Udruga Obiteljsko obogaćivanje za Valentinovo je pripremila jedan izniman događaj. Naime, danas će u Hrvatskom novinarskom društvu u Zagrebu u 19 sati biti održana tribina i susret s Rosom Pich-Aguilera Roca, autoricom knjige “Kako biti sretan s 1, 2, 3… djece?” koju je izdala nakladnička kuća Verbum i udruga Obiteljsko obogaćivanje.
Ova vedra Katalonka u Zagrebu je po drugi put u pratnji svog supruga Josemarie s kojim je u braku 25 godina. U tom periodu dobili su osamnaestero djece. Vjenčani kad je njenom suprugu bilo 28, a njoj 23 godine, htjeli su ostvariti želju za velikom obitelji, u kakvima su i sami odrastali. No, unatoč velikoj želji činilo se kako to neće biti lako. I nije bilo lako.
Bračni par Postigo-Pich osim što će danas predstaviti Rosinu knjigu ovaj vikend drže u Zagrebu trening za moderatore koji vode radionice za roditelje u udruzi Obiteljsko obogaćivanje. Ova udruga već pet godina u Varaždinu, Splitu, Rijeci i Zagrebu organizira praktične radionice o odgoju djece. Roditelji su podijeljeni u programe, ovisno o dobi njihove djece – od 0-3 godine, od 3- 8 godina i tako dalje. Osim modula o odgoju djece, Obiteljsko obogaćivanje ima i program kroz koji parovi diskutiraju, uče i unapređuju svoju bračnu ljubav.
Predsjednica udruge i organizatorica dolaska bračnog para Pich Roca u Hrvatsku, IT stručnjakinja i majka petero djece, Jozefina Skelin protumačila je za Narod.hr:
“Cilj programa je da bračni parovi, tijekom rasprave o odgojnim pitanjima vezanima uz njihovu djecu, u prijateljskom okruženju, otkriju bogatstvo obiteljskog života u smislu osobnog razvoja. Program je namijenjen roditeljima i bračnim parovima. Sastavljen je od različitih modula koji se proučavaju po metodologiji najprikladnijoj za učenje odraslih osoba, a to je proučavanje slučaja (case study). Slučajevi su temeljeni na stvarnim životnim situacijama iz obiteljskog života. Jako nam je drago da će naše moderatore, trenere ovaj vikend trenirati Rosa i Jose Maria Postigo Pich – uz dugogodišnje vođenje radionica za roditelje, oni imaju i neusporedivo iskustvo roditelja.”
A evo što je Rosa Postigo Pich o svojoj obitelji i životnom putu ispričala za Narod.hr:
Narod.hr: I vi i suprug odrasli ste u velikim obiteljima – kakvo je to bilo iskustvo?
Rosa Postigo-Pich: Očito jako dobro (smijeh), inače, zar bismo poželjeli i sami imati veliku obitelj? Da, moj suprug je iz obitelji od četrnaestero, a ja sam iz obitelji od šesnaestero djece. Iskustvo odrastanja s braćom i sestrama, kuća puna radosti i veselja u dobrim trenucima ili potpore i solidarnosti u teškim trenucima sigurno je nešto što smo željeli imati i u svojoj obitelji.
Narod.hr: No, prve godine Vašeg braka obilježili su bolni događaji?
Rosa Postigo-Pich: Da, moj muž i ja željeli smo veliku obitelj i imali smo sreću da smo već u prvoj godini braka dobili kćer. Ali, samo nekoliko sati nakon poroda, morali su je odvojiti od nas i prebaciti u specijaliziranu bolnicu, jer se rodila s teškom srčanom manom. Tih prvih dana liječnici su nam govorili da neće preživjeti više od tri godine. Naša Carmen je, hvala Bogu, uz operacije i pacemaker preživjela pune 22 godine. Naše drugorođeno dijete, Javi, umro je s dvije i pol godine, također zbog srčane bolesti, dok je treća kćer, Monstsita preminula sa samo 10 dana, jer je rođena bez aorte. Suprug i ja smo u manje od od četiri mjeseca morali sahraniti dvoje djece i pomiriti se s činjenicom da ne znamo hoće li naša najstarija kći preživjeti – da, bila su to teška vremena.
Narod.hr: U intevju koji ste dali BBC-u, spomenuli ste kako su vam liječnici savjetovali da nemate više djece?
Rosa Postigo-Pich: Da, liječnici su nam savjetovali da nemamo više djece, jer su do tog trenutka sva naša djece, njih troje, rođena sa zdravstvenim problemima, predviđali su da bolest neće zaobići ni djecu koju bismo imali u budućnosti. “Nemojte imati više djece” – bila je jasna i izravna poruka liječnika, a i mnogih naših prijatelja i ljudi koji su nam željeli dobro – poštediti nas daljnje boli gubitka teško bolesne djece. Ali, ponekad se predviđanja znanosti ne ostvare, a o broju svoje djece trebaju odlučivati samo muž i žena. Nitko ne se nema pravo “miješati” u bračnu postelju. Odluka muškarca i žene, mame i tate, da stvore ili ne stvore novi život isključivo je njihova i samo oni mogu o tome odlučivati. Ni svekrva, ni tvoja vlastita majka, ni prijateljica, ni baka, ni sestra, ni država, ni aktualni ministar ne mogu odlučivati o budućnosti tvoje obitelji. Suprugu i meni bilo je jasno da mi sami trebamo odlučivati o svom braku i obitelji. I odlučili smo imati još djece.
Narod. hr: Danas imate petnaestero djece koja, kako kažete, “uživaju u tome da su živi, a vi uživate u njima”? Kako izgleda vaša svakodnevnica?
Rosa Postigo-Pich: Jako intenzivno, stalno smo u punom pogonu. Kod nas se uvijek netko smije, netko plače, netko trči po stanu… Ima i trenutaka mira i učenja. Dan počinje u 7 ujutro. Troje djece treniraju sat vremena prije početka škole atletiku. Djeca koja studiraju izlaze iz kuće prije ostalih. Svako jutro za kupovinu kruha zaduženo je drugo dijete – i ono se diže pola sata prije ostalih koji idu u školu. Dnevno trošimo 12 štruca kruha, a pekarnica s najnižom cijenom kruha dosta je daleko od naše kuće. Sva djeca idu ili pješice ili javnim prijevozom do škole. Doručak sami pripremaju, jer mama i tata su u vrijeme njihovog doručka već izašli iz kuće. Djeca su organizirana u parove, tako da se najstarije dijete u obitelji uvijek brine o najmlađem. Drugo po starosti o “predzadnjem” i tako redom. Tako na primjer, kad izlazimo u kino ili kazalište – naš najstariji sin je taj koji oblači i sprema najmlađu bebu.
Narod.hr: U knjizi na više mjesta naglašavate kako se svaki dan okupiti oko obiteljskog stola?
Rosa Postigo-Pich: Da, zajednički objed je najvažniji susret dana, pri kojem svaki član obitelji može ispričati svoje doživljaje i osobne anegdote u ugodnom i toplom okruženju. Svaka obitelj treba za sebe odrediti koji im je obrok glavni – u nekim je obiteljima to doručak, u nekima ručak, kod nas je to u tijeku školske godine – večera. Stol za kojim blagujemo velik je i prostran, okrugao, pripremamo jednostavnu hranu, jer nakon radnog vremena u tjednu, nemamo puno energije za kulinarska remek-djela (smijeh). To je prilika da čujemo i “osjetimo” svako naše dijete, da saznamo kako razmišljaju o aktualnim pitanjima i pomognemo im u rješavanju problema.
Narod.hr: Koliko hrane trošite dnevno?
Rosa Postigo-Pich: Jednom mjesečno napravimo online narudžbu hrane: 240 litara mlijeka, 1300 keksa, 96 jaja, 25kg krumpira, 100 rola WC papira… 15 dana kasnije odem ponovno kupiti voće i druge svježe namirnice. Kada na primjer, potrošimo marmeladu ne kupujem nove količine taj mjesec, čekam do sljedećeg mjeseca. U ovo vrijeme gospodarske krize predložili smo djeci da se potpuno odreknemo Nutelle, inače omiljenog proizvoda u našoj kući. Ograničenja su postignuta, a pregovori su još u tijeku (smijeh)… U kući obično imamo malo slatkiša. Kupujemo osnovne proizvode, nikakve poznate marke, tražimo najpovoljniju cijenu. Naša djeca u gostima uživaju (smijeh), jer druge obitelji znaju imati puno slastica u kući. Naša djeca nisu robovi proizvoda koji se reklamiraju na televiziji: „Ako kupiš ovaj proizvod, bit ćeš sretan“… oni su jako radosni i imaju mnogo prijatelja.
Narod.hr: Živite li u kući ili u stanu?
Rosa Postigo-Pich: Živimo u stanu, u jednom dijelu stana su “muške” sobe, a u drugom “ženske”. U svakoj sobi ima više kreveta. U jednoj sobi spava 6 naših sinova u krevetima na 4 kata. Onaj koji spava na 4. „katu“ skoro pa dotakne strop kad se sjedne u krevetu. I sama sam kao dijete spavala na “najvišem katu”. Znala sam naglo skočiti ujutro i glavom udariti u strop (smijeh). Uvijek upozoravam djecu na tu opasnost (smijeh). U svakoj dječjoj sobi imamo i krevet za goste. Volimo pozvati prijatelje naše djece da kod nas prespavaju, a oni vole dolaziti, jer se kod nas uvijek događa nešto zanimljivo…
Narod. hr: U knjizi “Kako biti sretan sa 1,2,3… djece?” naglašavate kako vam je obrazovanje djece iznimno važno.
Rosa Postigo-Pich: Za nas je obrazovanje naše djece jedna od najvažnijih stvari. Naša djeca pohađaju škole koje dijele naše odgojne vrijednosti. Mi, roditelji smo prvi odgovorni za obrazovanje naše djece. Pomažemo u školi, držimo radionice o odgoju djece, surađujemo sa roditeljima druge djece. Ako u školi imamo bračne parove koji su čvrsto povezani i vole se, na taj način izbjegavamo mnoge probleme u budućnosti. Našoj starijoj djeci preko ljeta organiziramo da rade i uče engleski, brinemo se da usvoje radne navike i preuzmu odgovornost da uvijek daju “sve od sebe”.
Narod.hr: Kad Vas slušam, čini se da je jednostavno odgajati petnaestero djece… Kako uspijevate biti tako pozitivni?
Rosa Postigo-Pich: Da, ljudi me često, kad me vide sretnu i zadovoljnu, optimističnu pitaju kako mi to uspijeva? Ljudi žele znati moju tajnu (smijeh). Osim što imam divnog muža… ako želite doznati odgovor, morate pročitati knjigu, o tome govorim u zadnjem poglavlju.
Narod.hr: Što biste poručili – kako biti sretna sa 1,2,3… i više djece?
Rosa Postigo-Pich: Čudesna je ta sposobnost muža i žene, oca i majke, da mogu stvoriti novi život, novu osobu sa svim njegovim ili njezinim darovima. I besmrtnom dušom. Mnogi ljudi traže sreću na krivom mjestu, i onda su tužni i depresivni, osjećaju se iznutra prazni. Rekla bih im da ako traže radost i misle da će je pronaći na putovanju, u kupovini, u sportu, u porocima…traže na krivom mjestu. Radost se doseže mnogo lakše…Radost je u tome da se dajemo drugima, da usrećujemo druge, a kome se više možemo davati nego djetetu, tijelu svog tijela. Zna biti zamorno koji puta, ali vrijedi truda! Brak i mnogobrojna obitelj su tvornica radosti i sreće… Jamčim (smijeh)…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
