U Hrvatskoj se s posebnom tugom i poštovanjem čuva uspomena na djecu koja su izgubila živote tijekom Domovinskog rata. Prema službenim podacima, u razdoblju od 1991. do 1995. godine poginulo je ili je ubijeno 402 djece, više od 1.200 ih je ranjeno, a više od stotinu ostalo je trajni ratni invalidi.
Iza tih brojki nalaze se prekinuta djetinjstva, obitelji koje su izgubile svoje najmlađe članove i trajna rana u kolektivnom sjećanju hrvatskog društva. Dok ovo pišemo, ekstremno lijeva udruga YIHR (Inicijativa mladih za ljudska prava) provodi ideološki projekt o trima djevojčicama koje su stradale u određenim političkim okolnostima, dok su istovremeno prešućene dječje žrtve partizanskog terora i velikosrpske agresije u Hrvatskoj.
> Šarić: ‘Kad kažeš Oluja’, pomislim YIHR-u pokazati gdje je istok i zaželiti mu sretan put
Slavonski Brod kao simbol stradanja djece
Djeca su stradavala u gotovo svim dijelovima Hrvatske zahvaćenima ratom. Pogibije su se događale tijekom granatiranja gradova i sela, u zračnim napadima, od minskih eksplozija, snajperske vatre i drugih ratnih djelovanja. Mnogi mališani poginuli su u vlastitim domovima, školskim dvorištima, skloništima ili na putu do mjesta za koje su vjerovali da će biti sigurnije. Rat nije birao ni vrijeme ni mjesto, a njegove posljedice posebno su teško pogodile najmlađe, koji nisu imali nikakvu odgovornost za sukob u kojem su izgubili živote.
Jedan od gradova koji je pretrpio najteže gubitke bio je Slavonski Brod, gdje je tijekom rata poginulo 28 djece. Grad je bio izložen učestalim topničkim i zračnim napadima zbog svoje blizine bojišnici i strateškog položaja uz rijeku Savu. Slično su stradavali i Vukovar, Osijek, Nova Gradiška, Karlovac, Sisak, Dubrovnik, Zadar, Gospić i brojna druga mjesta koja su mjesecima bila izložena granatiranju. U mnogim obiteljima rat nije odnio samo dom ili imovinu, nego i ono najvrjednije – dječji život.
Stradanja djece predstavljaju jednu od najtežih humanitarnih posljedica Domovinskog rata. Osim poginulih, velik broj djece ostao je s trajnim fizičkim i psihološkim posljedicama. Djeca koja su preživjela često su svjedočila pogibiji članova obitelji, razaranju svojih domova i prisilnom progonstvu. Mnogi su djetinjstvo proveli u skloništima, prognaničkim naseljima ili izbjeglištvu, a posljedice ratnih trauma osjećaju se desetljećima nakon završetka sukoba.
Hrvatske institucije i udruge koje okupljaju civilne stradalnike rata godinama prikupljaju podatke, svjedočanstva i dokumentaciju kako bi se očuvalo sjećanje na svako dijete koje je izgubilo život. Posebno mjesto zauzima Imenik ubijene i stradale djece u Domovinskom ratu, u kojem su prikupljeni podaci o svakom poznatom slučaju, čime se nastoji spriječiti da djeca ostanu tek dio bezlične statistike. Svako ime u tom popisu predstavlja jedinstvenu ljudsku priču, obiteljsku tragediju i podsjetnik na razmjere ratnih stradanja.
> Udruga ‘Plavi kaputić’ gradi spomen-kuću za 402 djece ubijene u Domovinskom ratu
Tko su tek neka od 402 djece ubijene u Domovinskom ratu?
Znate li ime barem jednog djeteta stradalog uslijed agresije na Hrvatsku, osim ubijene Aleksandre Zec, djevojčice stradale uslijed zločina koji nema veze s hrvatskom državom i ratnim zbivanjima, kako čitavom društvu pokušava nametnuti ekstremno lijeva politička scena i njoj pripadajući dio civilnog društva?
Primjerice, među najpoznatijim žrtvama, uvjetno rečeno jer se njihova imena ne mogu čuti u medijskom prostoru, su djeca iz Slavonskog Broda. To je mjesto jedan od gradova koji je tijekom Domovinskog rata pretrpio najteža stradanja djece. U gradu je poginulo 28 djece, a posebno tragičan bio je 3. svibnja 1992. godine, kada su u jednom od najtežih napada na grad poginula djeca koja su se nalazila u civilnom području pogođenom zračnim napadom.
Među djecom stradalom u Slavonskom Brodu bili su Mislav Križanović (11), Ivana Brlić (5), Tomislav Knežević (10), te Dejan Mijatović (12), Bojan Timarac (13) i Sabina Hodžić (6), koji su 27. svibnja 1992. poginuli na dječjem igralištu u naselju Plavo Polje kada je granata pala među djecu koja su se igrala.
Dvanaestogodišnja Marija Pavić stradala u Vukovaru tijekom opsade grada. U hrvatskoj javnosti posebno se pamti i trinaestogodišnja Slađana Gudelj, koja je poginula u granatiranju Osijeka.
Martina Štefančić (4) ubijena je u Borovu Selu u noći 20. na 21. ožujka 1992., kada su na obiteljsku kuću otvorili rafalnu paljbu pripadnici srpskih paravojnih snaga. Istodobno je ubijena i njezina baka Bernadica, dok je stric teško ranjen.
Među djecom poginulom tijekom opsade Dubrovnika bili su Andrea Banović, Nikolina Banović, Đuro Bokun, Marija Burum, Hrvoje Gunjina, Katarina Gunjina, Romano Kralj, Luka Lukšić, Šimo Matković, Dolores Paskojević, Vlaho Rakidžija, Tonći Skočko, Maris Šaban, Maro Šaban i Miho Tomičić. Većina ih je stradala u granatiranjima grada između 1991. i 1995. godine, a njima je u Dubrovniku podignuto posebno spomen-obilježje.
> U Dubrovniku uskoro veliki spomenik djeci poginuloj u Domovinskom ratu
402 prekinuta djetinjstva, 402 obitelji koje su izgubile ono najvrjednije
Kako bi se očuvala kultura sjećanja, Hrvatski sabor proglasio je 3. svibnja Danom sjećanja na ubijenu i stradalu djecu u Domovinskom ratu. Datum je odabran u znak sjećanja na djecu stradalu u Slavonskom Brodu, a svake se godine održava središnja komemoracija.
Sjećanje na ubijenu djecu nije usmjereno samo na prošlost, nego nosi i snažnu poruku za budućnost. Djeca su univerzalni simbol nevinosti, a njihovo stradanje podsjeća da su upravo civili, osobito najmlađi, najranjivije žrtve svakoga rata. Međunarodno humanitarno pravo i brojne međunarodne konvencije posebno naglašavaju obvezu zaštite djece tijekom oružanih sukoba, no iskustvo Domovinskog rata pokazuje koliko te norme mogu biti teško narušene kada rat zahvati naseljena područja.
Broj od 402 ubijene i poginule djece nije samo povijesni podatak. On predstavlja 402 prekinuta djetinjstva, 402 obitelji koje su izgubile ono najvrjednije te trajni podsjetnik da su djeca uvijek najveće žrtve ratova. Njihova imena, priče i sjećanje na njih ostaju sastavni dio hrvatske kulture pamćenja i opomena da zaštita djece mora biti jedno od temeljnih načela svakog društva, osobito u vremenima sukoba.
> Otkriveno Memorijalno groblje za 402 djece poginule u Domovinskom ratu
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.