Američki potpredsjednik JD Vance sudjeluje na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu gdje održao snažan i jasan govor. Prozvao je europske lidere, govorio o demokraciji i slobodi govora, o ilegalnim migracijama i o tome tko je stvarni neprijatelj Europe. Svojim govorom uzdrmao je europsku elitu.
U nastavku pročitajte moćan i snažan Vanceov govor.
Jedna od stvari o kojoj želim danas govoriti su, naravno, naše zajedničke vrijednosti. I, znate, sjajno je vratiti se u Njemačku. Kao što ste čuli ranije, bio sam ovdje prošle godine kao senator Sjedinjenih Država. Vidio sam ministra vanjskih poslova Davida Lammyja i našalio se da smo obojica prošle godine imali drugačije poslove nego sada. Ali sada je vrijeme za sve naše zemlje, za sve nas koji smo imali sreću da nam naši narodi daju političku moć, da je mudro iskoristimo kako bismo poboljšali svoje živote.
I želim reći da sam imao sreću i da sam proveo neko vrijeme izvan zidova ove konferencije tijekom posljednja 24 sata. Toliko sam impresioniran gostoprimstvom ljudi iako su još u šoku od jučerašnjeg užasnog napada. Prvi put sam u Münchenu bio sa svojom suprugom, koja je danas ovdje sa mnom, na privatnom putovanju. Uvijek sam volio München i njegove ljude.
>Afganistanac se zabio vozilom među ljude, najmanje 20 ozlijeđenih
Samo želim reći da smo jako dirnuti i da su naše misli i molitve s Münchenom i svima koji su pogođeni zlom nanesenim ovoj prekrasnoj zajednici. Mislimo na vas, molimo se za vas i sigurno ćemo navijati za vas u danima i tjednima koji dolaze.
Tko je stvarna prijetnja Europi?
Okupili smo se na ovoj konferenciji, naravno, da razgovaramo o sigurnosti. I obično mislimo na prijetnje našoj vanjskoj sigurnosti. Vidim danas ovdje okupljene mnoge velike vojskovođe. Ali dok je Trumpova administracija jako zabrinuta za europsku sigurnost i vjeruje da možemo doći do razumnog rješenja između Rusije i Ukrajine – a također vjerujemo da je važno u nadolazećim godinama da Europa u velikoj mjeri pojača svoju vlastitu obranu – prijetnja oko koje se najviše brinem u odnosu na Europu nije Rusija, to nije Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me brine je prijetnja iznutra. Odmicanje Europe od njenih temeljnih vrijednosti: vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Šokiralo me što je bivši europski povjerenik na televiziji zvučao oduševljeno jer je Rumunjska vlada poništila izbore. Upozorio je da bi se ista stvar mogla dogoditi i u Njemačkoj, ako stvari ne budu išle po planu.
>Trumpov potpredsjednički kandidat Vance: Od žestokog kritičara do najbližeg suradnika
Takve izjave šokiraju američke uši. Godinama su nam govorili da je sve što financiramo i podržavamo u ime naših zajedničkih demokratskih vrijednosti. Godinama nam se govori da je sve što financiramo i podržavamo u ime naših zajedničkih demokratskih vrijednosti. Sve, od naše ukrajinske politike, do digitalne cenzure, naplaćuje se kao obrana demokracije. Ali, kad vidimo da europski sudovi poništavaju izbore i da visoki dužnosnici prijete da će poništiti i druge, trebali bismo se zapitati: držimo li se primjereno visokih standarda. Pitam se, jer vjerujem da smo u istom timu.
Hladni rat
Moramo učiniti više od razgovora o demokratskim vrijednostima. Moramo ih živjeti. Sada, u živom sjećanju mnogima od vas, u ovoj prostoriji, Hladni rat postavio je branitelje demokracije protiv mnogo više tiranskih sila na ovom kontinentu. A uzmite u obzir stranu u toj borbi koja je cenzurirala neistomišljenike, koja je zatvarala crkve, koja je poništavala izbore. Jesu li oni bili dobri momci? Sigurno ne.
I hvala Bogu da su izgubili Hladni rat. Izgubili su jer nisu cijenili niti poštivali sve izvanredne blagodati slobode, slobodu da iznenade, pogriješe, izmišljaju, grade. Kako se pokazalo, ne možete naložiti inovativnost ili kreativnost, kao što ne možete prisiliti ljude što da misle, što da osjećaju ili u što da vjeruju. I vjerujemo da su te stvari sigurno povezane. Nažalost, kada danas gledam Europu, ponekad nije baš jasno što se dogodilo nekim od pobjednika u hladnom ratu.
Gledam u Bruxelles, gdje su komesari Europske komisije upozorili građane da namjeravaju cenzurirati društvene medije tijekom građanskih nemira: u trenutku kada uoče ono što su ocijenili kao “sadržaj mržnje”. Ili baš u ovu zemlju u kojoj je policija provodila racije protiv građana osumnjičenih za objavljivanje antifeminističkih komentara na internetu u sklopu ‘borbe protiv mizoginije’ na internetu.
Gledam u Švedsku, gdje je prije dva tjedna vlada osudila kršćanskog aktivista za sudjelovanje u spaljivanju Kur’ana što je rezultiralo ubojstvom njegova prijatelja. I kao što je sudac u svom slučaju jezivo primijetio, švedski zakoni koji navodno štite slobodu izražavanja zapravo ne daju – citiram – ‘slobodnu dozvolu’ da se bilo što učini ili kaže bez rizika da se uvrijedi skupina koja ima to uvjerenje.
Situacija u UK
I što je možda najviše zabrinjavajuće, gledam u naše vrlo drage prijatelje, Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je pravo na savjest, označilo temeljne slobode religioznih Britanaca posebnom metom. Prije nešto više od dvije godine, britanska vlada optužila je Adama Smitha Connera, 51-godišnjeg fizioterapeuta i vojnog veterana, jer je stajao 50 metara od klinike za pobačaje i tiho molio tri minute. Nije ometao nikoga, ni s kim nije komunicirao, samo se tiho molio. Sam. Nakon što su ga britanski policajci uočili i tražili da im kaže za što se moli, Adam je jednostavno odgovorio. Bilo je to u ime njegova nerođenog sina.
Njegova bivša djevojka pobacila je prije par godina. Adam je proglašen krivim za kršenje novog vladinog Zakona o tampon zonama, koji kriminalizira tihu molitvu i druge radnje unutar 200 metara od ustanove za pobačaj, a koje bi mogle utjecati na odluku osobe. Morao je platiti tisuće funti sudskih troškova.
>Pogledajte što je sve Trump napravio u samo tri tjedna
Volio bih da mogu reći da je ovo bila slučajnost, jednokratan, ludi primjer loše napisanog zakona donesenog protiv jedne osobe. Ali ne. U listopadu prošle godine, prije samo nekoliko mjeseci, škotska vlada počela je dijeliti pisma građanima čije se kuće nalaze unutar takozvanih zona sigurnog pristupa, upozoravajući ih da čak i privatna molitva unutar njihovih domova može predstavljati kršenje zakona. Naravno, vlada je pozvala čitatelje da prijave sve sugrađane za koje se sumnja da su krivi za misaoni zločin u Britaniji i diljem Europe.
Novi šerif u gradu
Sloboda govora se, bojim se, povlači i u interesu komedije, prijatelji moji, ali i u interesu istine. Priznat ću da ponekad najglasniji glasovi za cenzuru nisu dolazili iz Europe, već iz moje vlastite zemlje, gdje je prethodna administracija prijetila i maltretirala tvrtke društvenih medija da cenzuriraju takozvane dezinformacije. Dezinformacije, poput, na primjer, ideje da je koronavirus vjerojatno procurio iz laboratorija u Kini. Naša vlastita vlada poticala je privatne tvrtke da ušutkaju ljude koji su se usudili izgovoriti ono što se pokazalo očitom istinom.
Stoga danas dolazim ovamo ne samo s primjedbom, već i s ponudom. I kao što se činilo da Bidenova administracija očajnički želi ušutkati ljude zbog toga što govore što misle, tako će Trumpova administracija učiniti upravo suprotno i nadam se da možemo zajedno raditi na tome.
U Washingtonu je novi šerif u gradu. I pod vodstvom Donalda Trumpa, možda se ne slažemo s vašim stavovima, ali borit ćemo se za vaše pravo da ih iznosite javno. Sada smo, naravno, na točki da je situacija postala toliko loša da je ovog prosinca Rumunjska odmah poništila rezultate predsjedničkih izbora na temelju slabih sumnji obavještajne agencije i ogromnog pritiska svojih susjeda. Koliko sam shvatio, argument je bio da su ruske dezinformacije okupirale rumunjske izbore. Ali zamolio bih svoje europske prijatelje da imaju neku perspektivu. Možete vjerovati da je pogrešno što Rusija kupuje reklame na društvenim mrežama kako bi utjecala na vaše izbore. Mi svakako želimo. Možete to osuditi čak i na svjetskoj pozornici. Ali ako se vaša demokracija može uništiti s nekoliko stotina tisuća dolara digitalnog oglašavanja iz strane zemlje, onda nikad ni nije bilo jaka.
Obvezan dijalog
Dobra vijest je što mislim da su vaše demokracije bitno manje krhke nego što mnogi ljudi misle.
Doista vjerujem da će sa slobodom izražavanja mišljenja još više ojačati. Što nas, naravno, vraća u München, gdje su organizatori upravo ove konferencije zabranili zastupnicima koji predstavljaju populističke stranke i na ljevici i na desnici da sudjeluju u ovim razgovorima. Ponovno, ne moramo se slagati sa svime ili bilo čim što ljudi kažu. Ali kada politički čelnici predstavljaju važno biračko tijelo, naša je dužnost barem sudjelovati u dijalogu s njima.
Mnogima od nas s druge strane Atlantika, to sve više izgleda kao stari ukorijenjeni interesi koji se skrivaju iza ružnih riječi iz sovjetske ere poput dezinformacija. Kojima se jednostavno ne sviđa pomisao da netko s drugačijim stajalištem može izraziti svoje mišljenje. Ili, ne daj Bože, glasovati na drugačije. Ili još gore, pobijediti na izborima.
>Veliki skup europske desnice u Madridu: Moto je Make Europe Great Again (MEGA)
Ovo je konferencija o sigurnosti i siguran sam da ste svi došli ovamo spremni razgovarati o tome kako točno namjeravate povećati potrošnju za obranu u sljedećih nekoliko godina u skladu s nekim novim ciljem. I to je sjajno, jer kao što je predsjednik Trump sasvim jasno rekao, on vjeruje da naši europski prijatelji moraju igrati veću ulogu u budućnosti ovog kontinenta. Mislimo da ne čujete izraz ‘podjela tereta’, ali smatramo važnim dijelom zajedničkog saveza da Europljani pojačaju dok se Amerika usredotočuje na područja svijeta koja su u velikoj opasnosti.
Od čega se branimo?
Dopustite mi da vas također pitam, kako uopće početi razmišljati o vrstama proračunskih pitanja ako ne znamo što je to što branimo na prvom mjestu? Puno sam već čuo i vodio mnogo sjajnih razgovora s ljudima okupljenima ovdje o tome od čega se morate braniti, a to je, naravno, važno. No, ono što se meni činilo malo manje jasnim, a sigurno i mnogim građanima Europe, jest od čega se točno branite. Koja je pozitivna vizija koja pokreće ovaj zajednički sigurnosni dogovor za koji svi vjerujemo da je toliko važan?
Duboko vjerujem da nema sigurnosti ako se bojiš glasova, mišljenja i savjesti vlastitog naroda. Europa se suočava s brojnim izazovima. Ali kriza s kojom se ovaj kontinent upravo sada suočava, kriza za koju vjerujem da se svi zajedno suočavamo, nastala je u našim vlastitim rukama. Ako se kandidirate u strahu od vlastitih birača, Amerika ne može učiniti ništa za vas. Što se toga tiče, postoji li nešto što možete učiniti za američki narod koji je izabrao mene i predsjednika Trumpa. Potrebni su vam demokratski mandati da postignete nešto vrijedno u nadolazećim godinama.
Nismo li naučili da tanki mandati daju nestabilne rezultate? Ali ima toliko vrijednosti koje se mogu postići s vrstom demokratskog mandata za koji mislim da će proizaći iz većeg odaziva na glasanje. Ako želite uživati u konkurentnim gospodarstvima, ako želite uživati u pristupačnoj energiji i sigurnim opskrbnim lancima, tada su vam potrebni mandati za upravljanje jer morate donositi teške odluke kako biste uživali u svim tim stvarima.
I naravno, mi to jako dobro znamo. U Americi ne možete demokratski osvojiti mandat tako što cenzurirate svoje protivnike ili ih stavljate u zatvor. Bilo da je to vođa oporbe, ponizna kršćanka koja moli u vlastitom domu ili novinarka koja pokušava prenijeti vijest. Niti ga možete osvojiti zanemarivanjem svog osnovnog biračkog tijela na pitanjima poput “tko može biti dio našeg zajedničkog društva?”.
Problem ilegalnih migracija
A od svih gorućih izazova s kojima se ovdje predstavljene nacije suočavaju, vjerujem da ne postoji ništa hitnije od masovne migracije. Danas se skoro svaki peti stanovnik ove zemlje doselio iz inozemstva. Usput, sličan je broj i u Sjedinjenim Državama, također najviši u povijesti. Broj imigranata koji su u EU ušli iz zemalja izvan EU-a udvostručio se između 2021. i 2022. godine. I naravno, od tada je postao puno veći.
A znamo kakva je situacija. Nije se materijaliziralo u vakuumu. To je rezultat niza svjesnih odluka koje su donosili političari diljem kontinenta i diljem svijeta tijekom razdoblja od jednog desetljeća. Kakve su strahote izazvale ove odluke vidjeli smo jučer baš u ovom gradu. I naravno, ne mogu to ponovo spominjati, a da ne pomislim na strašne žrtve kojima je pokvaren prekrasan zimski dan u Münchenu. Naše misli i molitve su s njima i ostat će s njima. Ali zašto se to uopće dogodilo?
>Stier: Trump šokira, pa pregovara; Bartulica: Nije nebitno tko sjedi u Bijeloj kući
To je užasna priča, ali čuli smo je previše puta u Europi, a nažalost i previše puta u Sjedinjenim Državama. Tražitelj azila, često mladić u srednjim 20-ima, već poznat policiji, zabija se automobilom u gomilu. Koliko puta moramo pretrpjeti ove užasne stvari prije nego što promijenimo kurs i povedemo našu zajedničku civilizaciju u novom smjeru? Nijedan glasač na ovom kontinentu nije otišao do glasačke kutije kako bi otvorio vrata milijunima neprovjerenih imigranata. Ali znate za što su glasali? U Engleskoj su glasali za Brexit. I složili se ili ne, glasali su za to. I sve više diljem Europe glasuje za političke vođe koji obećavaju da će stati na kraj migraciji izvan kontrole. Slučajno se slažem s mnogim od ovih zabrinutosti, ali ne morate se složiti sa mnom.
Musk vs. Thunberg
Samo mislim da je ljudima stalo do njihovih domova. Oni brinu o svojim snovima. Stalo im je do njihove sigurnosti i sposobnosti da osiguraju egzistenciju sebi i svojoj djeci.
I pametni su. Mislim da je to jedna od najvažnijih stvari koje sam naučio u svom kratkom vremenu u politici. Suprotno onome što možete čuti, građani svih naših nacija općenito ne misle o sebi kao o obrazovanim životinjama ili zamjenjivim kotačićima globalne ekonomije. I nije iznenađujuće da oni ne žele da ih njihovi vođe muljaju ili neumoljivo ignoriraju. I posao je demokracije da se o ovim velikim pitanjima odlučuje na glasačkoj kutiji.
Vjerujem da otpuštanje ljudi, odbacivanje njihovih zabrinutosti ili još gore, gašenje medija, gašenje izbora ili isključivanje ljudi iz političkog procesa ne štiti ništa. Zapravo, to je najsigurniji način da se uništi demokracija. Govor i izražavanje mišljenja nije miješanje u izbore. Čak i kada ljudi izražavaju stavove izvan vaše zemlje, pa čak i kada su ti ljudi vrlo utjecajni – a vjerujte mi, kažem ovo u šali – ako je američka demokracija mogla preživjeti deset godina Grete Thunberg, vi možete preživjeti nekoliko mjeseci Elona Muska.
Ali ono što nijedna demokracija, američka, njemačka ili europska neće preživjeti, jest reći milijunima birača da su njihove misli i brige, njihove težnje, njihove molbe za oslobođenjem nevaljane ili nedostojne da ih se uopće uzme u obzir.
Glas naroda je važan!
Demokracija počiva na svetom principu da je glas naroda važan. Nema mjesta za vatrozid. Ili poštujete načelo ili ne. Europljani, ljudi imaju glas. Europski čelnici imaju izbor. I moje čvrsto uvjerenje je da se ne trebamo bojati budućnosti.
Prihvatite ono što vam vaši ljudi govore, čak i kada je iznenađujuće, čak i kada se ne slažete. A ako to učinite, možete se suočiti s budućnošću sa sigurnošću i povjerenjem, znajući da nacija stoji iza svakog od vas. I to je, po meni, velika magija demokracije. Nije u ovim kamenim zgradama ili lijepim hotelima. Nije čak ni u velikim institucijama koje smo izgradili zajedno kao zajedničko društvo.
Vjerovati u demokraciju znači razumjeti da svaki naš građanin ima mudrost i glas. A ako odbijemo poslušati taj glas, čak i naše najuspješnije borbe osigurat će vrlo malo. Kao što je papa Ivan Pavao II, po mom mišljenju, jedan od najizvrsnijih prvaka demokracije na ovom kontinentu ili bilo kojem drugom, jednom rekao, ‘ne bojte se’. Ne trebamo se bojati svojih ljudi čak ni kada iznose stavove koji se ne slažu s njihovim vodstvom. Hvala svima. Sretno svima. Bog vas blagoslovio.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa