Dossier DSA (1): Kako je donesen europski akt kojim je zacementirana cenzura?

Zakon o digitalnim uslugama (DSA) jedan je od najspornijih propisa koje je Europska unija donijela u posljednje vrijeme – on je kamen temeljac novog europskog digitalnog poretka. Pod parolama borbe protiv ‘dezinformacija’, zaštite djece i obrane demokracije, Bruxelles je uspostavio mehanizam koji prvi put sustavno centralizira nadzor nad internetskim sadržajem i daje institucijama moć da određuju granice dopuštenog govora. DSA je time najmoćniji instrument kontrole interneta u povijesti EU. U Hrvatskoj provedbu nadzire HAKOM, na čijem je čelu Tonko Obuljen, brat ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek  što otvara pitanje političkog utjecaja na reguliranje digitalnog prostora. U ovom dossieru, kroz seriju tekstova, razotkrivamo sve njegove ključne mehanizme i posljedice za slobodu izražavanja u Europi i Hrvatskoj.

DSA je stupio na snagu 2022. godine kao nasljednik Direktive o elektroničkoj trgovini iz 2000., koja je tada jasno zabranjivala opći nadzor sadržaja na mreži. Novi zakon donosi radikalnu promjenu.

Sada se velikim internetskim platformama nameću stroge obveze u uklanjanju i nadzoru sadržaja, što u praksi znači širenje cenzure pod izlikom borbe protiv nezakonitog i štetnog sadržaja. Ova promjena predstavlja duboku restrikciju slobode govora i pluralizma mišljenja u digitalnom prostoru.

Iako je DSA u Europskom parlamentu usvojen gotovo jednoglasno, što govori o širokoj političkoj podršci, javna rasprava o njegovim dugoročnim posljedicama bila je minimalna.

Nacionalni parlamenti, pa tako i hrvatski, zakon su uglavnom prihvatili bez dublje političke debate. Time je otvoren put za sustavni nadzor i kontrolu internetskog sadržaja, gdje HAKOM igra važnu ulogu kao nacionalni regulator, povezan s vrhom izvršne vlasti, što dodatno budi sumnje u pravičnost i objektivnost nadzora.

Što je Akt o digitalnim uslugama (Digital Services Act – DSA)?

Akt o digitalnim uslugama (DSA) stupio je na snagu 17. veljače 2024. Ovaj zakon predstavlja novi regulatorni okvir Europske unije za nadzor internetskih platformi i posrednika poput društvenih mreža, trgovina aplikacijama i platformi za putovanja. Glavni mu je cilj spriječiti nezakonite i štetne aktivnosti na internetu i širenje dezinformacija. Provedbom akta jamči se sigurnost korisnika i zaštita temeljnih prava te se stvara pravedno i otvoreno okruženje na internetskim platformama.

Ovaj zakon trebao bi navodno građanima pružiti bolju zaštitu temeljnih prava te više kontrole i izbora, kao i lakše prijavljivanje nezakonitog sadržaja. Omogućuje navodno i bolju zaštitu djece na internetu, a kao primjer ističu zabranu ciljanih oglasa za maloljetnike. Zakon obećava i da će građani zbog njega biti manje izloženi nezakonitom sadržaju.

Provedbu DSA nadzirat će Europska komisija zajedno s nacionalnim tijelima, poput hrvatskog HAKOM-a, čiji je trenutni predsjednik Tonko Obuljen, brat ministrice kulture i medije Nine Obuljen. Komisija posebno kontrolira velike platforme s milijunima korisnika, što im daje gotovo neograničenu moć nad digitalnim sadržajem.

Premda se javno promovira kao zaštita korisnika i njihove sigurnosti, u stvarnosti donosi opsežnu kontrolu i ograničavanje slobode izražavanja na internetu pod izlikom borbe protiv nezakonitog i ”štetnog” sadržaja.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen istaknula je DSA kao ”prijenos europskih vrijednosti u digitalni svijet”. No što su to ”vrijednosti” Europske unije? Kao dobar primjer može poslužiti nedavna izjava Bruxellesa u kojoj je istaknuto da su među glavnim političkim prioritetima Europske unije rodna ravnopravnost i dekarbonizacija planeta.

Činjenica je, naime, da ovaj zakon daje ogromnu moć birokratskim strukturama da određuju što je dopušteno, a što ne. Sve to ukazuje na to da DSA, umjesto da štiti građane i slobodu, predstavlja sofisticirani sustav kontrole i cenzure koji prijeti osnovama demokracije i slobode govora u Europi.

>Zuckerberg priznao cenzuru: Prisjetite se što je radilo naše ministarstvo istine Faktograf

Koje platforme obuhvaća Zakon o digitalnim uslugama (DSA)?

Zakon o digitalnim uslugama (DSA) primjenjuje se na vrlo velike internetske platforme (VLOP) i vrlo velike tražilice (VLOSE). One mjesečno imaju više od 45 milijuna korisnika u Europskoj uniji. Za platforme koje koristi više od 10 posto stanovništva EU, odnosno ukupno više od 450 milijuna korisnika, propisana su stroža pravila i dodatne obveze.

Na popisu obuhvaćenih platformi nalaze se najveći internetski servisi poput Meta (Facebook, Instagram), X, TikTok, Google, Amazon, Zalando, kao i trgovine aplikacijama Google Play i Apple App Store. Vlasnici tih platformi moraju omogućiti korisnicima jednostavno prijavljivanje nezakonitog sadržaja. To uključuje govor mržnje i problematično oglašavanje.

Nisu obuhvaćene neke platforme poput Netflixa, Airbnbja i PornHuba, unatoč tome što je PornHub bio predmet brojnih tužbi zbog dostupnosti nezakonitog sadržaja, uključujući seksualno iskorištavanje djece.

Europska komisija i nacionalna tijela zajedno nadziru usklađenost platformi s DSA‑om. Komisija ima ovlasti pokretati istrage i izricati kazne koje mogu doseći do 6 posto godišnjih prihoda platforme. Može, također i privremeno ograničiti pristup usluzi kod teških ili ponovljenih prekršaja. Do studenog 2025. pokrenuto je 14 takvih istraga protiv velikih platformi poput Facebooka, Instagrama, TikToka i X‑a.

Primjer konkretne sankcije je kazna od 120 milijuna eura izrečena X‑u u prosincu 2025. zbog kršenja pravila DSA. Tu je bilo uključeno lažno označavanje provjerenih računa, nedostatak transparentnosti u oglasima i otežan pristup podacima za istraživače. X ima pravo žalbe na tu odluku.

Također, u kolovozu 2024. kompanija ByteDance pristala je povući aplikaciju TikTok Lite zbog zabrinutosti za mentalno zdravlje maloljetnika.

>Most upozorava: Europski i domaći fact-checkeri ugrožavaju slobodu govora

Dezinformacije i nezakoniti sadržaj prema DSA

Prema Zakonu o digitalnim uslugama (DSA), dezinformacije se definiraju kao lažni ili obmanjujući sadržaji koji navodno štete javnosti i šire se radi ekonomske ili političke koristi. Međutim, ova definicija je široka i podložna zloupotrebi, što daje preveliku moć institucijama EU da kontroliraju što se smije, a što ne smije govoriti na internetu. Kodeks prakse o dezinformacijama, koji je sastavni dio DSA-a, uključuje i provjeravatelje činjenica poput Faktografa.

A njihove metode često nisu transparentne i uglavnom su pristrane, favorizirajući određene političke stavove, o čemu smo iscrpno pisali.

Velike internetske platforme, pod pritiskom EU, masovno koriste članke za provjeru činjenica, koji su uglavnom konstruirani prema lijevo-liberalnom modelu, da bi cenzurirale sadržaj. Najbolji primjer je naš Faktograf.

Na taj način često etiketirajući mišljenja ili kritike kao ”dezinformacije”. Primjer je Meta koja je u prvoj polovici 2023. uklonila ili smanjila doseg desetaka milijuna sadržaja.

>’Provjeravatelji činjenica’: Koliko su Faktografu porasli prihodi?

DSA također nameće stroge i opsežne zahtjeve za političko i komercijalno oglašavanje, prisiljavajući platforme da otkrivaju detalje o financiranju i ciljanim kampanjama. Ova pravila predstavljaju dodatnu kontrolu i nadzor nad političkim govorom.

Granice između nezakonitog i legalnog, a ”štetnog” sadržaja često su vrlo mutne

Što se tiče nezakonitog sadržaja, DSA prepušta državama članicama da same definiraju što je ”nezakonito”. To dovodi do nedosljednosti i arbitrarnih odluka. Primjeri ilegalnog sadržaja, poput govora mržnje ili terorističkog sadržaja, koriste se kao opravdanje za masovne uklanjanja. No granice između nezakonitog i legalnog, a ”štetnog” sadržaja često su vrlo mutne.

Legalni, ali “štetni” sadržaji, uključujući različite oblike političke kritike, mogu se lako označiti kao problematični i ukloniti. To se često opravdava zaštitom mira i sigurnosti u društvu ili pod izlikom “borbe protiv mržnje”.

>Veto protiv cenzure: Poljski predsjednik blokirao DSA i izazvao bijes Bruxellesa

Odredbe DSA o ”kriznim situacijama”

Nadležna tijela za DSA u državama članicama, poput HAKOM-a, dobivaju široke ovlasti da naređuju uklanjanje sadržaja. Platforme moraju brzo ukloniti sadržaje po njihovoj naredbi, što povećava rizik od zloupotrebe i gušenja slobode izražavanja.

Posebno zabrinjavaju odredbe DSA o ”kriznim situacijama”. Ovdje Europska komisija može jednostrano proglasiti ”krizu” i nametnuti dodatne cenzorske mjere. Takve nejasne i široke definicije daju Komisiji mogućnost da još više suzbije različita mišljenja. A sve pod izlikom zaštite javnog zdravlja ili sigurnosti. Pandemija COVID-19 bila je jasan primjer kada su kritičke informacije bile etiketirane kao dezinformacije, a sada se ta praksa institucionalizira kroz DSA.

U konačnici, DSA nije samo zakon o digitalnim uslugama. On je alat za centraliziranu kontrolu internetskog sadržaja, koji ozbiljno ugrožava slobodu govora i pluralizam mišljenja u Europi. EU ovim putem postaje regulator koji određuje što je ”istina”, a što ”dezinformacija”, što je opasno za demokraciju i slobodno društvo.

>Europska komisija razmatra kazniti Muska zbog podrške AfD-u na X-u

Kako se glasalo u EU parlamentu?

5. srpnja 2022. godine na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta izglasan je Zakon o digitalnim uslugama (DSA). Pri glasovanju vidljiva je vrlo široka politička potpora, uz relativno mali broj protivnika i suzdržanih.

Ukupno je 623 zastupnika glasovalo, dok 82 zastupnika nisu sudjelovala u glasovanju. Rezultat je bio izrazito jednostran: 539 zastupnika glasovalo je ZA, 54 PROTIV, a 30 je bilo SUZDRŽANIH, što znači da je DSA usvojen s oko 87 posto glasova potpore.

Po političkim skupinama, glavne, tzv. mainstream stranke dale su gotovo jednoglasnu potporu DSA-u. Najveći broj glasova došao je iz Europske pučke stranke (EPP), gdje je glasovalo 154 od ukupno 176 zastupnika, uz dominantnu potporu prijedlogu.

Slično je bilo i kod Socijalista i demokrata (S&D) – glasovalo je 130 od 145 zastupnika, pri čemu je velika većina podržala DSA, uz tek marginalan otpor ili suzdržanost. Renew Europe (liberali) i Zeleni/EFA također su dali gotovo potpunu potporu zakonu, s vrlo malim brojem odstupanja.

Otpor DSA-u koncentrirao se prvenstveno u političkim skupinama koje se percipiraju kao suverenističke ili kritične prema daljnjoj centralizaciji EU-a.

Skupina Identitet i demokracija (ID) bila je najizraženije protiv, s većinom glasova PROTIV i manjim brojem suzdržanih. Kod Europskih konzervativaca i reformista (ECR) situacija je bila podijeljenija: dio zastupnika glasovao je ZA, ali je zabilježen i vidljiv broj glasova PROTIV te suzdržanih.

Slično vrijedi i za nepridružene zastupnike, gdje nije postojao jedinstven stav. Skupina The Left većinom je podržala DSA, uz manji broj protivnih i suzdržanih glasova.

U cjelini gledano, glasovanje pokazuje da je DSA donesen uz snažan konsenzus najvećih političkih blokova u Europskom parlamentu, dok je otpor bio relativno slab i politički ograničen. Suzdržani glasovi i protivljenje dolazili su uglavnom iz skupina koje upozoravaju na posljedice zakona po slobodu izražavanja, nacionalne nadležnosti i politički pluralizam u digitalnom prostoru.

>EU: Glavni politički prioriteti za 2026. su LGBT prava i dekarbonizacija planeta

Povijest nastanka DSA: Kako je EU preko Direktive o elektroničkoj trgovini stvorila aparat za cenzuru nepodobnog sadržaja?

Ono što je prethodilo DSA bila je Direktiva o elektroničkoj trgovini (2000/31/EZ), donesena 2000. godine. Riječ je o regulativi koja je postavila osnovna pravila za online usluge u EU. Uvela je načelo ograničene odgovornosti posrednika, odnosno platforme nisu bile odgovorne za korisnički sadržaj dok nisu bile svjesne nezakonitosti i nisu reagirale na prijave. Direktiva je jasno zabranjivala opću obvezu nadzora, što je značilo da platforme nisu morale aktivno pretraživati ili filtrirati sadržaj. Drugim riječima, nije bilo govora o cenzuri ili sustavnom nadzoru sadržaja.

Međutim, digitalni svijet je u međuvremenu dramatično evoluirao, a EU je iskoristila praznine u starom zakonu kako bi s novim Zakonom o digitalnim uslugama (DSA), usvojenim 2022., uvela daleko strožu kontrolu nad internetskim sadržajem.

DSA nameće široke obveze velikim platformama za uklanjanje sadržaja, procjenu rizika i transparentnost, ali u praksi otvara vrata za masovno uklanjanje i suzbijanje slobode izražavanja. Ovaj zakon nije samo nastavak Direktive o elektroničkoj trgovini, već njezina temeljita nadogradnja s ciljem kontrole i filtriranja informacija na internetu, što predstavlja ozbiljan izazov za slobodu govora u digitalnom prostoru.

>Goleš Babić upozorava: Što zapravo donosi novi paket europskih regulacija digitalnog prostora

Kako je donesen DSA?

Uoči donošenja novog zakonodavnog okvira, Odbor Europskog parlamenta za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (IMCO) pokrenuo je pripremu izvješća s preporukama za Zakon o digitalnim uslugama (DSA). Karakteristično je da su zastupnici Socijalista bili aktivno uključeni u ovu temu.

Izvješće, čiji je izvjestitelj bio zastupnik Alex Agius Saliba (Progresivni savez socijalista i demokrata), predložilo je da DSA funkcionira na dva stupa.

Prvi za povećanje povjerenja i sigurnosti na internetu kroz veće odgovornosti i obveze digitalnih usluga. Zatim, drugi za ex ante regulaciju velikih platformi s ciljem sprječavanja tržišnih neuspjeha i anti-konkurentskog ponašanja.

Slična izvješća pripremili su i drugi odbori Europskog parlamenta, a Europska komisija je te prijedloge uključila u svoj Radni program za 2020. godinu. U prosincu 2020., Komisija je službeno predložila DSA, usklađenu s prijedlozima IMCO odbora. Reformu digitalnog jedinstvenog tržišta podijelila u dva zakonodavna paketa: Zakon o digitalnim uslugama (DSA) i Zakon o digitalnim tržištima (DMA).

Odbor IMCO predvodio je proces zakonodavne obrade. Izvjestititeljica za DSA je bila Christel Schaldemose (Progresivni savez socijalista i demokrata), a za DMA Andreasom Schwabom (EPP). Izvješća su usvojena u Europskom parlamentu krajem 2021. i početkom 2022., nakon čega su započeli pregovori s Vijećem pod francuskim predsjedanjem.

Dana 23. travnja 2022. Europski parlament i države članice postigli su politički dogovor o DSA.

*Ovaj je članak plod istraživačkog novinarstva redakcije Narod.hr-a. Neovisno i profesionalno novinarstvo važno je za demokraciju u svakom društvu. Podržite rad portala Narod.hr putem DONACIJE.

>Gong pokrenuo cenzuru na društvenim mrežama da zaštiti Možemo

Izvor: narod.hr