Višnja Starešina: Bomba za Plenkovića

Uhićenje desetorice zapovjednika i pripadnika HVO-a u Orašju dan nakon posjeta premijera Plenkovića BiH i najave novog sadržaja hrvatske politike prema susjednoj državi, ne bih nazvala pljuskom hrvatskom premijeru. Prije bih rekla da je to tek malo potpaljen fitilj tempirane bombe koja se priprema već dvadesetak godina i koju je novi premijer dobio u naslijeđe. Fitilj je zapaljen tek da mu se poruči što može očekivati nastavi li uistinu provoditi ono što je najavio već na prvoj sjednici svoje Vlade i tijekom svoga posjeta BiH.

Hrvatski je premijer već na prvoj sjednici Vlade najavio novi odnos prema Ini kao strateškoj nacionalnoj kompaniji, ključnoj za energetsku stabilnost zemlje, koja neće biti tek lokalna podružnica MOL-a. A to u provedbi dira u Inu kao tradicionalnu kasicu starih mreža poniklih u bivšem režimu koje, prilagođene novom političkom sustavu, i danas koriste Inu na isti način, za svoje poslovne pothvate, a sve to u bratskoj suradnji s Rusijom.

Uzvraćen udarac

Na istoj je sjednici najavio odgovorno suočavanje s poslijeratnim revolucionarnim terorom i drugim devijacijama totalitarnog komunističkog režima, sukladno europskim standardima, podcrtavši to odlaskom na sahranu žrtava iz Hude jame. A to u provedbi znači razotkrivanje korijena i mehanizama na kojima su nastale povlaštene kaste koje i danas imaju presudnu ulogu u upravljanju Hrvatskom (a i u drugim državama nastalim iz bivše Jugoslavije), koje od Ine prave podružnicu MOL-a, koje od Hrvatske nastoje napraviti “region” i gospodarsko predziđe Europe s orijentalnim pravosuđem.

Nakon toga se još drznuo otići u BiH i najaviti proeuropsku hrvatsku politiku prema BiH i potporu susjednoj državi u njezinoj integraciji u EU, a, ako je moguće (zbog izričitog srpskog odbijanja), jednog dana i u NATO. A to u provedbi znači promjenu institucionalnog okvira BiH kako bi Hrvati mogli ostvariti svoj status konstitutivnog naroda (neki oblik federalizacije), znači promjenu izbornog zakona kako bi se onemogućio izborni inženjering kojim, primjerice, Bošnjaci biraju hrvatske političke predstavnike u Federaciji.

To znači i uspostavu europskih standarda u kaznenom progonu, ujednačenost u kvalifikaciji kaznenih djela i eliminaciju političko-nacionalne selektivnosti iz kaznenog progona, za razliku od sadašnje prakse politički motiviranih, selektivnih i montiranih procesa, osobito kada je riječ o postupcima za ratne zločine.

“Imperija” je uzvratila udarac čim se premijer Plenković vratio kući, i to preko najefektnijeg mehanizma za unutarnju destabilizaciju – progona za ratne zločine. I tajming i slučaj preko kojeg će se poslati politička poruka, da ne kažem prijetnja, pomno su izabrani: u vrijeme kad, uz dvadeset petu obljetnicu opsade i pada Vukovara, Srbija i Rusija s druge strane Dunava održavaju združenu vojnu vježbu, tužiteljstvo za ratne zločine u Sarajevu zbog istrage za ratne zločine uhićuje cijeli zapovjedni vrh HVO-a u Orašju, jedine enklave koja se 1992. godine uspjela obraniti od velikosrpske agresije.

KOS-ove manipulacije

Operacija je pokrenuta na zahtjev srpskih istražnih timova iz Banje Luke, koje uglavnom čine bivši pripadnici obavještajnih struktura JNA (kolokvijalno KOS), pojedinci koji su izravno i osobno odgovorni za organizaciju najtežih ratnih zločina u Hrvatskoj (Ovčara) ili organizaciju terorističkih akcija (Labrador), a nikad za to nisu odgovarali, niti je hrvatsko državno odvjetništvo pokazalo zanimanje za njihova ratna djela po Hrvatskoj.

Pritom se služe istražnim predloškom koji su još 1997. godine, u klasičnoj KOS-ovoj manipulativnoj maniri, napravili u Beogradu, na temelju podataka koje su kao KOS-ovi operativci prikupili u ratu u Hrvatskoj i BiH. Detalje koji im nedostaju da bi iskonstruirali velikosrpsku priču o krvavoj agresiji Orašja na srpsku Posavinu, danas pribavljaju iz hrvatskih arhiva, pod egidom međudržavne suradnje u procesuiranju ratnih zločina.

Pritom lijepo surađuju sa svojim kolegama iz bošnjačkih obavještajnih struktura, koji također svoje profesionalno podrijetlo vuku iz zajedničkog KOS-a, zajednički upravljaju sudom za ratne zločine pa s liste osumnjičenih mogu dogovorno skinuti sve Muslimane-Bošnjake, a ostaviti samo Hrvate.

Model selektivnih suđenja, koji se dogovorno primjenjuje samo na hrvatske optuženike, te iste obavještajne strukture već su pomogle napraviti pred Haaškim sudom. On sadrži objektiviziranu zapovjednu odgovornost prema kojoj je glavni zapovjednik kriv za svako kazneno djelo bilo kojeg vojnika (takav je oblik zapovjedne odgovornosti prošao u prvostupanjskoj, ali pao u pravomoćnoj presudi generalu Gotovini pred Haaškim sudom).

Srpsko-bošnjački dogovor

Sadrži i takozvani treći oblik udruženog zločinačkog pothvata, prema kojem je svaki pripadnik tog zločinačkog pothvata (čije postojanje proglašava tužitelj, a potvrđuje sud) kriv za bilo koje kazneno djelo koje je u tom stvarnom ili izmišljenom pothvatu počinjeno, sukladno svojoj hijerarhijskoj poziciji, bez obzira ima li uopće svijest i spoznaju o zločinu i mogućnost da ga spriječi ili kazni. Taj je tip zločinačkog pothvata potvrđen u prvostupanjskoj presudi Haaškog suda šestorici Hrvata osuđenih za ratne zločine u Herceg-Bosni (Prlić, Praljak i ostali), a još se čeka pravomoćna presuda.

Modele preuzima Sud za ratne zločine iz BiH i u srpsko-bošnjačkom dogovoru, oni postaju instrument političke bitke, kojim se dugoročno broj Hrvata u BiH može svesti na statističku potpuno obespravljenu manjinu, a uz to i permanentno politički destabilizirati Hrvatsku. To se u nižem intenzitetu događa već desetak godina, a slučaj Orašje je tek najava novih uhićenja, intenziviranja pritiska na Hrvate u BiH i pokušaja ponovnog uvlačenja Hrvatske u kaos “regiona”.

Pitanje je što premijer Plenković, uz postojeće naslijeđe, može učiniti da spriječi takav scenarij. On bi ga mogao privremeno odgoditi, odustajanjem od nekih deklariranih ciljeva svoje politike: da ne dira u Inu, da ne dira u komunističko totalitarno naslijeđe, da nastavi svoditi hrvatsku politiku prema BiH na isprike i izvinjenja Bošnjacima i Srbima i poklanjanje narodnih nošnji Hrvatima, da ne pita hrvatsko političko vodstvo u BiH što oni rade….
Ali u konačnici odustajanjem bi samo usporio proces nestajanja Hrvata iz BiH i ponovne balkanizacije Hrvatske, kojeg i dalje vode stare, danas dezideologizirane, interesne mreže uz značajnu potporu Putinove Rusije i Erdoganove Turske. I drugo, može uz potporu zapadnih saveznika (EU, SAD) ući u bitku za dosljednu europeizaciju i Hrvatske i BiH, koja dokida moć tih starih interesnih mreža.

Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.