Slavonski biskupi: Za siromaštvo u Slavoniji, Baranji i Srijemu odgovorna je politička nebriga

Đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić i požeški biskup Antun Škvorčević održali su 5. veljače u Nadbiskupskom domu u Đakovu konferenciju za medije te tom prigodom predstaviti svoju prvu zajedničku poslanicu na temu „Siromaštvo i demografsko stanje u Slavoniji, Baranji i Srijemu”. Susret je moderirao mons. dr. Vladimir Dugalić, istaknuvši kako je ova poslanica po sadržaju postavljena socijalno jer upućuje na siromaštvo i demografsko stanje u ovom dijelu Hrvatske i to prije svega iz perspektive socijalnog nauka Crkve, navodi IKA.

O razlozima objavljivanja ove korizmene poslanice govorio je biskup Škvorčević: „Dobro vam je poznato da je Slavonija, s Baranjom i zapadnim Srijemom, u ne tako davno vrijeme bila jedna od pokrajina koje su slovile kao bogate, i to zbog zemlje koja je u ono vrijeme bila bogatstvo i od nje i na njoj moglo se živjeti. Komunizam je obezvrijedio zemlju jer je on prvenstveno po svojoj ideologiji radnička stvar. K tome, oduzeo je zemlju seljacima i otada je počelo značajno siromašenje poljoprivrednika i ovoga dijela Domovine. Siromašenje je u novije vrijeme pogoršano Domovinskim ratom. Posljedice su teške i osjećamo ih do danas. Premda je gospodarska situacija teška u cijeloj Hrvatskoj, ona svoje specifičnosti ima u Slavoniji i iz poznavanja situacije i dubokog suosjećanja za naše ljude, smatrali smo da je potrebno progovoriti o tom pitanju. Pritom progovaramo kao pastiri, a ne kao oni koji se miješaju u pitanja gospodarske, političke ili neke druge javne naravi. Poštujemo autonomiju vremenitih stvarnosti, kao što to zastupa Drugi vatikanski sabor, i promišljamo našu situaciju s polazišta vjere i crkvenog socijalnog nauka”.

Biskup Škvorčević nadalje je istaknuo „kako smo svjedoci da osiromašenje Slavonije dovodi do iseljavanja”. „Događaju se obrnuti procesi – ranije useljavanje, a danas iseljavanje, koje ima i imat će teže posljedice za ovaj dio Hrvatske. Budućnost ove regije ovisi o čovjeku. Ako nema ljudi, uzalud se bitka vodila za ovaj dio Hrvatske, za slobodu. Ne želimo nastojati oko nekih naših učvršćivanja, oko pojačavanja gospodarskog stanja na ovome dijelu Hrvatske zbog toga da budemo jaki protiv nekoga. Uvjereni smo da je strategija protiv nekoga uvijek neuspješna strategija. Borimo se i trudimo da bismo ljudima koji ovdje žive omogućili ostvarivati svoje dostojanstvo u svom identitetu, kako katoličkom tako i svakom drugom”, rekao je biskup Škvorčević, zaključivši kako je poslanica otvorena i dijaloška sa svima koji žele raditi na pomoć i dobro čovjeka u ovom dijelu Hrvatske.

Potom je nadbiskup Hranić predstavio poslanicu, u čijem se prvom dijelu, naslovljenom „Nezaposlenost i siromaštvo u Slavoniji”, pokušava skrenuti pozornost na postojeće stanje, koje je potaknulo biskupe da pred vjernike i u javnost prvi puta izađu zajedno, kao slavonski biskupi. „Opisujući stanje upozoravamo na uzroke koji su nas doveli do postojećega stanja. Polazimo od činjenice da su se danas obrnuli procesi u odnosu na situaciju do Domovinskoga rata. Iznosimo tešku situaciju s kojom se suočavamo, a to je odseljavanje mladih, visokoobrazovanih. Ističemo i bremenito nasljeđe komunizma koje nam je ostavilo usitnjene posjede koji su u suvremenim tržišnim uvjetima nedostatni za isplativ i samoodrživ uzgoj i poljoprivrednu proizvodnju, a podržavljena zemlja nije do danas vraćena njihovim prijašnjim vlasnicima i dodjeljuje se pretežito velikim tvrtkama, nanoseći tako novu nepravdu obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Ističemo izostanak agrarne politike i strategije ruralnog razvoja, razaranja u Domovinskom ratu, nepravednu i zakonski sumnjivu privatizaciju, izostanak kapitalnih investicija… Kad je u pitanju demografska depopulacija naših sela i gradova, treba istaknuti činjenicu da se dio stanovništva poslije Domovinskoga rata nije vratio u svoje domove”, rekao je nadbiskup Hranić.

„Naš je zaključak da su problemi koje imamo prvenstveno političke naravi te kako najveću odgovornost za nastalo stanje snosi dosadašnja politička nebriga središnjih vlasti za ove krajeve, potom pretjerana centralizacija države koja je, prije svega, poreznom politikom sve usmjerila prema jednom središtu, ostavljajući lokalne zajednice bez potrebnih sredstava, ali i mentalitet naših poljoprivrednika koji se zbog iskustva ‘socijalističkih zadruga’ opiru prednostima današnjeg zadrugarstva”, zaključio je mons. Hranić.

Drugi dio poslanice ima dvije cjeline: u prvoj cjelini, na temelju načela socijalnog nauka Crkve, želi se pridonijeti pronalaženju prikladnijih političkih, zakonskih i gospodarskih mjera za oporavak Slavonije, Baranje i Srijema. Ističu se određena načela socijalnog nauka Crkve i poljoprivreda kao gospodarska grana, na temelju koje se smješta u cjelinu gospodarskog sustava. Ističe se važnost donošenja jasne i dugoročne agrarne politike, nužnost razvoja prehrambeno-prerađivačke i drvne industrije, potreba cjeloživotnog obrazovanja poljoprivrednika, primjerenija politika poreznog sustava i određivanja pravedne cijene otkupa, nužnost promjene zakonskih okvira i njihovog usklađivanja s propisima Europske unije, koji potiču razvoj malih proizvođača.

„Na osobit smo način istaknuli važnost udruživanja malih i usitnjenih poljoprivrednika te poticanje zadružne kulture rada. Napominjemo da je potrebno doraditi i zakone o dodjeli državnog zemljišta, kako bi se uime pravednosti omogućilo i malim proizvođačima da se ravnopravno natječu za dobivanje državne zemlje u koncesiju. Isto vrijedi i za zakone o poticajima koji bi trebali pravednije i jasnije uređivati sustav dodjele poticaja, kako ne bi postali oblici socijalne pomoći, već istinska potpora razvoju poljoprivredne proizvodnje. Založili smo se i za izgradnju prikladne infrastrukture, odgovornije gospodarenje prirodnim bogatstvima te za nužnost kapitalnih investicija, ali i primjereniju socijalnu zaštitu poljoprivrednika i njihovih obitelji”, rekao je mons. Hranić.

Istaknuta je i potreba promjene mentaliteta koji podržava i potiče samodostatnost, individualizam te uskogrudne interese na štetu općeg dobra, mentalitet koji sve očekuje od države, a osobito koruptivni mentalitet i politička podobnost. „Takvom mentalitetu moramo suprotstavljati socijalnu duhovnost i veću socijalnu osjetljivost za čovjeka u potrebi. Zato je druga cjelina drugog dijela poslanice naslovljena ‘Duh solidarnosti i socijalne osjetljivosti’, gdje na temelju načela socijalnog nauka Crkve pozivamo na duh solidarnosti te na veću socijalnu osjetljivost. Solidarnost je puno više od povremenog čina darežljivosti jer podrazumijeva stvaranje novog mentaliteta koji razmišlja u kategorijama zajedništva. Ona se očituje u čvrstoj i postojanoj odlučnosti zauzeti se za opće dobro, u uklanjanju uzroka siromaštva te u opredjeljenju za siromašne, kao osobitom zahtjevu kršćanske ljubavi”, istaknuo je nadbiskup te dodao:

„U tom duhu naglasili smo prednost rada nad kapitalom, jer dostojanstvo ljudske osobe i zahtjevi pravednosti nalažu da ekonomske odluke u duhu slobodnog tržišta ne smiju utjecati na pretjerano i moralno nedopustivo raslojavanje na bogate i siromašne. Naime, već sama ‘logika ekonomije’ nalaže da glavni prioritet svih odgovornih u društvu mora biti mogućnost stalnog zaposlenja za sve, jer je skupa upravo nezaposlenost, a ne socijalna država. Pozvali smo stoga poslodavce da visinu plaće radnicima određuju u skladu s financijskim mogućnostima poduzeća, ne gledajući prvenstveno na što veću vlastitu zaradu. Istodobno smo i državne ustanove pozvali na veći nadzor poštivanja prava radnika, jer osjećaji nepravde, bespomoćnosti i bezizlaznosti životne situacije koji zahvaćaju radnike ne samo da ne pridonose dobru tvrtke, nego ju potkopavaju i ruše povjerenje u državne institucije i njihovu socijalnu osjetljivost. Osvrćemo se i na potrebu decentralizacije države, jer bi se na taj način omogućila pravednija raspodjela državnog novca i uravnotežio razvoj pojedinih dijelova naše domovine”.

Slavonski biskupi poslanicu završavaju pozivom na promicanje socijalnog nauka Crkve i življenje socijalne duhovnosti. Osobito pozivaju svećenike na veću socijalnu osjetljivost i život u jednostavnosti, skromnosti i zauzetosti za čovjeka. Među mnogim nastojanjima podupiru osnivanje socijalnih samoposluga, pučkih kuhinja, suradnju s nevladinim humanitarnim organizacijama, osnivanje zaklada za stipendiranje učenika i studenata slabijeg imovinskog stanja te preporučuju osnaživanje i rad župnih karitativnih skupina, „da svoj pogled usmjere prema obiteljima koje su, ne svojom krivnjom, zapale u materijalne, ali i duhovne poteškoće, kao i na stare i bolesne, ovisne o našoj pomoći”.

Poslanica će biti tiskana i podijeljena svim župama Đakovačko-osječke nadbiskupije i Požeške biskupije te će se čitati u crkvama tijekom korizme, a bit će objavljena i na Pepelnicu, 10. veljače, kao prilog dnevnog lista Glas Slavonije.