Zagreb je odnedavno optimalno pokriven seizmološkim postajama jer su u zagrebačkoj mreži seizmografa proradile dvije nove seizmološke postaje i to Lobor i Ozalj, pa ih je sada ukupno šest, uz postojeće četiri: Zagreb, Puntijarka, Kalnik i Moslavačka gora.
To zagrebačku mrežu čini relativno gustom, a Zagreb sigurnijim u obrani od potresa.
Za četiri seizmografa koji mjere pomicanje tla i četiri akcelerografa koji mjere ubrzanje tla kod pomaka, Ured za upravljanje u hitnim situacijama izdvojio je 1,5 milijun kuna, izvijestio je Pavle Kalinić, pročelnik tog Ureda iz čijeg su proračuna u nekoliko navrata donirana sredstva Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.
Nakon što su seizmografi nabavljeni, Seizmološka služba je obavila terenska ispitivanja kako bi se odredile najpovoljnije mikrolokacije za postavljenje seizmografa. Potom su seizmografi ugrađeni i testirani, a ovih su dana u potpunosti proradile nove seizmološke postaje Lobor i Ozalj pa zapis dolazi u Seizmološku službu.
Zapisi potresa dolaze također u Ured za upravljanje u hitnim situacijama.
Kalinić je na konferenciji za novinare izvijestio da su ove godine nabavljena i četiri akcelerografa za seizmološku službu i da će biti postavljena nakon analize lokacija.
Voditelj Seizmološke službe Hrvatske Ivo Allegretti procijenio je da Zagreb ima ‘vrlo visok seizmički hazard’.
U Zagrebu i okolici lani je zabilježeno 409 potresa manjih od tri stupnja po Richteru, a ove godine takvih je manjih potresa dosad bilo 127.
Suvremeni seizmografi i akcelerografi ni u nas niti u svijetu još uvijek ne mogu prognozirati potrese, ali su važni kako bi se mogle utvrditi točne odrednice i parametri za sigurnu gradnju te izbjegle velike štete, dodao je.
Allegretti je podsjetio i na veliki potres u Zagrebu 1880. godine, ocjenivši da je taj potres vrlo sličan onom u L’Aquili 2009. Naime, struktura zemljišta Zagreba i okolice vrlo je slična onoj oko talijanske L’Aquile, a ondje imaju oko 40-ak akcelerografa.
Kalinić: Policija treba ustanoviti tko je ‘zaboravio’ bačve s uranijem
Kalinić je također odgovorio na upit novinara što s bačvama sa 400 kilograma uranija, koji, prema današnjem pisanju medija, nije zaveden u službene obavezne evidencije nuklearnog materijala. Mediji navode da se bačve čuvaju bez posebnih sigurnosnih mjera za zaštitu od zračenja i krađe usred Zagreba, u skladištu nuklearnog otpada Instituta Ruđer Bošković (IRB).
“Policija treba ustanoviti kako su se te bačve našle ondje, tko je bačve ‘zaboravio’ uskladištiti na odgovarajući način i tko je odgovoran za kontrolu”, rekao je Kalinić naglasivši da takve stvari treba utvrditi, a ne zataškavati.
Rekao je da skladištenje u centru grada, u ovom slučaju na IRB, nije uobičajeno nigdje u svijetu. Napomenuo je da se svojevremeno govorilo o području Dvora na Uni kao o mogućoj o lokaciji za skladištenje opasnog otpada, ali i dodao da to pitanje treba riješiti država.
“To treba riješiti država, a to se stalo izbjegava, od izgradnje NE Krško do danas”, naglasio je.
Kalinić napominje i da se svako malo u Zagrebu jave problemi s bačvama.
“Bačve se ostave, to se dojavi se novinarima, onda ‘utrčava’ Ured i nakraju porezni obveznici plate ono što su trebali privatnici čije su bačve. U ostatku Hrvatske situacija je još gora. Bačve se bace i nitko ih ne nađe”, napominje Kalinić.
Upozorio je da ne postoji nadzor što se sve vozi po hrvatskim i zagrebačkim prometnicama, te naglasio da bi i o tome trebalo ozbiljno povesti računa.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
