Perjanica hrvatske klapske scene, Tomislav Bralić u nedavnom je velikom instervjuu za Laudato TV progovorio, među ostalim, i o Hodu za život. Ususret ovogodišnjem Hodu za život koji se održava u 12 hrvatskih gradova, donosimo vam dio intervjua s Bralićem koji je pjevao 2019. na prvom zadarskom Hodu za život.
”Hod za život. Ja sam rekao: sve stane u te dvije riječi. Ti ideš, hodaš, ne staješ, a život je taj koji je prolazan. Dok si živ, treba hodati; dok si živ, činiti dobra djela. To je jednostavna stvar: nemoj činiti drugome ono što tebi smeta. Naš narod je uvijek takav bio, nas je Crkva održala. Treba se držati toga, učiti djecu da je tako. Mene su učili: neka je djece, pa će biti, kazao je Tomislav Bralić.
Bralić se u intervjuu prisjeća početaka sad već antologijske klape “Intrade” koja je postala sinonim za klapsku pjesmu u Hrvatskoj. Njegovi glazbeni početci vezani su upravo uz pjevanje u bibinjskoj crkvi.
Kritike na račun domoljubne pjesme ga bole. Nema naroda koji nema takve pjesme. ”Bio sam nedavno na utakmici Hrvatska-Wales, pa smo slušali Velšane kako pjevaju sat vremena. Svi narodi imaju takve pjesme. I ja kad čujem “Od stoljeća sedmog” Dražena Žanka i “Moja domovina” i sve te pjesme… ne treba biti sad da se tučemo u prsa, ali ja sam tako odgojen i tako ću odgajati svoju djecu. Vidim da to ljudi vole od svih krajeva Lijepe Naše, a i pjevali smo u cijelom svijetu”, kazao je za Laudato TV.
Možda će vas zanimati
Hod za život u Zagrebu 20. svibnja; za život se hoda u još 11 hrvatskih gradova; poznato i ovogodišnje geslo
Geslo ovogodišnjeg Hoda za život glasi: Ne zaustavljaj otkucaje moga srca! Samo daj mi ljubav…
Prve nastupe Bralić je imao kao dijete na mikrofonu u autobusu koji je vozio njegov otac na brojna hodočašća, a pjevati je učio i u župnoj crkvi sv. Roka. Tu se čula ta terca prvi put, te starinske naše pjesme. Poznato je da Bibinjci jako dobro pjevaju i morate samo slušati dobro kako se pjeva i uživati. Ta korizmena pjesma i božićna; i marijanske kad dođu u petom mjesecu.
Bralić se prisjetio kako ga je prvi prepoznao bibinjski svećenik, don Pave Kero. “Čuvaj Rola, čuvaj mu glas, nemojte da puno viče, čuvajte mu glas.” Upravo je tako rekao. Ja sam u crkvi naučio pjevati, jer se tamo čuje to višeglasno pjevanje. Nitko nije njima rekao: “Ti ćeš pjevati tenora.” To se čulo uhom. Onda su došle časne i partiture, malo popravile. I sad imamo pravi zbor.
>(VIDEO) Tomislav Bralić na Hodu za život u Zadru raspjevao publiku
Tomislav Bralić u intervjuu za Laudato TV govorio je o stvaralaštvu klape, ali i vrijednostima koje ga vode kroz život i rad, o podrijetlu u obitelji s desetero djece, vlastitoj obitelji i vjeri.
Otac je govorio: “Ima materin glas, a moju volju”. Ako imate glas, a ne ćete pjevati, morate imati volju. Ima mnogo pjevača u Bibinjama koji ne će pjevati, onda im kažemo “Hajde, pjevajte”. Treba doći na pozornicu i otpjevati to. Ima mnogo ljudi koji mogu to pokazati, neki da, neki ne. I to je vrlina: sve te strahove maknuti, otpjevati, odrecitirati, raširiti ruke. I ja sam na početku imao tremu. Moraš u početku imati strah, to je normalna stvar, iskren je Bibinjac koji ima četiri sina, šestero braće i četiri sestre, a pri okupljanjima čine pravi zbor. Pjesme uvijek prvi put predstavi supruzi koja također pjeva, u ženskoj klapi “Garofuli”.
Od četvorice sinova zasad najmlađi Marko kreće njegovim stopama svirajući gitaru u glazbenoj školi. Možda će i on biti vozač autobusa, pa svirati gitaru. Kad mu je Bog dao taj talent, ja uvijek kažem: “Ako si plivač – plivaj, ako si pjevač – pjevaj”. Moraš uvijek znati zašto, ne zakopavati te talente, nego neka ljudi vide što znaš, pojašnjava Bralić koji u javnosti zastupa vrijednosti koje živi.
