Macron otvoreno traži pomoć masona – što Katolička Crkva i papa Lav XIII. kažu o masoneriji?

Francuska država ponosi se dugotrajnom odvojenošću Katoličke Crkve (religije) od države, prema zakonu od 1905. godine. No, ponašanje predsjednika Francuske Emmanuela Macrona ostavlja dojam kao da se ta odvojenost odnosi isključivo na Katoličku crkvu, a manje na masoneriju i islam. Masonstvo se može promatrati kao duhovnu sljedbu, budući da masonerija ima svoje hramove, obrede i vjerovanje u Velikog Arhitekta Svemira, tj. ima religiozni karakter i duhovnost. Posebna tema bila bi što jest i tko je taj Veliki Arhitekt Svemira o kome govori masonerija, u odnosu na kršćansku objavu i vjeru kako je izražena kroz crkveni nauk i crkveno učiteljstvo, od apostolskih početaka. Što Katolička Crkva kaže o masoneriji?

Predsjednik europske sile i predvodnice EU moli za pomoć masoneriju

Vrlo tiho, bar u javnosti i medijima, prošao je posjet predsjednika vodeće europske nuklearne sile u jednu od dvije najveće francuske masonske lože. I ne samo to, predsjednik Francuske je tamo održao govor i uputio otvoreni poziv masonima da se uključe u društvena događanja i navodnu “obranu sekularnih načela Francuske”.

To je nonsens, jer je to posao pravne države, a ne masonerije. Koja bi sama trebala biti odvojena od države. Kao što bi sastanci masona u njihovim hramovima trebali biti dostupni javnosti, pošto se tu sastaju osobe koje zauzimaju visoke državne i društvene službe. A javnost nikada nije izvještena zašto se sastaju, koje su teme sastanaka i koji su zaključci.

> Papa Lav XIV.: Crkva i danas nudi svima svoju baštinu socijalnog nauka

Sjetimo se slučaja Glavnog državnog odvjetnika u Hrvatskoj, Jelenića Dražena, razotkrivenog hrvatskog masona koji nikada nije položio račune hrvatskoj javnosti što je kao Glavni državni odvjetnik radio na tajnim sastancima i obredima masonerije, o čemu je razgovarao i s kime se tamo sastajao. Glavni državni odvjetnik je jedan od najvažnijih položaja u Hrvatskoj i zahtijeva strogu autonomiju djelovanja i transparentnost u postupanje.

O odnosu Macrona prema masoneriji i (radikalnom) islamu u Francuskoj, pisali smo u članku Macron u masonskoj Velikoj loži Francuske: Koja je pozadina ovog neobičnog posjeta?

Katolička Crkva i masonerija

Što Katolička Crkva kaže o masoneriji? Osobito što piše prethodnik našeg novog pape Lava XIV., veliki papa – Lav XIII. koji je živio krajem 19. stoljeća na prijelazu u 20. stoljeće. Vrijeme je to kada je masonerija bila već vrlo aktivna u Europi, u vrijeme građanskih revolucija i velikih promjena 19. stoljeća. Koje su bile društveni i povijesni uvod u strašna događanja 20. stoljeća na tlu Europe, kao i pojavu toksičnih ideologija fašizma, nacional-socijalizma i komunizma, koji su svojim strahotama obilježili čitavo 20. stoljeće, sve do današnjih dana. Sve te ideologije i sustavi su u Katoličkoj crkvi vidjeli neprijatelja u ostvarivanju svojih totalitarnih ideologija, a komunizam je bio najradikalniji u mržnji prema Bogu i Crkvi.

Što se tiče stava Katoličke crkve, Katolička se crkva protivi masonstvu gotovo od samoga rođenja modernoga slobodnog zidarstva godine 1717. kada je osnovana Velika loža Engleske. I prije te godine su postojala slobodnozidarska druženja i udruživanja, ali ova godina se uzima početkom moderne masonerije koja je otvoreno stupila na britansku i međunardonu scenu, do današnjih dana.  Počevši od utemeljenja Velike lože Engleske, dvanaestorica su papa izričito osudili slobodno zidarstvo, odnosno masonska načela. Te su osude poprimile oblik konstitucija, enciklika i apostolskih poslanica.

Crkva osjetila prijetnju

Protumasonska očitovanja tolikih papa bjelodano otkrivaju kako je Crkva osjetila prijetnju što joj predstavlja slobodno zidarstvo. Rijetke su teme o kojima se Crkva toliko često očitovala.

Masonski su pokreti diljem Europe javno izazivali nauk Crkve i pokušavali potkopati njezin autoritet. Masonstvo je u SAD-u tijekom prve polovice dvadesetoga stoljeća javno očitovalo slične protukatoličke stavove. Na temelju gore navedenih dekreta, jasno proizlazi kako se protivljenje Crkve masonstvu – kako u Americi, tako i u drugim dijelovima svijeta – temelji prvenstveno na prijetnji što je ono predstavlja za katoličku vjeru i moral. Ta prijetnja – primijetio je Pio IX.- ne postoji samo u Europi, već i u Americi te drugim dijelovima svijeta.

Papa Lav XIII. i masoni 

Ovom prilikom osvrnut ćemo se samo na očitovanja pape Lava XIII. glede pogubnog djelovanja masonerije.

U svojoj enciklici Etsi nos, izdanoj 1882., papa Lav XIII. osvrće se na stanje u Italiji. Iako izričito ne spominje slobodno zidarstvo, Papa je kazao kako je Rim oskvrnut „hramovima” posvećenima krivovjerju te opisao pokret koji želi „iz javnih ustanova izbrisati kršćanski pečat i značaj koji su oduvijek, s dobrim razlogom, bili vrhunac talijanske slave” (br. 3, 2).

Enciklika Human genus 1884. – velika opasnost masonerije za narode i države

Svaka je dvojba glede protivljenja Lav XIII. masonstvu nestala kada je,, dvije godine kasnije – 1884. – objavio encikliku Humanum genus. Ova je enciklika u potpunosti posvećena osudi masonstva. Ponovivši sve prethodne osude masonstva i masonskih načela, papa Lav XIIi. svima zabranjuje pristupanje ovome društvu čije osnivanje ocjenjuje „protivnim zakonu i pravu… pogibeljnim ništa manje za kršćanstvo, koliko i za Državu” (br. 9).

U svojoj enciklici Inimica vis, objavljenoj 1892., Lav XIII. pokušava ojačati protivljenje Crkve slobodnome zidarstvu, strahujući od premale odlučnosti Crkve, Papa upozorava kako „masonska sljedba svakim danom nastupa sve odvažnije”, nastojeći ljude lišiti njihove katoličke vjere, ishodišta i izvora najvećega blagoslova (br. 3). Lav XIII. izjavio je kako je cilj masonskoga reda „odbacivanje religije što ju je utemeljio Bog te ravnanje svih poslova – privatnih i javnih – načelima isključivo naturalizma” (br. 8).

Malo više pažnje obratit ćemo na encikliku Human genus pape Lav XIII. Papa Lav XIII. izdao je 1884. Encikliku o masonima pod naslovom Human genus (Enciklika o osudi Slobodnog zidarstva 1884.)koju cijelu, jer je kratka, možete na brzinu pročitati ovdje.

‘Sljedbenici zla kuju urote’

Dijelovi te enciklike kažu:

„U naše dane, međutim, čini se da sljedbenici zla kuju urote i udružuju se svi zajedno pod vodstvom i uz pomoć društva ljudi kojih ima posvuda, čvrsto su povezani, a koje oni nazivaju slobodnim zidarima. Ne smetajući im u njihovim namjerama oni se natječu u napadima na Božju moć: otvoreno i uporno žele nauditi Crkvi, sa svrhom da koliko je god to moguće kršćanski narod liše povlastica koje mu je udijelio naš Spasitelj Isus Krist…

Doista je došlo do toga da ozbiljno strahujemo, ne zbog Crkve, čiji su temelji prečvrsti da bi ih ljudi mogli poljuljati, već zbog onih država u kojima je to društvo zadobilo veliku moć – ili druga društva slična njemu, koja se pokazuju masonskim slugama i sljedbenicima…

> Što Crkva kaže u svojim dokumentima o pravima radnika?

Prvo, potrebno je s masonske sekte skinuti masku i razotkriti je onakvom kakva ona jest, podučavajući ljude i usmeno i pastoralnim pismima o prijevarama kojima se ta društva koriste kako bi hvalila i promicala svoja nastrana učenja i nepoštenje svojih djela. Neka nitko ne povjeruje njihovu lažnom poštenju. Nekima se možda čini da masoni nikada ne govore ni o čemu što se protivi moralu i vjeri, ali kako je priroda tih društava zla, nije dopušteno nikome da postane njihovim članom ili im na bilo koji način pomogne…

Iz tih razloga, kada smo prvi puta naslijedili upravljanje Crkvom, vrlo smo jasno vidjeli i osjetili potrebu suprotstaviti se tako velikom zlu s punom snagom našeg autoriteta. Kada je god bilo moguće napadali smo osnovne doktrine u kojima je izražena masonska nastranost. Našim encikličkim pismom Quod apostoloci muneris osudili smo greške socijalista i komunista: pismom Arkanum pokušali smo objasniti i obraniti temeljno načelo domaćeg društva, čiji je izvor i podrijetlo u braku…

‘Masonska sekta cilja na preuzimanje obrazovanja djece’

Postoje nekoliko sekta koje su, iako pod različitim imenima, običajima, oblicima, podrijetlom, ciljevima i osjećajima jednaki masoneriji, koja je jedinstveno središte iz kojeg sve one proizlaze i kojemu se vraćaju. Iako se danas čini da više nemaju potrebu skrivati se u tami, jer već mogu održavati svoje sastanke na svjetlu dana i pred očima svojih sljedbenika, te otvoreno objavljivati svoje novine, one još uvijek namjerno čuvaju običaje i navike tajnih društava. Štoviše, u njima postoje mnoge tajne – koje skrivaju ne samo od profanih, već i od mnogih svojih članova – kao što su njihove krajnje namjere, skriveni nepoznati nadređeni, tajni sastanci, odluke, metode i sredstva za njihovo ostvarivanje…

Masonska sekta jednodušno i smjelo cilja na preuzimanje obrazovanja djece. Oni znaju da su u toj nježnoj dobi ona najpovodljivija i da nema boljeg načina da takve građane pripreme za svjetovnu službu. Time zastupnicima Crkve ne ostavljaju nikakvu ulogu u usmjeravanju i nadzoru djece, čiji odgoj i obrazovanje žele preuzeti na sebe. U nekim područjima otišli su tako daleko da je tamo cjelokupno obrazovanje djece u rukama laika: iz moralnog podučavanja izbačena je svaka ideja o svetim i velikim dužnostima koje sjedinjuju čovjeka s Bogom…

Drugi pokušaj kojim masoni tako odlučno nastoje srušiti temelje morala i postati sudionicima onih koji bi željeli da se tako nešto ozakoni, nije ništa drugo nego poziv upućen ljudskom rodu da se ponizi na najprezreniji i najsramotniji način…

Ova podrivačka revolucija namjerni je cilj i otvorena svrha brojnih komunističkih i socijalističkih udruženja. Masonska sekta nema razloga smatrati svoje ciljeve drugačijim, jer masoni promiču i njihove planove, a imaju i s njima zajednička načela.

‘Snažan napad zahtijeva i snažnu obranu’

Njezini su sljedbenici povezani tajnim zajedništvom i uzajamnom vjernošću u istom cilju, idući ruku pod ruku, i međusobno se ohrabrujući u nastojanju da čine sve više zla. Tako snažan napad zahtijeva i snažnu obranu. Držimo da se sve dobro mora ujediniti u velikom društvu djelovanja i molitve…

Ovom prigodom prizovimo u svoje misli Djevicu Mariju, Majku Božju, da bi protiv bezbožničkih sekta, u kojima se vidi ponovno oživljavanje tvrdoglavog ponosa, neukrotive podmuklosti i lukavstva Sotone, ona pokazala svoju moć, ona koja je nad njim izvojevala pobjedu još od svoga začeća.

Molimo se također i sv. Mihaelu, vođi anđeoske vojske, i pobjedniku nad paklenim neprijateljem i sv. Josipu, suprugu najsvetije Djevice, nebeske i sveobuhvatne zaštitnice Katoličke crkve, te velikim apostolima Petru i Pavlu, promicateljima i braniteljima kršćanske vjere. S njihovom zaštitom i ustrajnom molitvom nadajmo se dobroj volji, koja će se udostojati pobožno pomoći ljudskom društvu, kojemu prijeti toliko mnogo opasnosti…”

Europa se mora vratiti korijenima

Za kraj, bitno je istaknuti da je ova enciklika napisana 1884. godine, prije 140 godina, u sasvim drugačijim društvenim i drugim okolnostima, kada su još postojale velike monarhije kao Rusija i Austro-Ugarska, koje su srušene revolucijama i ratovima. Na njihovim mjestima izrasle su totalitarne bezbožne tvorevine kao SSSR ili Jugoslavija i Čehoslovačka u kojima su ubijeni mnogi svećenici i vjernici. U Čehoslovačkoj je javno ispovjedanje vjere bilo zabranjeno. Bilo je to prije velikih ratova, a osobito prije dva velika svjetska rata koja su najviše razorila baš Europu, kolijevku kršćanstva i središte civiliziranig svijeta do prije 100 godina.

Danas se sudbina Europe, a posebo EU, ne čini svijetlom i perspektivnom iz više razloga. To je tema za jedan drugi članak. Mnogi smatraju da je vrijeme da se narodi Europe okrenu svojim korijenima iz kojih je izrasla stablo najveličanstvenije civilizacije u povijesti svijeta, srušeno u ratovima i revolucijama teškog 20. stoljeća, a na izdisajima u ovom našem 21. stoljeću.

Izvor: narod.hr