Najnovija eskalacija između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana ponovno je otvorila jednu od najosjetljivijih pukotina u globalnom gospodarstvu: sigurnost energetskih tokova kroz Hormuški tjesnac. Za Europu, koja se još uvijek prilagođava gubitku većine ruskih isporuka plina, šok je trenutan.
Cijene nafte porasle su nakon što je Iran u ponedjeljak zatvorio Hormuški tjesnac i zaprijetio da će ”zapaliti svaki brod koji pokuša proći kroz njega”. Brent je dosegnuo 80 američkih dolara po barelu, a najam supertankera za prijevoz nafte u Kinu gotovo se udvostručio, premašivši 400.000 američkih dolara.
Geopolitički sukob negativno utječe i na azijska tržišta, gdje su dionice u Japanu, Kini i Južnoj Koreji značajno pale, osobito u izvoznim i tehnološkim tvrtkama.
Oko 20 milijuna barela nafte i naftnih derivata dnevno, odnosno približno petina svjetske potrošnje, svakodnevno je prolazila kroz taj tjesnac. Osim toga, sav izvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata prolazi istim koridorom, što čini oko 20 posto globalne trgovine LNG-om.
>Iran zatvorio Hormuški tjesnac
Momentalni rast cijena energenata
Odmah nakon početka sukoba, tržišta su reagirala momentalno. Cijena sirove nafte Brent porasla je za oko 8 posto, približivši se 78 dolara po barelu, dok su europske cijene plina skočile gotovo 20 posto, na otprilike 38 eura po megavatsatu. Analitičari upozoravaju da bi dugotrajniji poremećaj mogao pogurati cijenu nafte iznad 100 dolara po barelu ako se zalihe počnu smanjivati, a logistička ograničenja potraju, piše The European Conservative.
Iako je OPEC+ obećao dodatnu proizvodnju, a Međunarodna agencija za energiju po potrebi bi mogla koordinirati oslobađanje strateških rezervi, ti bi alati mogli tek ublažiti dugotrajan poremećaj, no ne i neutralizirati ga.
>Pozadina sukoba u Iranu: Nuklearni program i globalne posljedice
Plin: slaba točka Europe
Europa uvozi manje nafte iz Perzijskog zaljeva nego velike azijske ekonomije, ali globalno formiranje cijena znači da nijedna regija nije izolirana. Veća ranjivost kontinenta leži u LNG-u. Ako se tokovi kroz Hormuz ograniče, globalna ponuda na spot tržištu odmah se steže, prisiljavajući Europu da se natječe s azijskim kupcima za fleksibilne pošiljke.
To se događa u nezgodnom trenutku. Prema ekonomskom think tanku Bruegel, zalihe plina u EU-u krajem veljače 2026. iznosile su 46 milijardi kubičnih metara, znatno ispod razina zabilježenih u prethodne dvije godine. Niže zalihe otežavaju punjenje skladišta uoči sljedeće zime i povećavaju izloženost cjenovnim skokovima.
Više cijene plina izravno se prelijevaju na troškove električne energije i profitne marže industrije, osobito u energetski intenzivnim sektorima poput kemijske i čelične industrije. Ako cijene nafte i plina rastu istodobno, mogućnosti supstitucije se sužavaju, a inflacijski pritisci mogli bi se vratiti.
>Rubio Kinezima: Potaknite Iran da ne zatvara Hormuški tjesnac
Europska komisija navodno koordinira krizne mjere, uključujući pomnije praćenje tokova LNG-a, moguće strategije smanjenja potražnje i usklađenije punjenje skladišta. No to su obrambeni koraci. Dublji je problem strukturne prirode: Europa i dalje u velikoj mjeri ovisi o uvozu energije kojom se trguje na nestabilnim globalnim tržištima.
Hoće li trenutačni skok prerasti u dugotrajan šok ovisi o trajanju sukoba. Kratkotrajna konfrontacija mogla bi ostaviti tek privremenu ”premiju rizika” u cijenama. Dugotrajan poremećaj, međutim, iscrpio bi zalihe i dodatno zategnuo globalnu ravnotežu, s dalekosežnim gospodarskim posljedicama za Europu.
Unatoč diverzifikaciji od 2022., izloženost kontinenta vanjskim energetskim šokovima i dalje je znatna. Događaji u Zaljevu podsjetnik su da energetska sigurnost nije samo pitanje opskrbnih ugovora, nego i geografije i geopolitike, piše The European Conservative.
Što je Hormuški tjesnac?
Hormuški tjesnac jedna je od najvažnijih svjetskih pomorskih ruta i najkritičnija točka za prolazak nafte.
Sjeverno ga okružuje Iran, a južno Oman i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE). Prolaz koji je na ulazu i izlazu širok oko 50 km, a najviše sužen na oko 33 km, povezuje Zaljev s Arapskim morem. Tjesnac je dovoljno dubok za najveće svjetske tankere sirove nafte, a koriste ga glavni proizvođači nafte i plina na Bliskom istoku i njihovi kupci.
Prema procjenama US Energy Information Administration (EIA), u 2025. kroz Hormuški tjesnac dnevno je prošlo oko 20 milijuna barela nafte, što godišnje vrijedi gotovo 600 milijardi USD, piše BBC. Ta nafta dolazi ne samo iz Irana, već i iz drugih država Zaljeva poput Iraka, Kuvajta, Katara, Saudijske Arabije i UAE-a.
Koje su zemlje najviše pogođene zatvaranjem Hormuškog tjesnaca?
Zatvaranje Hormuškog tjesnaca ozbiljno ugrožava globalni transport nafte. Oko 3.000 brodova mjesečno prolazi kroz tjesnac, a prijetnje napadima i sigurnosne zabrinutosti praktično su ga zatvorile – tankeri izbjegavaju prolazak. To je dovelo do rasta cijena nafte. Brent je kratko dosegnuo 82 američkih dolara po barelu. Istovremeno, oko 150 tankera ostalo je ”zaglavljeno”, a cijena najma supertankera za transport nafte u Kinu gotovo se udvostručila, premašivši 400.000 američkih dolara.
Zatvaranje ovog vitalnog prolaza naštetit će i zemljama Zaljeva, poput Saudijske Arabije, čija gospodarstva uvelike ovise o izvozu energije. Za usporedbu, Iran izvozi oko 1,7 milijuna barela dnevno, prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA).
U financijskoj godini koja je završila u ožujku 2025., Iran je izvezao nafte u vrijednosti od 67 milijardi američkih dolara. To je njegov najveći prihod od nafte u posljednjem desetljeću, prema procjenama Centralne banke Irana.
Blokada tjesnaca također bi teško pogodila Aziju.
Prema procjenama EIA, u 2022. oko 82 posto sirove nafte i kondenzata koji izlaze iz Hormuškog tjesnaca bilo je namijenjeno azijskim zemljama. Samo Kina kupuje oko 90 posto nafte koju Iran izvozi na svjetsko tržište.
Budući da Kina koristi tu naftu za proizvodnju proizvoda koje potom izvozi u druge zemlje, veće cijene nafte mogle bi također značiti veće cijene za potrošače širom svijeta.
>Hormuški tjesnac: Najvažnija naftna arterija na svijetu
Mogu li alternativne rute nadoknaditi blokadu?
Iran je zatvorio Hormuški tjesnac za izvoz nafte i plina kombinacijom napada dronovima i straha, što je zaustavilo komercijalni pomorski promet unatoč intenzivnim američkim napadima na iransku mornaricu, javlja The Guardian.
Međutim, američka vojska nije zabilježila da Iran pokušava eskalirati situaciju postavljanjem mina. Tankeri, natovareni naftom i plinom, i dalje izbjegavaju prolazak kroz Zaljev, dok neki razmišljaju o rizičnom noćnom prolazu bez osiguranja.
Povijesno, tijekom rata Iran-Irak krajem 1980-ih, napadi na naftne objekte i brodove eskalirali su u ”rat tankera”, dok su američki brodovi kasnije pratili tankere kroz Zaljev kako bi zaštitili promet.
Stalna prijetnja zatvaranja Hormuškog tjesnaca tijekom godina potaknula je zemlje izvoznice nafte u Zaljevu da razviju alternativne izvozničke rute.
Saudijska Arabija upravlja 1.200 km dugim naftovodom sposobnim transportirati do 5 milijuna barela sirove nafte dnevno, prema EIA. U prošlosti su privremeno koristili i plinovod za transport sirove nafte.
UAE je povezala svoja unutrašnja nalazišta nafte s lukom Fujairah na Zaljevu Oman pomoću cjevovoda s dnevnim kapacitetom od najmanje 1,5 milijuna barela.
Nafta se može preusmjeriti preko alternativne infrastrukture kako bi se zaobišao Hormuški tjesnac, no Reuters izvještava da bi to smanjilo opskrbu za 8-10 milijuna barela dnevno.