Nedavni napad Ukrajine na plinovod koji se popularno zove Turski tok, prošao je prilično potiho u našoj javnosti. U stvarnosti se radi o novom ratnom iskoraku u sukobu Rusije i Ukrajine, koji se umnogome tiče i globalne energetske politike, čiji su vrlo važan dio, posebno do ovog rata, bile i Rusija i Ukrajina.
Rusija je prije koji dan objavila da je srušila devet ukrajinskih dronova koji su pokušali napasti infrastrukturu međunarodnog plinovoda Turski tok. To je plinovod kojim se južnom crnomorskom rutom šalje plin u Tursku, središnje čvorište, a onda dalje prema destinacijama od kojih je najvažnija južna i središnja Europa.
Turski tok – važnost za europske države
Zbog toga nije bila iznenađujuća vrlo brza prosvjedna nota Mađarske, kao aktivne korisnice plina iz Turskog toka. Ministar vanjskih poslova Mađarske Peter Szijjarto već je slijedeći dan izjavio da napad Ukrajine na Turski tok predstavlja napad na suverena prava država koje ga koriste. Posebno je naglasio da je opskrba plinom iz Tuskog toka važna za srednju Europu i Mađarsku, te da je “energetsko pitanje” danas pitanje suverentiteta države.
🇪🇺 Now, without Nord Stream and pipelines in Ukraine, only the Turkish Stream pipelines connect Russian gas to the EU
Tekst se nastavlja ispod oglasaAnd again, first in immigration and now in energy, the European continent finds itself dependent on Turkey in strategic matters. pic.twitter.com/DWnVGO3MIY
— Ignorance, the root and stem of all evil (@ivan_8848) January 1, 2025
Turski tok pušten je u rad 2020. godine i sastoji se od dva cjevovoda. Prvim se plinom opskrbljuje Turska, a drugim države jugoistočne i središnje Europe (Grčka, Mađarska, Sjeverna Makedonija, Srbija, Bugarska i dr.). U projekt opskrbe plinom preko Turskog toka bile su uključene i Austrija, Italija, Mađarska i druge države.
SAD bile žestoko protiv izgradnje Turskog toka
Protiv izgradnje cjevovoda, odnosno sjevernog europskog dodatka Turskog toka, za transport ruskog plina, bile su još 2021. godine Sjedinjene Američke Države. Dakle, SAD je bio protiv izgradnje Turskog toka prije početka agresije Rusije i rata u Ukrajini.
Dapače, SAD su prijetile sankcijama svima koji sudjeluju u tom projektu, a još za predsjednika Trumpa potpisane su sankcije za tvrtke koje sudjeluju u tom projektu, kao i projektu Sjeverni tok 2, čime bi energetski ovisna Europa riješila svoje pitanje opskrbe sa južne i sjeverne strane.
Sankcije SAD-a za tvrtke koje grade Turski tok i Sjeverni tok 2
Turski tok je posljednja ruta preko koje se ruskim plinom snabdijeva Europa
Zanimljivo je da je Politico relativno nedavno prije ukrajinskog napada, u kolovozu 2024., godine pisao o ‘opasnostima’ koje donosi Turski tok za distribuciju plina prema Europi, spominjući i Hrvatsku: ”Štoviše, osim ruskog LNG izvoza u Europu, tokovi prirodnog plina kroz Ukrajinu i Turski tok također isporučuju ruski plin u Austriju, Italiju, Slovačku, Mađarsku, Sloveniju, Hrvatsku, Grčku, Bugarsku i Zapadni Balkan. Dakle, kako bi potpuno odsjekao Kremlj od plinskog profita koji stvara EU i lišio ga njegovog energetskog oružja nakon što tranzit ruskog prirodnog plina preko Ukrajine prestane krajem 2024., EU mora zaustaviti tranzit ruskog plina kroz europsko širenje Turskog toka”, piše Politico samo koji mjesec prije ukrajinskih napada na Turski tok.
>U Europi porasle cijene plina nakon što je Ukrajina prekinula tranzit iz Rusije
Globalni energetski rat SAD-a i Rusije
Duljina plinovoda Turski tok je više od 930 kilometara, a položen je po dnu Crnog mora. Stoga je moguće raznijeti cijev u moru. O takvim pokušajima ranije je govorio i ruski predsjednik Vladimir Putin. Prema njegovim riječima, “ruski brodovi čuvaju te sustave cjevovoda i stalno su napadnuti”.
U listopadu 2021. ruski Gazprom objavio je da je počela distribucija plina Turskim tokom za Mađarsku i Hrvatsku, prema pisanju Reutersa. Što znači, i Hrvati su dio ovog velikog “energetskog rata” koji se vodi na globalnom nivou, sa velikim posljedicama za ekonomije cijelih država. Kao i svakog pojedinca-čovjeka koji koristi plin za grijanje, kuhanje ili druge osobne svrhe.
BREAKING:
Tekst se nastavlja ispod oglasa🇺🇦🇷🇺🇪🇺 Ukraine attacked the last active gas pipeline from Russia to Europe
Zelensky is trying to sink the economy of Europe.
“On January 11, Kyiv attempted to attack a station in Kuban, which supplies gas via the Turkish Stream, with 9 UAVs in order to stop gas… pic.twitter.com/IhNB4asdyi
— Megatron (@Megatron_ron) January 13, 2025
Naime, o dostupnosti i cijeni plina direktno je ovisan pojedinačni život modernog čovjeka , ali i cjelokupna ekonomija države. Rast cijena energije ima izravan utjecaj na europska kućanstva, koja se suočavaju s većim računima za grijanje i električnu energiju. Industrijski i drugi gospodarski sektori također trpe, jer veći troškovi energije smanjuju konkurentnost europskih proizvoda na globalnom tržištu. Mnoge tvrtke razmatraju smanjenje proizvodnje ili premještanje proizvodnih pogona u regije s nižim energetskim troškovima.
Završno odsijecanje Europe od ruskog plina
Na sceni je, očito, potpuno odsijecanje Europe od bilo kakve distribucije plina iz Rusije. “Energetski rat” da se Rusija potpuno energetski odsiječe od Europe. Više od stotinu godina stara želja određenih angloameričkih krugova bila je što veće odsijecanje Njemačke od Rusije.
Da pojedinci ne bi misllili da je to posljedica isključivo sankcija Rusiji zbog napada na Ukrajinu, već smo istaknuli prijeratne sankcije i prijetnje SAD-a prema tvrtkama i državama uključene u distribuciju ruskog plina Europi.
I to je činila svaka američka administracija. Pisali smo o prijetnjama sankcijama 2021. od strane SAD-a prema tvrtkama koje su bile uključene gradnju novih plinovoda Sjeverni tok 2 i Turski tok.
To je bilo u vrijeme predsjednika Bidena, a tri godine ranije predsjednik SAD-a Trump, iz suprotnog tabora republikanaca, je izrekao slične riječi kancelarki Angeli Merkel na summitu šefova vlada država NATO saveza. Vrlo je ošto upozorio na opasnost sporazuma o plinovodu Njemačke s Rusijom.
Odgovor Angele Merkel bio je vrlo diplomatski: ”Nezavisni smo”. Što govori o konstantnosti američke politike prema enerergetskoj poltiici Europe naspram Rusije.
Trump optužuje Merkel za ovisnost o Rusiji i njenom plinu
Veliki globalni energetski rat ide prema svom klimaksu
Veliki globalni energetski rat ide prema svom klimaksu, s posljedicama nepredvidivim za Europu. Jednako vrijed za Hrvatsku, kao i druge države Europe, koje su uglavnom korisnici plina u energetskom ratu.
>Ukrajina bi trebala primiti još 30 milijardi eura od EU-a; proizvodnja oružja nije dostatna
Turski medij Milliyet navodi kako je spomenuti ukrajinski napad na Turski tok iznio u prvi plan utjecaj mogućeg prekida plina za Tursku i Europu. Dok se ne očekuje da će mogući prekid plinovoda predstavljati veliku opasnost za Tursku, koja ima niz alternativnih izvora, procjenjuje se mogući porast cijene plina u Europi do čak 60 posto.
Važnost Turskog toka dodatno je naglašena nakon što je Ukrajina nedavno odbila produljiti ugovor o tranzitu ruskog plina preko svog teritorija. Time je Turski tok postao još važniji za europsku energetsku sigurnost, pružajući alternativnu i izravnu rutu za ruski plin prema europskim potrošačima. Zato uopće ne čudi da se sada, ubrzo nakon prekida tranzita plina kroz Ukrajinu, Turski tok se našao na meti napada Ukrajine.
Većina europskih zemalja se već “skinula” s ruskog plina, no to im je izazvalo brojne ekonomske poteškoće. Europa se sada suočava s povećanom ovisnošću o skupljem ukapljenom prirodnom plinu (LNG) iz SAD-a i drugih udaljenih izvora. Oslanjanje na LNG zahtijeva značajna ulaganja u infrastrukturu, poput terminala za prihvat i regasifikaciju, što dodatno povećava troškove. Posljedica toga su, rekli smo, više cijene energije za potrošače i industriju.
Energetsko odsijecanje Europe
Rusija je bila vrlo direktna u svojoj interpretaciji događaja oko Turskog toka. Kako je dan nakon napada na Turski tok izjavio ruski šef diplomacije Sergej Lavrov: “Sjedinjene Države daju zeleno svjetlo terorističkim mjerama za uništavanje temelja energetskog blagostanja EU-a, gdje potiču svoje ukrajinske klijente da slijede Sjeverni tok po pitanju Turskog toka”.
❗️ #Lavrov: Western countries are “sliding down a slippery slope” because they don’t want to compete fairly.
The Russian foreign minister stated that US wants to disable “Turkish Stream.” pic.twitter.com/pB9bV3oSIv
— Sputnik Africa (@sputnik_africa) January 14, 2025
Na djelu je energetsko odsijecanje Europe i njenih država od jeftinog ruskog plina. Sa svim posljedicama koje to donosi u ekonomijama država, a time i svakodnevnom životu ljudi
Nakon razaranja Sjevernog toka podvodnom eksplozijom 2022. godine, uz duhovita obrazloženja da je eksplozija djelo Rusije (tko bi razorio vlastitu infrastrukturu koja donosi milijarde dolara), došlo je do odsijecanja Njemačke, kao i zapadnih i sjevernih država Europe, s posebnim naglaskom na Francusku, Nizozemsku i Belgiju. Ističemo važno: glavna žrtva ove diverzije bila je Njemačka koja je trebala imati najveću korist od Sjevernog toka.
Nedavno su zatvoreni svi plinovodi u Ukrajini, tzv. Ukrajinski tok, koji distribuiraju ruski plin prema Europi. Zatvaranje ukrajinskog plinovoda ima značajne posljedice, jer Ukrajina još uvijek igra ključnu ulogu kao tranzitna zemlja za ruski plin prema Europi, iako je taj tranzitni volumen opao u posljednjim godinama. Ovim zatvaranjem plinovoda su pogođene najprije čvorišne države srednje Europe: Slovačka, Češka, Austrija i Mađarska, a onda i ostale.
>Ukrajina prekida tranzit plina preko Bratstva: Kako će se to odraziti na EU i Rusiju?
Europske države prisiljene su na potpunu promjenu svoje energetske politike
Potencijalnim razaranjem Turskog toka bez opskrbe jeftinim ruskim plinom ostale bi države jugoistočne i srednje Europe.
Krug se polako zatvara i europske države prisiljene su na potpunu promjenu svoje energetske politike, zbog čega već snažno pati njihova ekonomija. Europa se energetski izolira s istoka i jugoistoka, a niti na jugu nije bolja situacija.
Tamo se nalazi naftom vrlo bogata Libija koja je 2011. svrgavanjem Momaera Gadafija utonula u građanski rat i kaos. Politička i vojna situacija u Libiji je vrlo nestabilna, nakon provedene ”demokratizacije” Libije.
Primjera radi, Istočna libijska vlada u kolovozu 2024. objavila je da će obustaviti proizvodnju i izvoz nafte u demonstraciji protiv odluke njene suparničke administracije na zapadu o smjeni guvernera centralne banke.
Sa svoje zapadne strane Europu ne treba ni odsijecati, tamo se nalazi veliki Atlantski ocean preko kojeg stiže američki ukapljeni plin.
Danas više nego ikada do sada.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
