“Kad učenici bilježe informacije koristeći laptop, imaju tendenciju funkcionirati kao software za pretvaranje izgovorenog teksta u napisani”, kaže Ramirez. Ona kaže da doslovno zapisivanje nije dobro jer nedostaje sinteza i razumijevanje sadržaja. Oni koji koriste laptop imaju tek površnu vezu s onim što su čuli, a oni koji pišu rukom procesuiraju informacije i predstavljaju ih na način koji ima smisla. Oni tako uče. “Zadajte im da rukom nacrtaju ono što vide i ono što žele dobiti; neka to zamisle i prenesu na papir bez upotrebe digitalnih slika”, preporučuje ona nastavnicima.

(VIDEO) Most optužuje HNS zbog privatizacije reforme obrazovanja: ‘Ministrica prodaje maglu’

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Da, računalo je brže i učinkovitije, no ona kaže da učinkovitost i nije prvi cilj obrazovanja, suština je učenje samo, odnosno to da učenici nauče kako prodrijeti kroz informacije.

Eksprerimentalne škole bez olovke i bilježnice, samo s tabletom

No ne radi se samo o procesu učenja, radi se prije svega o razvoju mozga kod djece. Posljednjih desetljeća se iz škola sve više izbacivalo pisanje rukom kao nešto nepotrebno djeci 21. stoljeća, a sad se eksperimentalno većim dijelom izbacuje i kod nas. U propagandnom članku u Večernjem listu o blagodatima novog programa Škola za život možemo pročitati riječi učenice “Grete”, bez prezimena :

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Nama je to jako zabavno pa ćemo lakše učiti kroz zabavu. Digitalni udžbenici su super jer baš vidimo sve što učimo, a ono što vidiš uvijek bolje zapamtiš. Super mi je što je moja škola u tom programu, u našoj školi su uvijek prvi s nečim što je novo i moji prijatelji i ja to baš volimo. Bili smo oduševljeni tabletima koje smo dobili i svi smo govorili samo o njima“, te nastavlja kako ništa više ne rade na običnoj, nego sve na pametnoj ploči.

Divjak: ‘Eksperimentalni udžbenici stigli u oko 50 posto škola’

U tekstu u Večernjem se navode i prednosti digitalnih udžbenika poput osjetno lakše torbe, a težina učeničkih torbi je ogroman problem već desetljećima. No, pametne zemlje su problem teških knjiga odavno riješile tako da one stoje u ormarićima u školi i ne nose se kući osim iznimno!

Znanstvenici upozoravaju: Ukidanje pisanja rukom je izrazito štetno za razvoj verbalnih sposobnosti djeteta

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Škola za život” dakle sad uvodi tablete i digitalne ploče, pa učenici praktički neće imati potrebe pisati nešto rukom, osim iznimno. U svijetu se pak sve više probija činjenica na koju upozoravaju stručnjaci, šteti intelektualnim sposobnostima učenika. Govor se razvija paralelno s razvojem šake i motorikom prstiju, to je povezano, i zato su radnje poput crtanja, ili pisanja rukom, nezamjenjive u razvoju dječjeg mozga.

Prof. Matko Marušić: S novom školskom godinom, prividno probno, počinje protuhrvatski školski program

Prema tome, od stupnja formiranosti finih pokreta šake i prstiju zavisi razina razvijenosti dječijeg govora. Kada zaostaje razvoj fine motorike, zaostaje i razvoj govora, jer se govorne zone u mozgu formiraju pod uticajem nervnih impulsa prstiju ruku. I obratno, fini pokreti prstiju ostvaruju se i podstiču pod utjecajem govora. Vježbanje prstiju je sastavni dio logoterapije i tretmana mnogih govornih poremećaja (dislalije, disfazije, mucanje, motorne disgrafije…).

Upravo zbog današnjeg digitalnog doba, kad se djeca sve manje igraju loptom (hvatanje lopte je iznimno važno za razvoj fine motorike!), sve manje hvataju predmete prstima i igraju igre koje uključuju razvoj svih deset prstiju, a sve više sjede pred ekranima i koriste tablete i računala gdje uglavnom koriste samo dva prsta, sve više djece ima poteškoća u razvoju govora.

“Mozak je formirala ruka”

Enciklopedist Marko Grčić kaže, “Ljudski mozak formirala je ljudska ruka, a svi dosadašnji alati pisanja bili su produženje ljudske ruke. Ovdje imamo to da se ljudska ruka isključuje iz tog procesa”. On objašnjava da je pisani rukopis nastao iz kurziva, tekućeg pisanja, koji je na neki način imitirao govor, povezujući slova na isti način kao što to činimo pri izgovaranju riječi.

Ustavni sud je zaključio kako nema nadležnost ocjenjivati ustavnost Smjernica za pisanje eksperimentalnih udžbenika

“Rukopis koji spaja slova ponaša se na isti način kako se ponaša ljudski um kad formira rečenicu, jer čovjekov um formira kontinuum, a ne diskretum”, kaže znanstvenik koji smatra da je sveopće isključivanje korištenja ruke iz pisanja, s likovnih akademija i iz obrazovanja, rizično i s još nesagledivim posljedicama. “Posebno je kobno što to upravo pogađa najmlađe mozgove koje je milijunima godina formirala ljudska ruka. Ona te mozgove neće formirati”,  tvrdi on.

Zato sad države koje su izbacile pisanje iz škola, poput Finske ili pojedinih škola u Švedskoj i Njemačkoj, razmišljaju da se ipak vrate pisanim slovima, dok je pak Francuska krenula u posve drugom smjeru.

“Škola je za učenje čitanja i pisanja a ne za ideologiju”

Prošle je godine Ministar obrazovanja Francuske Jean-Michel Blanquer najavio je zabranu korištenje mobilnih telefona u svim školama već od 2018. godine. Blanquer je inače najavio izbacivanje ideologija, uključujući rodnu, iz škola, rekavši kako škola služi za naučiti čitati, pisati, računati i respektirati druge, a ne za širenje ideologija koje stvaraju sukobe u društvu.

HNS-ov Vrdoljak na plakatima predstavlja obrazovnu reformu kao svoj projekt i uspjeh!

“Dijete koje je naučilo respektirati druge, respektirat će svakoga”, izjavio je. “U obrazovanje djece treba uključiti roditelje koji će zajedno sa školom, usaditi djeci prave vrijednosti koje su izgubljene”, nastavlja Blanquer.

Jean-Michel Blanquer također, osim što želi zadržati pisanje rukom iako ono naoko ne donosi nikakve izravne koristi u današnjem svijetu, ne želi dozvoliti pristup udrugama koje šire ideologije u školske klupe, jer iskustvo iz vremena Hollandove vlada pokazuje da je pokušaj odvajanja roditelje od obrazovanja djece bila velika greška, koju ministar želi ispraviti.

Naravno, u 21 stoljeću nitko od djece ne očekuje da će kad odrastu ikad išta pisati rukom, no, kako kažu navedeni stručnjaci – stvar nije u tome, već u razvoju psihomotorike kod djece.