Nije jučer započeo napad Njemačke na SSSR, ovoga puta ne radi se o pomoći „bratskom SSSR“, i širenju komunizma diljem svijeta. Dakle, to nije mogao biti razlog za akciju takozvanih Antifašističkih udruga, koje krijući se iza tog naziva, u Hrvatskoj promoviraju i zastupaju nedemokratski, komunistički režim, i nikada prežaljenu Jugoslaviju. No, nakon podizanja spomenika hrvatskom domoljubu Anti Barešiću Antifa udruge očito su krenule u akciju. Uz snažnu medijsku potporu krenuli su u borbu protiv svjetonazorskih neprijatelja, onih koji su srušili Jugoslaviju, državu koja je njihovim obiteljima pružala mnoge privilegije, a veliki broj njih uživa u njima i danas. Međutim, to nije dovoljan razlog da bi se i tako privilegirani pomirili s postojanjem neovisne Hrvatske. Naime, lijeve, ekstremističke snage znače jačanje komunizma i boljševizma u hrvatskom društvu. Drugim riječima to znači da jačaju antidemokratske snage za koje je Institut Ivo Pilar u istraživanju prešućenom u glavnim medijima zaključio: „U Hrvatskoj jača lijevi ekstremizam“
Antifa Šibenik kandidat za Komunističku spomenicu 2016.godine
Kako navode glavni mediji, Antifa Šibenik dobila je fotografiju spomenika Miri Barešiću, koji je zasprejan crvenom bojom po rukama, točnije dlanovima i jednoj nozi. Sve se navodno dogodilo u noći sa subote na nedjelju. Fotografija je objavljena na Facebook stranici Antifa Šibenik uz koju je napisan status: “Dobili smo fotografiju dovršenog spomenika ustaškom ubojici Miri Barešiću”.
Dakle, Miro Barešić je, iako rođen 1950.g. za Antifa Šibenik „ustaški ubojica“. Kako dalje navodi Antifa Šibenik, Barešić je ubio; „narodnog heroja Vladimira Rolovića borca Lovćenskog partizanskog odreda, 1. proleterske, 1. dalmatinske i 15. majevičke brigade, 17. i 38. istočnobosanske divizije NOVJ.“ I tu povijest koju nam piše Antifa Šibenik, u dobro znanom komunističkom stilu završava, pa ću je ja malo nadopuniti.
Vladimir Rolović nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1945. godine, upućen je na rad u Odjeljenje za zaštitu naroda Jugoslavije (OZNA). Djelovanje OZNE u periodu koji je poznat kao vrijeme krvave komunističke diktature, Hude jame i mnoštva nepoznatih grobišta, bez suda i presude pogubljenih desetaka tisuća ljudi, u čemu je ključnu ulogu odigrala OZNA, bez obzira na sve pokušaje prikrivanja i zataškavanja organizacija poput Antifa Šibenik, svakim danom postaju sve poznatija javnosti.
Jedno od najneljudskijih stratišta bio je svakako i komunistički pakao poznat kao logor Goli otok. Vladimir Rolović bio je zapovjednik zloglasnog zatvora na Golom otoku gdje su se mučenja političkih zatvorenika nastavila i pod njegovim zapovjedništvom. Štoviše, Miro Barešić je kao golobradi mladić zbog toga što je odbio služiti JNA, upućen upravo na Goli otok u taj nehumani i neljudski pakao gdje je trpio i bio mučen šest mjeseci. Odmah nakon puštanja Miro Barešić pobjegao je iz Jugoslavije.
Vladimir Rolović, imao je čin pričuvnog general-majora UDBE, i kao takav bio upućen u diplomatsku službu. Kao veleposlanik SFRJ u Švedskoj poginuo je od posljedica ranjavanja. Počinitelj je bio Miro Barešić, koji je nakon toga osuđen na doživotni zatvor.
Veleposlanstva SFRJ kao operativne i logističke baze za likvidaciju hrvatskih emigranata
Kako je iza Rolovića bila bogata, totalitarna i zločinačka karijera, zamislite osobu koja upravlja Golim otokom, njegov odabir za veleposlanika u Švedskoj nije bio nimalo slučajan. Zadaća mu je bila, kao i većini drugih diplomatskih predstavništava i ambasadora SFRJ u inozemstvu, organizacija i likvidacija hrvatskih domoljuba i emigranata, koje su sve redom proglašavali ustašama. SDS je likvidirala više političkih emigranata iz ondašnje Jugoslavije nego KGB, albanski Sigurimi, istočnonjemački Stasi ili bugarska tajna služba. Tako je primjerice i briljantni intelektualac Bruno Bušić likvidiran u Parizu, a neuspješni atentat na Nikolu Štedula, pokazao je ulogu koju su u pripremi i organizaciji zlodjela komunističke tajne policije imala veleposlanstva SFRJ. Atentator Vinko Sindičić ušao je u Ujedinjeno Kraljevstvo s lažnom švicarskom putovnicom na ime Rudolf Lehotzky. Pištolj i prigušivač kojima se poslužio u atentatu dobio je u jugoslavenskom veleposlanstvu. Sindičić ga je sačekao i pucao u Štedula šest puta. Štedul je preživio, a Sindičića su uhitili na Heathrowu. Jugoslavensko veleposlanstvo dalo je alibi za Vinka Sindičića. Sindičić je nakon jedanaestodnevnoga suđenja proglašen krivim zbog pokušaja ubojstva i osuđen na 15 godina zatvora. Iako je Županijski sud u zagrebu još 1994.g nedvojbeno presudio kako se spomenutom Štedulu na ime štete koju je pretrpio ima isplatiti 300 000 kuna, to se do danas nije dogodilo!
Antifašisti izbezumljeni zbog presuda u Münchenu
Odnos prema ostalim brilijantnim domoljubima i intelektualcima u Hrvatskoj nije bio nimalo bolji. Najbolje o tome svjedoči slučaj Vlade Gotovca. Naime, Krleža na kojega se rado pozivaju tzv. Antifa udruge rekao je u razgovoru s Gotovcem; „ Kako je strašno, ako je samo 10 % istina od onoga što mu je Gotovac ispričao o Staroj Gradiški“. Gotovac je na to odgovorio da mu nije ispričao ni 10 % onoga što je znao o tome.
A što je Gotovca dočekalo na tom strašnom mjestu?
„Jebo pas mater tebi i onome, tko te je ostavio živoga. Tebi treba sprašiti metak u čelo, banditu jedan a ne da te mi ovdje čuvamo…!,“ dočekao je na vratima zatvora Gotovca stražar Jovo Vujić.
Stoga ću ovu kolumnu dovršiti riječima prerano preminulog Vlade Gotovca, koji je životom platio iživljavanja u komunističkim kazamatima:
„Ne dopustite da nas bilo tko uplaši! Ne bojte se, Hrvati, ovo je naša zemlja i mi u njoj imamo pravo vladati kako mi hoćemo!“
