U depersonaliziranom životu tzv. suvremenog svijeta čovjek se pretvara u Djeda Mraza koji jednom godišnje dariva ili posjećuje prijatelje, ili bolje, poznanike. Jedna danska poslovica kaže: “Put do prijateljeve kuće nikada nije dug“. Je li to cijena civilizacije koju moramo platiti i s kakvim posljedicama? Piše Zlatko Miliša.
Tko su prijatelji?
Prijatelj je osoba “s kojom se usuđujete biti ono što jeste” (C. R. Beran). U pravom prijateljstvu njeguju se emocije, pouzdanost, uvažava različitost mišljenja, povjeravanje – čuvanje tajni, iskrenost, razumijevanje, suosjećanje. Prijatelj nas podržava u padovima i uspjesima te brani od ogovaranja kada nismo prisutni. Prijatelj zna slušati i čuvati tajne. S nama su, i kad fizički nisu. Filozof Francis Bacon je zapisao da “prijateljstvo množi radosti, a dijeli tuge”. Prijatelj je onaj koji nas nikad ne napušta i koji nema očekivanja od nas jer je povjerenje bezuvjetno.
Ljude dijelim na one koje ignoriram, one koje sam zaboravio i one rijetke koji su se nastanili u mom srcu. Njih zovem prijateljima. Pravom prijatelju govorim(o): “Sretan sam što postojiš”! Zahvalan sam svima koji me izbjegavaju ili su me ostavili u ključnim trenucima kad mi je trebala njihova pomoć.
Postoji li “prijateljstvo vjerno poput soli koja je vjerna moru” (Saša Drinić) ili je to skup poznanika u kojima tražimo potvrdu vlastitih potreba, aktivnosti interesa i vrednota? Možemo se pojedinačno sastajati s prijateljima, ali ih je riskantno sastaviti jer se na tome skupu svi mogu osjetiti razočarano. Ljudi prijateljima nazivaju one koji potvrđuju njihove sebičnosti. U prijateljstvu nema nametanja svojih stavova, uvjerenja ili ponašanja, ispraznih razgovora, ogovaranja drugih niti laskanja. Latinska poslovica kaže da je laskanje “hraniteljica mana”.
Treba li podilaziti prijateljima?
“Da bi našao prijatelja moraš zažmiriti na jedno oko. Da bi ga zadržao moraš zažmiriti na oba” (Norman Douglas). Nema zatvaranja očiju, skrivanja ili suzdržavanja o “teškim” temama koje skrivamo od dragih nam osoba, jer to dokida iskrenost u prijateljstvu. Amerikanac Dale Carnegie, autor svjetske uspješnice “How to Win Friends and Influence People” (Kako pronaći prijatelje i utjecati na ljude) ponudio je licemjerne recepte kako steći i zadržati prijatelje: smiješi se, laskaj i nikada ne govori da je u krivu… Ovakvi savjeti dokidaju iskrenost, a potiču prijetvornost. “Onome kome sam prijatelj, kazujem ono što i ne pita” (Ivo Andrić), a Oscar Wilde provocira pitanjem: “Čemu prijatelji ako im ne možete reći sve u lice?”
>Prof. Zlatko Miliša: Zašto je dobro učiti na svojim i tuđim životnim iskustvima?
Nisu nam prijatelji oni koji su u svemu sumnjičavi, vazda u problemima ili, suprotno, oni koji nam podilaze. Nije nam prijatelj onaj tko sebe uvijek predstavlja kao žrtvu ovih ili onih ljudi i okolnosti.
Priča o tome kome vjerovati otkriva što se dogodilo vrapcu koji je slomio krilo i počeo se smrzavati. Naiđe krava i ispusti “sadržaj” na njega. To je promatrao mačak. Skoči na vrapca, izvadi ga iz balege i pojede. Pouka: nije svatko neprijatelj tko se na te nabaci blatom, a ni prijatelj tko te izvadi iz blata.
Skup poznanika, a ne prijatelja
Jesmo li ikada okupili svoje prijatelje i pokazali im svoje isječke iz kružnice života? I, što smo doživjeli? Učimo li se (ne)iskrenosti i u prijateljstvu?! “Svodimo li druge na stepenište vlastitog uspona, možemo imati samo nazovi prijatelje. Volimo li samo sebe, zapravo ne volimo ni sebe. Volimo li samo druge, zapravo ih ne volimo” (I. Golub). Jednom sam zapisao sjajnu misao: “Tko te želi vidjeti ili kome je stalo do tebe – potražit će te. Kome trebaš – naći će te. Ostalo su izgovori. Kada padneš, znat ćeš imaš li prijatelja.”
Julije Cezar je izrekao: “Ponajviše u nesreći od prijatelja postaju neprijatelji”. Rumunjska poslovica kaže: “Čuvaj me, Bože, prijatelja, jer se neprijatelja čuvam sam”. Nije prijatelj onaj “koji govori loše o drugima, a dobro o vama” (Tolstoj). Prijateljstvo se testira u nesreći ili, suprotno, uspjehu i/ili sreći. “Da se prečvrsto držimo svih svojih principa, ne bismo bili prijatelji ni s kim” (Agatha Christie).
„Lakše je oprostiti neprijateljima nego prijateljima“
Parafrazirajući misli M. L. Kinga, da nas manje ubijaju riječi naših neprijatelja od šutnje prijatelja, onda je lakše oprostiti neprijateljima nego prijateljima! U oba slučaja imamo životne lekcije. Mađarska poslovica kaže: “Blago onome tko ima prijatelje, teško onome kome su potrebni”. Jedan od istaknutijih intelektualaca u Srbiji iz prošlog stoljeća, Dušan Radović, najpoznatiji po svojim aforizmima je zapisao: “Imati prijatelja, to znači pristati na to da ima ljepših, pametnijih i boljih od nas. Tko to ne može prihvatiti – nema prijatelja”. Pascal nas provocira svojom mudrošću: “Nitko ne govori u našoj prisutnosti onako kako govori u našoj odsutnosti. Kada bi svi ljudi znali što govore jedni o drugima, ne bi se našla četiri prijatelja na svijetu.”
U Zapadnoj Gani postoji izreka: “Nije teško umrijeti za prijatelja, ali teško je naći prijatelja za kojeg ćeš umrijeti.”
Na jednoj pogrebnoj ploči (u Bokanjcu kod Zadra), po želji pokojnika, zapisano je: “Zaboravit će me prijatelji i rod cio, samo ovaj kamen svjedoči da sam bio”.
Mizantropi nisu mrzitelji ljudi
Mizantropi se kvalificiraju kao mrzitelji svih ljudi. To nije točno. Mizantropi mrze laskave i prijetvorne. Mizantropi samo promiču iskrenost koja se većini ljudi ne sviđa. Oni se samo žele odmaknuti od licemjera, poltrona, parazita, kritizera, demagoga, laskavaca i neiskrenih tipova. Nažalost, u većini slučajeva ljudi u drugima vide suparnike ili neprijatelje samo ako drukčije misle.
Mitove o mizantropiji šire oni koji smatraju da ti ljudi nemaju zadovoljavajuće odnose s drugima. Tko određuje kriterije poželjnih društvenih odnosa? Takvi pojedinci iskazuju prezir prema amorfnim kolektivitetima i ispraznim druženjima. To su ljudi s čvrstim stavovima i ne daju se “lomiti”. Mizantropi iskazuju nepovjerenje samo prema određenim tipovima ljudi. Kako ih se može etiketirati da sve ljude (jednako) mrze kad imaju neke ljude od povjerenja i koje vole?! Netolerantni su prema netolerantnima. Što je u tome loše? To su razlozi zašto ovakve ljude ne kvalificiram kao mrzitelje ljudi!
Imamo li ijednu osobu kojoj možemo i želimo sve reći? Zato je zgodna dosjetka: “Najboljega prijatelja imaš u ogledalu. Nikada se nije nasmijao dok si plakao.”
U nadahnutoj knjizi Intimna povijest čovječanstva Theodore Zeldin konstatira kako kroz povijest “prijateljstvo nije imalo nikakve veze s privrženošću. Prijatelj je prije svega bio zaštitnik, ili netko koristan kome ste prodavali svoju odanost u zamjenu za usluge, sve dok su te usluge trajale.”
Zaključno
U životu materijalno razvijenih ima sve manje solidarnosti, altruizma, suosjećanja i prijateljstava. Svi ljudi koji su otišli iz Hrvatske su mi kazali da im nedostaju prijateljstva koja su imali kod nas, a tamo je to iluzija. U životu bogata čovjeka nije uvijek “sunčano”, kao što je opjevano u poznatoj pjesmi grupe ABBA.
O autoru:
* Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar. Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu.
Prof. Miliša autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale. Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV emisija. Miliša je i dobitnik godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa