Stjepan Mesić – ‘show must go on’

Foto: Stephan Röhl

Dok hrvatski porezni obveznici iz svojih džepova plaćaju Ured bivšeg predsjednika i skupa putovanja Stipe Mesića sa svojom pratećom kamarilom, on kao i obično riga vatru po neistomišljenicima. Osobito onima koji se zalažu za ukidanje ureda bivšeg bivšeg predsjednika Hrvatske. Bivši ga ne koristi, ali bivši-bivši itekako!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prilično je toga izrečeno u Mesićevom ovotjednom intervjuu za tportal.hr, sve u domeni toliko puta ponavljane retorike – puno priče, a rečeno gotovo ništa. Jedino ga posebno brine što „svjetonazorski ići ćemo tragom današnje Mađarske i Poljske, što znači otvoreno koketiranje sa zasadama fašizma“ .

Takvim diplomatskim profinjenim izjavama valjda želi još poboljšati odnose s nama prijateljskim zemljama.

Nedavnim, tko zna kojim po redu, ispadom na međunarodnoj konferenciji u Rimu koja je u suradnji s Vatikanom organizirana na temu Međuvjerskog dijaloga i mira, ponovno se okomio na svoju omiljenu žrtvu: Crkvu u Hrvata.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I tako naš Stipe udara revolucionarno po Crkvi već gotovo 60 godina, uz malu pauzu za vrijeme Domovinskog rata kada je procijenio da to nije profitabilno i korisno, pa je tada radije jedan jedini u dvorani samo otvarao usta na pjesmu o ustaškim časnicima Juri i Bobanu. Slično poput mitropolita Pofirija – drugog otvarača usta u Hrvatskoj, usprkos video zapisima.

No, kada je postalo profitabilno i odrekao se Stipe i Jure i Bobana i svih drugih zapovjednika iz Crne Legije, pa i poruka koje je slao Srbima prije rata „da mogu na svojim opancima odnijeti toliko zemlje koliko su je i donijeli“ i „o hrvatskim pobjedama i dobivanju država i 10. travnja 1941“. Sve su to, uostalom, laži fašističke hrvatske desnice koja je krivo interpretirala njegove dubokoumne riječi koje običnom čovjeku nije lako shvatiti jer se mogu interpretirati na više načina.

Da je barem to istina i da je naš Stipe zaista samo otvarao usta, a manje govorio i pjevao, Hrvatska bi danas bila sretnija i bolja zemlja!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sramotni govor u Rimu

Tijekom svog nedavnog sramotnog izlaganja u Rimu veliki borac protiv antifašizma ukazuje na porast fašističkog nasilja i radikalizma u Europi i Hrvatskoj i onda počinje ovako:
„Ne mogu, a da ne spomenem neka iskustva iz Hrvatske, zemlje iz koje dolazim i kojoj sam puno jedno desetljeće bio na čelu. Vama prepuštam da tim iskustvima date obilježje, jesu li pozitivna, ili negativna. Katolička crkva u Hrvatskoj igra sve dominantniju ulogu na društvenoj sceni, otvoreno se miješajući u politiku.“

Pa nastavlja malo dalje kada je utvrdio porast ekstremizma i desničarskog nasilja:
„Ponavljam, dakle: nijedna vjera nije za to kriva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ali jesu krivi, itekako jesu, oni koji vjeru propovijedaju na način da potiču radikalizam i nasilje, koji vjeru zloupotrebljavaju. Dakle, ako nije  kriva vjera, krivi su crkva i svećenici!“

Pa blago s ljubavlju, u svom stilu, ipak dodaje:
„Ne svi, nego oni koji se tako ponašaju“, i valjda time pokušava pokazati kako je tolerantan naspram Crkve jer ima, eto, i onih svećenika koji su dobri. Nisu svi zli, govori nam i tješi nas bivši predsjednik. Pa onda proziva sve redom od biskupa Košića i njegove Facebook izjave, propovijedanja sa oltara protiv socijaldemokratske vlasti, o potrebi guranja vjere i vjernika u četiri zida i vjerske objekte uz niz još drugih objeda i jeftinih fraza moderne intelektualno ograničene hrvatske neokomunističke apologetike.
A sve to na naš račun i račun hrvatskih poreznih obveznika koji itekako teško zarade novac koji Stipe troši: radnika, žena, profesora, liječnika i drugih koji od svoga rada uplaćuju u državni proračun da bi bivši predsjednik mogao putovati svijetom i ovako lijepo mesićevski govoriti o Crkvi u Hrvata i onima koji su dio nje.

I završava Stipe takvim riječima u kojoj se krije i primjesa duha iz tamnih vremena Mesićeva antifašističkog komunizma, a čega se čovjek čak stidi i napisati i pročitati:
„Ipak, neću ni tu okolišati: od prozivanja vlasti kao zločinačke, do poziva da se eksplozivom raznesu zločinci, čitaj: nevjernici, tek je mali korak.

Jedan, jedini mali korak. Ne pretjerujem, vjerujte mi.“

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vjerujemo ti Stipe. Isto kao što ti vjerujemo da si samo otvarao usta u pjesmi o Juri i Bobanu.

Sjeverna Koreja – posjet mirotvorca Mesića Auschwitzu 21. stoljeća

No, taj propovjednik tolerancije i mira, nenasilja i ljubavi na drugoj strani ne vidi nikakav problem i licemjerje u svom posjetu, ispočetka skrivanom od javnosti, državi-mučilištu Sjevernoj Koreji. Ta zločinačka diktatura koja je na samom vrhu svjetskih zloglasnih režima gdje život čovjeka vrijedi manje od popušene cigarete u kafiću bila je po njegovim riječima privatni posjet. U tom „raju na zemlji“ ljudi umiru od gladi jer je plaća od 1,5 do 3 eura, samo Vlada i državni dužnosnici mogu posjedovati motorna vozila, stanovnici imaju izbor čak 28 službenih frizura, internet je zabranjen, a oko 200.000 ljudi je u političkim logorima u kojima je smrtnost zbog mučenja i gladi 40 posto! No, ima i svjetla u Sjevernoj Koreji: marihuana je legalizirana, pa nije baš sve tako crno da ne bi naš Stipe mogao tamo otići u posjetu.

Ako je i bilo privatno, kao što naš bivši bivši tvrdi – u svijetu je ipak nanesena nepopravljiva šteta Hrvatskoj! Glas o posjeti bivšeg bivšeg predsjednika tom logoru 21. stoljeća kojeg prezire čak i Kuba nije nezapaženo prošao u svijetu međunarodne politike. Dapače, odjeknuo je mnogo više nego Facebook biskupa Košića!

Stipe Mesić – projekt interesnih „neovisnih medija“

Preživjela bi hrvatska ured Stipe Mesića, ali ne može preživjeti ono što se vješto skriva već dugo godina. Stipe Mesić i ljudi koji dolaze iz poželjnog okružja „gospodara iz sjene“, projekt su – medija. Oni smiju i mogu što drugi ne smiju i ne mogu.

Neslobodni hrvatski mediji doveli su ga na vlast od minornih 2% mjesec dana prije izbora 2000. do nevjerojatne pobjede nad drugim jačim kandidatima. Kako i zašto je jedan autsajder medijskom kampanjom dospio tako visoko i čiji su prsti u tome tek treba dobiti odgovor. Slučajnosti u poltici ne postoje, rekao je jednom jedan američki predsjednik. Tako su ga i održali na vlasti 10 godina hvaleći njegov antifašizam, degutantne viceve i vješto skrivajući njegove mnogobrojne afere. Oni nisu nikada pravilno valorizirali i analizirali ulogu bivšeg predsjednika, njegovo cjeloživotno političko djelovanje, kao i mnogih ljudi iz njegovog šireg kruga. Afere poput Nexe, Patria (gdje se Mesićevo ime spominje navodno 48 puta u optužnici), kupnje stanova u elitnom dijelu Zagreba, afere dijamanti i Zagorac, svjedočenje u Haagu i mnogo toga drugoga nisu nikada dobili u medijima ni približno dovoljno prostora, a kamoli kritičku analizu njegovog štetnog djelovanja. Manji ispadi poput spomenutog pjevanja, izgubljene koverte, 767 pomilovanja kriminalaca u njegovom mandatu tek su sporadični ekscesi kojima ne treba pridavati veliku pažnju u medijima. Za razliku od HOS-ove kape na glavi studenta. Da je tog medijskog istraživačkog rada i novinarskog kopanja bilo i 1% kao kod ministra Hasanbegovića, Stipe Mesić ne bi prešao izborni prag na izborima.

No, ministar Hasanbegović je u ovo malo dana mandata doživio bez opravdanja što Mesić nije ni približno u svojih 10 godina prepunih skandala i pitanja na koje javnost traži jasne odgovore. ŽA neće ih dobiti dok se mediji prave da ne postoje. Što mislite što bi bilo da je ministar Hasanbegović jednom u životu, makar kao civil i turist, posjetio Sjevernu Koreju? Što bi mediji iz toga izvlačili? Što bi pričali o Hasanbegovićevim poltičkim afinitetima? Koliko bi duboko kopali da nađu tko mu je financirao put ili nešto slično? Ne trebamo ni razmišljati jer to nije ni upitno, ali kada je u pitanju Mesić to je za „neovisne medije“ kratka tajnovita informacija obavijena nekom vrstom hrvatske omerte (zakletve šutnje). Objavljena tek godinu dana nakon posjeta.

Zaboravljajući pri tome da je Stipe Mesić još uvijek na neki način hrvatski dužnosnik jer dobiva pozamašni novac na račun poreznih obveznika.

Zašto? Zbog tzv. „neovisnih medija“ koji su konačno u javnosti pravilno uočeni kao jedan najvećih problema u ovoj državi djelujući po prilično jasnim i usmjerenim naputcima i interesima stvarajući pri tome lažnu sliku hrvatske stvarnosti.

Istinska neovisnost medija po principima tržišne ekonomije bez slijevanja novca iz džepova poreznih obveznika i programiranih predstečajnih nagodbi znači – sloboda za Hrvatsku!

Za kraj u svom intervjuu Stipe nam poručuje „ako mi ukinu ured, mene ne mogu ukinuti“. Stipe, najgore s tobom je prošlo, pa ako smo preživjeli tvoje degutantne viceve o mrtvom predsjedniku Tuđmanu, više nas ne možeš ničime iznenaditi.

Ipak, voljeli bi da ti ukinu ured i da taj novac otiđe za dječje doplatke, nezaposlene i izgradnje bolnica. Poznajući tvoju humanost iz mnogobrojnih intervjua za neovisne medije, ti ćeš se sigurno složiti s nama!

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.