Filozofskom fakultetu, da je sve to institucionalizirano – i uvijek za vrijeme tzv. HDZ-ovih demokršćanskih Vlada. Da bi se to promijenilo mora se poznavati geneza svega toga i mora se biti u položaju moći”, upozorava Hasanbegović.
Cijelo iznimno zanimljivo gostovanje Zlatka Hasanbegovića pogledajte u nastavku:
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.