Tisuće ljudi na Hodu za život u Ljubljani s porukom: Jednakost počinje prije rođenja!

hod za život
Montaža: Narod.hr, izvor: Pohod za življenje

Danas je u Ljubljani održan treći po redu Hod za život u Sloveniji. Nekoliko tisuća sudionika hodalo je centrom Ljubljanje uz poruku: Jednakost počinje prije rođenja.

U 10 sati ujutro Prešernov trg u Ljubljani bio je ispunjen pro-life zagovornicima. Nakon uvodne glazbe, okupljenima se obratila voditeljica Hoda za život Urša Cankar Soares koja je pobliže objasnila moto ovogodišnje manifestacije.

”Živi smo prije rođenja, ljudi smo prije rođenja, naše srce kuca prije rođenja […], dragocijeni smo prije rođenja. I što je najbolje od svega, mame to znaju. One u srcu osjećaju da se radi o novom ljudskom životu, o njihovom djetetu.

Također je upozorila da mnoge majke danas nemaju izbora jer nisu dovoljno educirane o raznim opcijama koje im stoje na raspolaganju. Također, većina žena koje se odluče na pobačaj ne znaju koliko će im patnje i jada to donijeti u životu. ”Ako ne znate izbor, niste slobodni. Mi smo za izbor s ljubavlju”, rekla je Cankar Soaresova i dodala da je poanta Hoda za život da žene zapravo trebaju imati izbor, javlja slovenski portal Domovina.

Upozorila je i na 650.000 djece koja su od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, otkako je u Sloveniji dopušten abortus, izgubila život u pobačajima, te da je znanost danas znatno napredovala u proučavanju djeteta prije rođenja.

Zaključno je apelirala na očeve i muškarce da podrže žene jer većina žena koje se odluče na pobačaj nemaju podršku oca djeteta.

Nakon govora uslijedila su svjedočanstva. Kao medicinska djelatnica, Vladimira Kljun Žerjav isprva je podržavala pobačaj, ali je promijenila mišljenje kada je shvatila kako njezinu majku još uvijek proganja pomisao na pobačaje koje je sama radila.

Ksenija Kabaj podijelila je s okupljenima svoje iskustvo trudnoće u kojoj je bila odbačena od dečka i obitelji, no unatoč tome sretna je što je rodila sina Tilna i podarila mu život, iako je nakon rođenja posvojen.

Događaj je u velikoj mjeri sukreirala i udruga Mladi za život. Petra Burnik istaknula je važnost borbe za djecu koja nemaju svoj glas. ”Ova tema posebno se tiče mladih, jer mi smo ti koji će stvarati svijet u budućnosti. I zato što je pro-life borba jedna od najljepših stvari za koju se možete boriti”, poručila je.

Marija Bregar je naglasila kako je ”abortus velika nepravda”.

Koordinaciju događanja preuzeli su i studenti Tina Končar i Lovro Kavčič, koji je o dragocijenosti svakog nerođenog života svjedočio vlastitim primjerom s obzirom da je on jedan od četvorki koje je njegova majka nosila kada su joj liječnici savjetovali pobačaj .
Od glazbenika je nastupao Mark Nzobandor iz Zavoda Živim, te Nada Žgur te dva dječja zbora pod vodstvom Simone Plut i Magdalene Kos.

Aleš Primc: “Nada se vraća u Sloveniju”

Nakon završetka programa otvaranja, između četiri i pet tisuća sudionika krenulo je ulicama Ljubljane prema Državnom zboru do Vladine palače i natrag do Trga Republike, gdje se okupljenima obratio i Aleš Primc koji je istaknuo da se činilo da Slovenija gubi nadu, ali u posljednje vrijeme da ta se nada vraća i da narodi koji poštuju život imaju budućnost.

Mnogi sudionici bili su impresionirani velikim brojem ljudi, no ističu prije svega želju da se život u Sloveniji više cijeni i da budu svjesniji svih posljedica koje pobačaj nosi.
Paralelno s Hodom za život nekoliko desetaka ”protuprosvjednica” s glavama omotanim maramama uzvikovalo je slogane podrške pobačaju.

 

 

Koordinatorica slovenskog Hoda za život na zagrebačkom Hodu za život

Koordinatorica slovenskog Hoda za život Urša Cankar Soares, Montessori pedagoginja, majka troje djece i bivša zagovornica pobačaja. bila je na zagrebačkom Hodu za život u svibnju ove godine. Tada je održala i zapaženi govor na Zrinjevcu koji u cijelosti prenosimo.

”Prije sam bila zagovornica pobačaja, danas ponosno branim život”

”Lijep pozdrav svima. Zovem se Urša Cankar Soares, majka sam troje djece, Montessori pedagoginja, i bivša zagovornica pobačaja.

Moje mišljenje je nekad bilo da je pobačaj dopušten u nekim hitnim slučajevima.

Kao studentica, dva puta sam imala priliku savjetovati prijateljici da ne pobaci svoje dijete, ali zbog neznanja nažalost nisam bila uspješna.

Kasnije kad sam shvatila tko je zapravo nerođeno dijete i što mu pobačaj zapravo čini, danas sam ponosna zagovornica života od začeća do prirodne smrti.

”Nisam ponosna što bi se u Sloveniji trebao oduzeti život hrvatskoj bebi”

Primjer moje prijateljice naučio me da trauma pobačaja ne nestaje s vremenom, već se samo pretvara u druge oblike patnje. Drago mi je što sam danas ovdje s vama sa svojim prijateljima i kolegama iz Slovenije i da se naše zastave vijore među vašima.

U tome vidim znak mira i suživota između dviju država koje žive već dugi niz godina. Kao susjedi, uvijek smo pronalazili ljudska i konstruktivna rješenja za jedne i druge probleme.

Ali nemojmo se pretvarati da je slučaj majke Mirele, koja želi pobaciti u Sloveniji, čin suosjećanja između dviju zemalja. Nije suosjećanje oduzeti život hrvatskom djetetu u našim slovenskim bolnicama pod izgovorom etike.

NE, nisam ponosna na to; ne ja, ne svi mi koji ovdje stojimo danas, ni brojni drugi Slovenci.

”Zagovaramo nultu toleranciju prema nasilju nad nerođenom djecom”

Bila bih ponosna kada bi slovenski stručnjaci svojim medicinskim znanjem mogli prihvaćati stranu djecu na liječenje, a ne da oni dolaze k nama umrijeti. Ovo nije suosjećanje, ovo nije pomoć.

Ne želim da Slovenija postane poznata kao zemlja abortivnog turizma. Mi danas ovdje zagovaramo nultu toleranciju prema nasilju nad nerođenom djecom.

Ovdje bih se obratila stručnim komisijama u Sloveniji. Kako je moguće da abortus u kasnoj trudnoći s jedne strane granice nije etički prihvatljiv, a s druge strane jest?

U Sloveniji ubijen dječak u majčinoj utrobi u 36. tjednu trudnoće jer je imao Downov sindrom

U Sloveniji se s pravom možemo pitati o profesionalnosti i etičnosti takozvane etičke komisije, jer je nedavno u Sloveniji bio slučaj kada je dječak morao umrijeti nasilnom smrću u 36. tjednu trudnoće jer mu je dijagnosticiran Downov sindrom. I to nažalost nije jedini slučaj.

Da je u Sloveniji velik problem i upitnost stručnih povjerenstava na nižem stupnju, govori i citat ginekologinje Marije Rebolj Stare iz Kliničkog Bolničkog Centra (KBC) Maribor, koji smo pronašli na njihovoj web stranici.

Pojasnila je da ako se žena nakon desetog tjedna trudnoće odluči na pobačaj na zahtjev, ona samo mora podnijeti zahtjev za pobačaj Komisiji prvog (I.) stupnja u KBC Maribor kaže, citiram, ”Obično se odobrava do šesnaestog (16.) tjedna trudnoće. Ako se odbije, zbog visine trudnoće ili nekog drugog razloga, trudnica može ponovno podnijeti zahtjev za pobačaj; ali sada Komisiji drugog (II.) stupnja, koji je na Ginekološkoj klinici KBC Ljubljana. Na vrhuncu trudnoće, kada je nerođeno dijete već pred kraj, prekid trudnoće se ne odobrava.”

Vidite, imamo zakone koji bi trebali zaštititi djecu od tragedije pobačaja, ali čini se da ih je vrlo jednostavno zaobići.

To nije u redu i okupljat ćemo se na Hodu za život dok se srca ljudi ne promijene.

Ovom prilikom vas pozivam da se pridružite nama Slovencima na Pohodu za življenje u Ljubljani 1. listopada, da podignemo razinu poštivanja svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Dobrodošli. Hvala vam.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.