Njemački birokratski rat protiv AfD-a uništava demokraciju iznutra

Prošli tjedan, njemački Savezni ured za zaštitu ustava (BfV) — domaća obavještajna služba — službeno je klasificirao stranku Alternativa za Njemačku (AfD) kao „dokazano desno-ekstremističku organizaciju“.

To je loše promišljena odluka koja neće riješiti probleme establišmenta u suočavanju s prijetnjom populizma. Jučerašnji spektakl u Bundestagu (njemačkom parlamentu) to je dramatično pokazao. Po prvi put od osnutka Savezne Republike, novi kancelar Friedrich Merz (CDU) doživio je poniženje jer je trebao drugi krug glasovanja da bi bio potvrđen.

Previše zastupnika, čak i iz vlastite koalicije, odbilo ga je podržati u prvom krugu. Ova koalicija, sastavljena izričito kako bi spriječila AfD da dođe na vlast, nije uspjela zadržati jedinstvo čak ni u svojoj najosnovnijoj funkciji: izboru kancelara.

Odluka BfV-a predstavlja daljnju eskalaciju obračuna establišmenta s ovom strankom, koja je sada druga najveća frakcija u Bundestagu, sa 151 od ukupno 630 zastupničkih mjesta. Odluku je objavila krajnje nepopularna Nancy Faeser (SPD), bivša ministrica unutarnjih poslova, koja od ponedjeljka više ne obnaša tu dužnost. Zanimljivo je da njezina stranka i dalje ostaje na vlasti unatoč porazu na izborima u veljači — izravan rezultat njemačke strategije „vatrenog zida“ protiv AfD-a, koja je prisilila Merza na nepopularnu koaliciju s upravo onom strankom koju su birači odbacili.

Vladavina vođena strahom

Panične i prestrašene reakcije establišmenta traju od veljače. Svaka odluka odražava njihov strah da bi AfD u sljedeće četiri godine mogao osvojiti apsolutnu većinu.

>Je li demokracija u EU ugrožena? Nakon rumunjskog poučka i AfD-a, presuda Le Pen dokazuje samo jedno

Iako BfV nema izvršne ovlasti, posljedice klasifikacije su ozbiljne. Najvjerojatnije će dovesti do gubitka posla među pristašama AfD-a. Thorsten Frei (CDU), šef Merzovog kabineta, odmah je najavio planove za „provjeru državnih službenika“. Daniel Günther (CDU), premijer Schleswig-Holsteina, zatražio je brzo zabranjivanje stranke.

Neki su glasovi, poput Olivera Maksana koji piše za švicarsko-njemački NZZ, s pravom ovu odluku nazvali „masivnim zadiranjem u njemačku demokraciju“. Autoritarni pristup i političko manevriranje establišmenta spektakularno su se obili o glavu, dodatno nagrizajući ionako nisko povjerenje javnosti u političke elite.

Slabašna opravdanja

U kratkom priopćenju, BfV je svoju odluku opisao kao rezultat „iznimno pažljive stručne analize“. Naglasili su „antiimigrantski i antimuslimanski stav“ AfD-a, kao i njihovo „etničko i po podrijetlu temeljeno shvaćanje naroda, koje omalovažava cijele skupine stanovništva u Njemačkoj i krši njihovo ljudsko dostojanstvo.“

Zagovornici zabrane AfD-a također ukazuju na zapaljivu retoriku stranke. Jedan od slogana u kampanji za veljačke izbore bio je „Alice za Njemačku“ (igra riječi na nacistički slogan „Alles für Deutschland“ zbog kojeg je Björn Höcke, čelnik AfD-a u Tiringiji, osuđen 2024. – no to ga nije spriječilo da u veljači dovede stranku do pobjede u toj saveznoj pokrajini). Tu je i Maximilian Krah, koji je dao ostavku na mjesto u federalnom izvršnom odboru AfD-a neposredno prije europskih izbora nakon što je izjavio da članovi SS-a nisu bili „automatski zločinci“. Unatoč tome, Krah je sada član parlamentarne frakcije AfD-a.

Međutim, birokratska klasifikacija BfV-a neće odvratiti birače AfD-a, koji su već navikli na etikete „ekstremista“. Većina njihovih pristaša nije osobito oduševljena ekstremnijim figurama u stranci — što potvrđuju i niske stope popularnosti Höckea (21%), iako je njegova stranka u Tiringiji osvojila gotovo 40% glasova. Uspon AfD-a ne proizlazi iz raširenog ekstremizma, već iz dubokog razočaranja u establišmentske stranke koje nisu uspjele riješiti gospodarski pad, rastuće troškove energije i migrantsku krizu.

Odluka proizvela krizu

Klasifikacija je stvorila dilemu koju je sama vlada proizvela. Nekoliko dana ranije, istaknuti političar Jens Spahn (CDU), koji sada vodi parlamentarnu skupinu CDU-a, predložio je da se AfD tretira kao i svaka druga oporbena stranka — prijedlog od kojeg se brzo distancirao nakon predvidljive reakcije javnosti. Mnogi Faeserovu odluku vide kao izravan odgovor na taj prijedlog, s ciljem učvršćivanja sve problematičnije strategije „vatrenog zida“ protiv AfD-a.

>Većina Nijemaca vjeruje da će AfD pobijediti na sljedećim izborima

Vlada sada stoji pred izborom: ili će ignorirati klasifikaciju BfV-a, što bi de facto ismijalo vlastitu obavještajnu službu, ili će postupiti po njoj i zabraniti stranku, što bi sa sobom donijelo duboke rizike i društvene sukobe. Ako odaberu ovo drugo, time će ovu temeljno političku odluku prepustiti sudovima, prisiljavajući ustavne suce, koji bi trebali ostati iznad stranačkih sukoba, da postanu konačni arbitri u očajničkoj borbi establišmenta protiv populizma. Time bi se teret demokratskog izbora prebacio na institucije koje tumače zakon, a ne odlučuju koje stranke smiju imati birače.

Povijest kontrole

Klasifikacija BfV-a potvrđuje, ako ništa drugo, duboko nepovjerenje njemačkog establišmenta prema biračima. Ustanovljen nakon Drugog svjetskog rata pod savezničkom okupacijom, s ciljem praćenja mogućeg nacističkog oživljavanja, BfV je brzo postao alat za praćenje političkih neistomišljenika svih vrsta — komunista tijekom Hladnog rata, članova Zelenih 1980-ih, pa čak i političara Lijeve stranke, uključujući dugogodišnjeg premijera Tiringije, Boda Ramelowa.

Licemjerje je zapanjujuće. Nekad su lijevi političari poput Hansa Christiana Ströbela (Zeleni) osuđivali BfV kao autoritarnu instituciju izvan demokratske kontrole i tražili njegovo ukidanje. Danas isti ti glasovi pozdravljaju njegov napad na AfD. I Zeleni i Ljevica sada su među najglasnijim zagovornicima zabrane AfD-a — očito je da je BfV bio zlo kada su ciljali njih, ali vrlina kada cilja njihove protivnike.

Tajne presude

Najviše zabrinjava to što BfV-ovo izvješće od 1100 stranica, koje opravdava ovu klasifikaciju, ostaje tajno — nedostupno javnosti, u pravom duhu netransparentne obavještajne službe. Novinarima kojima je dopušten uvid u izvješće otkriveni su neki posebno „opasni“ citati AfD-ovih političara, poput onog iz govora zastupnika iz Brandenburga Dennisa Hohlocha, koji je rekao: „Raznolikost znači multikulturalizam. A što znači multikulturalizam? Multikulturalizam znači gubitak tradicije, gubitak identiteta, gubitak domovine, ubojstva, teške tjelesne ozljede, pljačku i grupna silovanja.“

Takve izjave zvuče histerično i zaslužuju kritiku. No, kada više od 20% njemačkih birača smatra da su masovne migracije i multikulturalizam naštetili njihovoj zemlji, čak i ovakva provokativna mišljenja moraju biti tolerirana kao legitiman, iako neugodan, doprinos demokratskoj raspravi. Establišment je, međutim, postao toliko preplašen populizma da svaku oštru kritiku migracijske politike doživljava kao egzistencijalnu prijetnju, radije ušutkavajući disidente nego da se suoči s brigama birača.

Nova njemačka vlada sada se suočava s ključnim izborom: smatra li da su zapaljive izjave političara AfD-a opasnije od državne agencije koja aktivno intervenira u — i potiskuje — demokratsku raspravu? Ako Merzova vlada ima išta demokratskog u sebi, mora zaustaviti ovaj autoritarni obračun s AfD-om. Ako to ne učini, neće spasiti njemačku demokraciju — uništit će je iznutra, piše THe European Conservative.

>AfD tuži tajnu službu koja ih je proglasila ekstremnom desničarskom organizacijom

Izvor: Narod.hr/The European Conservative