Oprostite, nisam htio prvi objaviti da se skupio dovoljan broj potpisa. Nego, referendum je uspio jer se mladost pokrenula. Jer se prokazalo puno toga. Nismo očekivali da će stvari ovako ići.
Prvi referendum nam je otkrio kakvo se svo zlo nakupljalo ispod ljevičarskog tepiha. To nam je otvorilo oči i više ništa nije isto. Te urotničke sile koje su sustavno došaptavački podrivale sveto tkivo Hrvatsko, zauvijek su raskrinkane, i sigurno više to neće moći činiti bez našeg upliva. Ojačali smo, digli se, počeli učiti, pratiti, čitati, govoriti…
Drugi referendum – odnosno još uvijek samo inicijativa, trebao je ići glatko, posve, posve glatko. Očekivali smo da će sve desne opcije – domoljubne kakve bi trebale biti – dati svoju potpuru ovom naumu izgradnje stabilne, čvrste, nepotkupljive, narodne, narodu dostupne Hrvatske, njegove vlasti.
Netko je jednom rekao: “Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!”
Te riječi više ne stanuju u vodstvu HDZ-a. One su izvrnute, i uzvikuje se: “Sve za fotelju, fotelju ni za Hrvatsku!” To je bilo njihovo geslo ovih dana dok ste vi stajali po štandovima, i geslo kojima su, možda, mnoge od vas, svojih glasača zbunili, i uvjerili da ostenete kod kuće. (Ne znam samo kako ćete sebi objasniti zašto niste poslušali Katekizam Katoličke Crkve – koji govori: “Koliko je to moguće, građani moraju aktivno sudjelovati u javnom životu!”)
No, i ovaj referendum (odnosno, još uvijek samo inicijativa) nas je iznenadio – koliko se zla nakupilo ispod desničlarskog tepiha. Zanijemili smo! Pa, da! Tako znači! O kako je dobro da to sada znademo! Pa tu je “štekalo!” Sigurno ni ovdje više ništa neće biti kao prije. Tako je to kad Bog vodi: čovjek snuje, a Bog određuje.
Stoga, dragi prijatelji moji, javljam vam:
Referendum je uspio!
Izvikujte to danas svima, budite sretni, veseli!
Jer je donio ploda kakvom se nismo ni nadali.
Uspio je – to već sada znademo!
I Ti su uspio – jer si bio dio te priče – ako si dao svoj glas.
Šetam gradom, gledam moje volontere…
Požrtvovane, stamene, vjerne, sve od sebe daju..
Pa mi se učini…
Kao da tu sada živi ono geslo:
“Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!”
Tu je, našao sam ga!
Gledam i Vas koji potpisujete,
na čas nagnute nad stolom dok ostavljate svoje ime;
iz susjedne Crkve dopire pjesma s nedjeljne Mise…
I htio bih svakome doviknuti… Nešto pobjedničko, ohrabrujuće, lijepo…
Još kad bi novim izbornim zakonom, već iduće godine, donijeli malo svježeg vjetra u sabor, i puno iskrene Hrvatske duše… Ali, ne dok Bog ne kaže.
Ja ga molim da to bude već danas…
