U posljednjoj emisiji Superpotjere prije ljetne stanke bilo je svega – znanja, hrabrosti i iznenađenja. 31-godišnji Domagoj Šebečić, otac četvero djece, briljirao je. Nadigrao je tri lovca i uzeo 10.500 eura. 31-godišnji medicinski biokemičar na specijalizaciji u Superpotjeri je pokazao znanje, mirnoću i veliko srce. U prijavi je naveo da mu je cilj osvojiti oko 15 tisuća eura, od čega bi polovinu donirao, a ostatak potrošio na putovanje sa suprugom. Inače redovito donira za Marijine obroke i obrazovanje djece u Africi. Njegov otac Dinko u Domovinskom ratu je bio ronilac, a u miru protagonist karitativnoga djelovanja.
Arsen Krnić s tri sekunde prednosti bio je bolji od četvero lovaca i osvojio 10.000. Manje sreće imali su Mirjana Fumić i Vlado Karakaš – iako su igrali protiv četvorke, lovci su ovaj put bili jači.
U supertimu lovaca i u ovoj emisiji popularnog kviza bili su Morana Zibar, Mladen Vukorepa, Krešimir Međeral Sučević, Dean Kotiga i Sven Marcelić.
> Marijini obroci slave žene koje stoje iza njihovog uspjeha
Bez greške do pobjede u završnici Superpotjere
U A-B-C pitalici Šebečić je osvojio maksimalnih 2500 eura, a i lovci su bili puni simpatija zbog njegovih humanitarnih ciljeva. Ipak, umjesto najviše ponude, odlučio se za srednju – 10.500 eura s prednošću od 28 sekundi – i izazvao Mladena, Krešu i Deana.
Iznenadio je i lovce, koji su smatrali da je mogao ciljati više i imali su pravo. Domagoj je briljirao: bez ijedne pogreške pobijedio je trojicu lovaca s čak 25 sekundi prednosti, i to iako su oni znali sve odgovore. Nakon nastupa zasluženo je ispraćen velikim pljeskom.
Od lovaca dobio opasku
Dean mu je čestitao, ali uz opasku.
– Vi ste kapacitet za još veće rezultate. Niste dali nijedan pogrešan odgovor. Imali ste 5/5 u prvom fazi igre i uz neke male teškoće izvukli ste sve čega ste se pokušavali sjetiti. Vama je uspjeh malo više od ovoga što ste ostvarili danas i morate toga biti svjesni. Ovo nije loše, ali vi ste kapacitet za veće rezultate i, po meni, ovo je mali podbačaj, kazao je Dean.
– Čestitam, igrali ste fantastično. Zapravo… nije bilo ni napeto, kratko je zaključila Morana.
> U Superpotjeri koriste vojne činove iz JNA: Brigadir-netočno, pukovnik-točno?!
-Nadao sam se hrabrijem potezu jer definitivno Domagoj je sposoban za to… Bio sam ‘good guy’, nisam se javljao, rekoh, djeca Afrike da mi ne zamjere. Čestitam na uspjehu, samo kažem, malo hrabrosti je još trebalo i to bi onda bilo fantastično. Ovako je vrlo dobro, zaključio je Mladen koji natjecatelja poznaje iz Potjera.
– Lako je biti general poslije bitke. Ipak, izrazito cijenim lovce i dobro sam procijenio njihove mogućnosti, kazao je Domagoj.
Obiteljska priča Šebečića
Domagoj je jedno od četvero djece Dinka Šebečića, uspješnog obiteljskog i poslovnog čovjeka. 2019. je kao tajnik župnoga pastoralnoga vijeća i blagajnik župnoga Caritasa u župi sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Gornjoj Dubravi dao intervju za Glas koncila. Otkrio je kako su mu dvojica sinova u formaciji za franjevce kapucine.
U intervjuu je otkrio kako je tijekom života naučio da što više daje, to više prima. Otkrio je i svoj ratni put.
“Nakon moje treće godine faksa započeo je Domovinski rat. Ušao sam u profesionalni sastav vojske, nisam trebao, ali sam želio. Ranjen sam 1992. Tijekom jedne akcije ostao sam bez dva prsta. Bio sam ronilac, diverzant u specijalnim postrojbama. Potapali smo brodove, minirali mostove. Poslije smo pripali u hrvatski gardijski zdrug. U ratu sam, vojsci, bio četiri godine, do 1995. Studij sam završio tri mjeseca prije. Nakon Oluje i oslobođenja Hrvatske izišao sam iz vojske i postao poduzetnik. Najprije samo do 2000. radio u klubu kao instruktor ronjenja. Paralelno sam, brzo kao suvlasnik, počeo raditi na videosustavima u jednoj firmi. Danas sam vlasnik firme ‘Grič-aktiv’. Bavimo se prodajom opreme za videonadzor. Firma je na Trešnjevci. Imamo posla. Ta oprema postaje sve povoljnija i dostupnija. Pa sve više ljudi želi imati sustav videonadzora; spričao je 2019.
“Oženio sam se 1993. Supruga je Jasenka, djevojački Gorup, rođena je 1971. Profesorica je defektologije, radi u srednjoj školi za djecu s teškoćama na Trešnjevci. Upoznali smo 1992., nakon mojega ranjavanja, na plesu na Gornjem gradu u Zagrebu. Sutradan smo otišli na misu u Palmotićevu i potom krenuli na studentski vjeronauk u Palmotićevoj kod današnjega glavnoga urednika Radio-Marije o. Stjepana Fridla. On nas je na kraju i vjenčao i krstio nam djecu”, otkrio je.
Dva sina svećenika
“Roditelji smo četvero djece. Domagoja smo dobili 1993. Završio je studij medicinske biokemije na Farmaceutskom fakultetu, stažira na Rebru, želi doktorirati i specijalizirati. Oženjen je, imaju kćer od godinu i pol, uskoro i drugo dijete, žive blizu nas. Zatim je 1995. rođen Mislav. On je završio MIOC pa prekinuo FER jer je odlučio da bi bio svećenik, franjevac kapucin. Sad je u Milanu na prvoj godini studija teologije, ima privremene zavjete. Luku smo dobili 2000. I on je završio MIOC i odmah rekao da želi biti franjevac kapucin. U Varaždinu je u postulaturi.
Luciju smo dobili 2010. Ona je u 2. razredu katoličke škole u Ivanićgradskoj. Išla je u vrtić kod sestara uršulinka. Divno je dijete. Ona nam obogaćuje dane. Dečki su nam otišli. Sada nas troje idemo na izlete, na skijanje, na krstarenje s njom. S dečkima smo sve to već prošli. Lucija je prava maza, osjećajna je, hoće svima pomoći, voli poticati dobrotu. Sa sinovima smo, naravno, zadovoljni. Domagoj se divno skrasio. A naši franjevci su obojica vrlo stabilni mladi ljudi. Naučili su učiti i raditi, predani su, imaju svoj cilj, mislimo da će se ostvariti u redovničkom pozivu. Luka je još u osnovnoj školi govorio da će biti svećenik. A Mislav me na prošlo Štefanje pričestio. Baš sam bio sretan. Supruga i ja ih sve podržavamo. Zadovoljni smo sa svim našim sinovima, sa svom našom djecom. Sretan sam u svojoj obitelji”, rekao je 2019. Domagojev otac Dinko.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa