Dobiti pomoć od djece u kućanskim poslovima ponekad je izazov. Neki roditelji na to potiču svoju djecu dajući im džeparac za obavljanje određenih zadataka – no je li to dobra ideja?
“Djeca su obično prirodno sklona suradnji”, tvrdi stručnjakinja za odgoj Danielle Graf. Vjeruje da je to zato što su se ljudi uvijek morali oslanjati jedni na druge kako bi preživjeli.
“Zbog toga nam dvogodišnjak želi pomoći objesiti veš ili kuhati”, objašnjava Graf.
Problemi mogu nastati ako roditelji nesvjesno obeshrabruju to prirodno korisno ponašanje, primjerice jer djeci treba predugo da obave zadatak.
U suprotnom, vjeruje stručnjakinja, djeca bi nastavila pomagati kod kućanskih poslova, iako s manje entuzijazma.
“Plaćati djecu da pomažu obiteljskoj zajednici je pokušaj da ih se motivira izvana”, smatra Graf.
Iako to može funkcionirati, bolje je poticati dječju pomoć kad ona dolazi zbog odanosti obitelji, dodaje.
Graf naglašava kako iza želje roditelja da im djeca više pomažu stoji osjećaj da su kućni poslovi i zadaci nepravedno raspodijeljeni i da se njihov rad dovoljno ne poštuje.
“Taj osjećaj neće nestati ako nagrađujete djecu novcem”, upozorava stručnjakinja. Umjesto toga, obitelj bi trebala raspraviti o situaciji, a roditelji trebaju dati do znanja kakve su njihove želje koje treba poštovati.
Otvorenost i iskrenost sveukupno poboljšavaju obiteljsku koheziju.
“Međusobno pomaganje mora biti pitanje odgoja”, zaključuje Graf.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
