Hoće li EU žrtvovati svoju budućnost zbog rata izvan svojih granica?

„Vaša sloboda je naša sloboda“, piše Europska komisija dok obilježavamo četvrtu godinu rata između Ukrajine i Rusije. U međuvremenu, Kaja Kallas ne propušta nijednu priliku da se postavi u ulogu sveobuhvatne pseudo-božanske figure, pri čemu joj je glavna mantra da je Viktor Orbán zao i da mi, Europljani, moramo stati uz Ukrajinu, piše Virag Gulyas za European Conservative.

Teško je ne uočiti sličnosti s onim što se događalo nakon 7. listopada u ratu Izraela i Gaze. Ljudi su skandirali: „Nismo slobodni dok Palestina nije slobodna“, često i ne shvaćajući što ta parola u praksi zapravo znači. Tijekom rata Izraela i Gaze slavne osobe lijepile su naljepnice s lubenicom posvuda; sada europska elita posvuda lijepi simbol suncokreta (ukrajinskog cvijeta). Jedina stvarna razlika u PR-u jest u tome što je opća populacija brzo opravdavala terorističke napade na židovsku državu, dok se u slučaju Ukrajine sve događa kao u vakuumu.

Ukrajina je u konačnici nevina, a svi u Europi moraju žrtvovati svoj novac, živote i, u ovom trenutku, vlastiti razum kako bi je spasili. To ne znači da je rat opravdan, ali znači da se, kao i svi ratovi, i ovaj sukob mora promatrati s nijansama.

>Četvrta godišnjica rata u Ukrajini: Stotine tisuća ubijenih, milijuni raseljeni, a rješenja nema

Problematična povijest Ukrajine

Sukob nije započeo 2022. Počeo je 2014. državnim udarom na Trgu Majdan. Nakon toga uslijedilo je osam godina masakra u Donjecku, tema koju rado potiskujemo jer se ne uklapa u naš narativ „Svi smo mi Ukrajina“. Potom je došla moguća pristupna kandidatura Ukrajine za NATO, što je za Rusiju pritisnulo posljednju tipku — potez koji je smatrala, i još uvijek smatra, egzistencijalnom prijetnjom.

Kada se tome doda i postupanje prema manjinama u Ukrajini, uključujući Rome, Mađare i pripadnike LGBT zajednice, možda crno-bijela slika dobiva još nekoliko nijansi sive. Ipak, odluka Rusije iz veljače 2022. da pokrene potpunu vojnu invaziju bila je čin agresije koji je prekršio međunarodno pravo i dramatično eskalirao sukob, uzrokujući desetke tisuća civilnih poginulih i ranjenih, golema razaranja i milijune raseljenih.

Još jednom, ništa od ovoga ne opravdava rat u kojem nevini ljudi ginu zbog politike. I ne, otvoreno iznošenje ovih činjenica ne čini nekoga Putinovom marionetom ili ruskim propagandistom. No budimo iskreni: bez dubljeg sagledavanja načina na koji je ovaj rat započeo, moramo priznati problematičnu povijest Ukrajine.

Europska unija se igra vatrom

Pa ipak, evo nas, četiri godine kasnije, a Europska unija, čija je misija suradnja kako bi se izbjegao još jedan svjetski rat, igra se vatrom. U ovom trenutku nužno je zapitati se o njezinim motivima. Kako je pravno ili moralno prihvatljivo da je država koja nije članica EU-a primila više od 193,3 milijarde eura sredstava iz EU-a, a da nitko ne poziva na odgovornost? Nisam stručnjak za ratnu ekonomiju, niti mi je namjera analizirati koliko je oružja i vojne opreme poslano Ukrajini i od koga. No znam dovoljno o geopolitici, pravnom sustavu EU-a i odnosima s javnošću da vidim koliko sve to postaje sumnjivo.

EU nije humanitarna organizacija, niti bi trebala biti „Europa za Ukrajinu“. Vanjska politika ne bi smjela biti vođena osjećajima, nego oprezom, strategijom i pragmatizmom. Da, ljudi smo i stoga moramo biti suosjećajni i pomagati onima uhvaćenima u besmislenim sukobima. No što bih ja, kao Mađar i građanin Europske unije, trebao osjećati i činiti kada se patnja Ukrajine koristi za ucjenjivanje mog naroda, moje države i moje budućnosti?

>Plenković s EU liderima doputovao u Kijev: S kim će se sve sastati?

EU napada vlastite članice, Slovačku i Mađarsku, dok istodobno miluje Ukrajinu

Čini se da su Kaja Kallas, Ursula von der Leyen i Manfred Weber spremni žrtvovati sve za Ukrajinu. Geopolitička igra moći nesumnjivo se mijenja: Trump ozbiljno shvaća „America First“, a kako je Marco Rubio više puta rekao, ovaj rat nije američki rat, zbog čega nevoljko razmatraju slanje vojske, ako do toga dođe. (Bez američke vojske nema dovoljno NATO snaga za pobjedu u mogućoj eskalaciji sukoba.)

U međuvremenu, EU je ekonomski slabija nego ikada, što je prirodno smanjilo njezinu pregovaračku moć. Samodopadnost Europske unije doživjela je slom — bolan, ali neizbježan. Još važnije, čini se da je liberalni establišment EU-a bio spreman riskirati sve na Ukrajinu, čak i po cijenu gubitka na svim drugim frontovima svjetske politike.

Sada, četiri godine nakon početka rata i nakon nekoliko neuspješnih krugova mirovnih pregovora (od kojih nijedan nije podržan niti pokrenut od strane same EU), suočeni smo sa stvarnošću u kojoj EU napada vlastite članice, Slovačku i Mađarsku, dok istodobno miluje državu nečlanicu — Ukrajinu. Dvostruki standardi, namjerno širenje dezinformacija od strane istaknutih predstavnika EU-a te demonizacija Viktora Orbána i Roberta Fica trebali bi biti neprihvatljivi svima koji žele da Europska unija opstane.

>Eksplozije diljem Ukrajine, gradonačelnik Lavova: ‘Ovo je teroristički čin’

Zašto je Mađarska blokirala zajam od 90 milijardi eura za Ukrajinu?

Dok Kallas proziva Orbána zbog blokiranja sljedećeg zajma od 90 milijardi eura za Ukrajinu, zaboravlja spomenuti zašto je Mađarska na to bila prisiljena. Umjesto toga, europska elita u ovom trenutku izravno se miješa u nadolazeće mađarske nacionalne izbore. Kada dovodite u pitanje pravo veta države članice EU-a, dovodite u pitanje samu bit Europske unije. Viktor Orbán nije postupio protiv acquis-a; Viktor Orbán primjenjuje acquis. To se zove demokracija. Ucjenjivanje države zbog korištenja njezinih zakonitih ovlasti zove se komunizam.

Mađarska je blokirala zajam jer je Ukrajina zatvorila naftovode prema Mađarskoj i Slovačkoj. Obje su zemlje odgovorile ograničavanjem isporuka energije Ukrajini. Slovačka ih je, zapravo, u potpunosti isključila te je obustavila izvoz dizela u Ukrajinu. Također je zaustavila i hitne isporuke električne energije koje je pružala Ukrajini. Kao rezultat toga, Mađarska je izričito povezala pitanje nafte s budućom potporom Ukrajini unutar EU-a.

I umjesto da preispita postupke Ukrajine, koji očito krše tranzitne sporazume između EU-a i Ukrajine te štete državama članicama EU-a, europska elita okreće glavu i pozira uz simbol suncokreta za nekoliko promotivnih fotografija.

Manipulacije Zelenskog

Već četiri godine traje smrtonosni rat koji ukrajinskoj i ruskoj mladeži krade budućnost i živote. Pa ipak, u nedavnom intervjuu za BBC, uoči četvrte godišnjice rata, Zelenski je sugerirao da je Putin već započeo Treći svjetski rat, prikazujući ovaj sukob kao početnu fazu šire globalne prijetnje koju Ukrajina nastoji obuzdati. Naglasio je potrebu za nastavkom pritiska na Rusiju, umjesto hitnih pregovora bez ustupaka.

Takva retorika otvara ozbiljna pitanja o daljnjem smjeru, osobito kada sagledamo širu sliku: kako Europska unija, koja bi trebala interese svojih članica stavljati iznad svega, umanjuje te interese i, štoviše, dovodi vlastite članice u opasnost.

Golemi novac uložen u rat potiče njegov nastavak, jača ideju europske vojske i mijenja ravnotežu snaga unutar NATO-a. Tome se pridružuje i prisilno, ubrzano pristupanje Ukrajine Europskoj uniji, koje krši gotovo sve zakone i kriterije kojih se EU držala od svog osnutka, pa se nužno postavlja pošteno pitanje:

Hoćemo li dopustiti da Europska unija napusti svoja temeljna načela i žrtvuje budućnost vlastitih građana zbog neumoljivog, nekontroliranog i sve intenzivnijeg sukoba u državi koja nije članica EU-a?

>Rusija ponudila EU Pakt o nenapadanju iz Bruxellesa nema odgovora

Četiri godine rata razotkrile su trulež Europske unije

Kao Mađar, gledam kako se energetska sigurnost moje zemlje drži kao talac, kako se legitimno pravo veta moje vlade proglašava izdajom, a budućnost mog naroda ”stavlja na kocku” za rat koji Bruxelles inzistira da moramo financirati bez pitanja. U međuvremenu, Ukrajina prima iznose koji daleko nadmašuju pomoć našim vlastitim, posrnulim regijama, dok istodobno blokira cjevovode i vodi politiku s našim opskrbama.

Za mene, u ovom obliku, to nadilazi solidarnost; to je podčinjavanje. EU je izgrađena na suradnji ravnopravnih, a ne na prisili samoproglašene elite. Četiri godine rata razotkrile su trulež: dvostruke standarde, beskrajnu eskalaciju i odbijanje suočavanja s neugodnim stvarnostima.

Izvor: Narod.hr/European Conservative