Iran se suočava s najvećom krizom od Islamske revolucije 1979. godine. Napadi SAD-a i Izraela na Iran, poznati kao ”Operacija Epic Fury”, motivirani su prijetnjom iranskog nuklearnog programa i regionalnog utjecaja Irana. Američki predsjednik Donald Trump izjavio je da je cilj ”osigurati da Iran ne dobije nuklearno oružje”, uništiti iranske projektile i raketnu infrastrukturu. Također je pozvao iranski narod da se pobuni protiv vlasti i svrgne teokratski režim nakon završetka operacije.
SAD tvrdi da napadi ciljaju razmontirati sigurnosni aparat iranskog režima i neutralizirati neposredne prijetnje. Istovremeno, izraelski premijer Benjamin Netanyahu naveo da se radi o uklanjanju ”egzistencijalne prijetnje” od strane iranskog režima. Iran, s druge strane, više puta je tvrdio da su njegove nuklearne aktivnosti isključivo miroljubive i da nema namjeru proizvoditi nuklearno oružje. Napetosti dodatno pogoršava činjenica da iranski raketni kapaciteti omogućuju Teheranu udari na regionalne ciljeve, dok zatvaranje Hormuškog tjesnaca potencijalno ugrožava četvrtinu globalnog izvoza nafte, što daje Iranu dodatni geopolitički utjecaj.
U dosadašnjim napadima, koji su započeli u subotu, sudjelovalo je oko 200 borbenih zrakoplova. Više od 200 ljudi je poginulo, uključujući visoke dužnosnike obrane, a više od 700 je ozlijeđeno. Među ostalima, tijekom napada na Teheran, ubijen je iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei. Devet iranskih ratnih brodova je potopljeno, a mornarička zapovjedništva uništena. Iran doživljava gotovo potpuni prekid interneta, zatvoren je zračni prostor, a puni opseg štete i žrtava još nije poznat.
>Tisuću iranskih ciljeva pod udarom SAD-a; London, Pariz i Berlin uz Washington
Što je prethodilo ratu?
Prije nego što su započeli pregovori u Ženevi, Donald Trump razmatrao je mogućnost ograničenog vojnog udara na Iran. Ideja je bila prisiliti Teheran da prihvati uvjete za novi nuklearni sporazum, uključujući potpuno zaustavljanje iranskog programa obogaćivanja urana. Planirani napad trebao je biti simboličan i ciljan, kako bi poslao politički signal, a izbjegao rizik od sveobuhvatnog rata.
U veljači su u Ženevi SAD i Iran održali novu rundu pregovora s posredovanjem Omana, u kojoj su se raspravljale teme prava Irana na mirnodopsku nuklearnu tehnologiju i obogaćivanje uranija te uvjeti ukidanja sankcija. Iako je Teheran nudio ustupke, obje strane ostale su duboko podijeljene.
Trump je istaknuo da preferira diplomatsko rješenje, ali da neće dopustiti Iranu razvoj nuklearnog oružja. Potpredsjednik JD Vance naglasio je pak da bi konačni cilj mogao biti vojni ako dogovor ne bude postignut. Pregovore su pratili međunarodni pritisci, uključujući povećano raspoređivanje američkih snaga i zabrinutost zbog destabilizacije Bliskog istoka. Čelnik IAEA-e Rafael Grossi nadzirao je diskusije, no ključna pitanja nuklearnog programa ostala su neriješena.
>Kovačević: Moglo bi doći do totalnog uništenja raketnog potencijala Irana, ali i velikih civilnih žrtava
Koje su nuklearne i raketne sposobnosti Irana?
Iran još uvijek nema nuklearno oružje, ali posjeduje znanje i infrastrukturu koja bi mu omogućila njegovu proizvodnju u relativno kratkom roku. Iranski čelnici dugo tvrde da njihov nuklearni program ima isključivo civilne i miroljubive ciljeve. No otkrivanja tajnih postrojenja i istraživanja izazvala su međunarodnu zabrinutost da bi Iran mogao razviti nuklearno oružje.
Povijesni sporazum iz 2015. ograničavao je iranske aktivnosti i predviđao nadzor, ali SAD je 2018. pod prvom Trumpovom administracijom napustio sporazum i uveo stroge sankcije. Od tada međunarodni promatrači tvrde da je Iran znatno proširio svoje nuklearne aktivnosti. To je ponovno izazvalo zabrinutost da bi Iran mogao steći dovoljno obogaćenog urana i tehničke kapacitete za proizvodnju nuklearnog oružja u relativno kratkom roku, čime bi se povećala prijetnja regionalnoj i globalnoj sigurnosti.
Pregovori između SAD-a i Irana ponovno su pokrenuti 2025., posljednji sastanak u Ženevi nije završio dobro, te je došlo do eskalacije napadom SAD-a i Izraela.
>Koje su nuklearne i raketne sposobnosti Irana?
IAEA je svojevremeno izvijestila da Iran ne poštuje svoje međunarodne obveze i da je količina obogaćenog uranija blizu vojne razine. To potencijalno omogućuje proizvodnju materijala za više nuklearnih bombi. Analitičari procjenjuju da bi Iran mogao proizvesti dovoljan količinski materijal za nuklearno oružje u nekoliko mjeseci, a možda čak i u tjedan do dva. Iako bi izrada same bombe vjerojatno zahtijevala dulje vrijeme. Najvažnija postrojenja su u Natanzu, Bushehru te tri ranije neprijavljena mjesta Lavisan-Shian, Turquzabad i Varamin.
Iran također raspolaže značajnim raketnim kapacitetima, uključujući balističke i krstareće projektile te dronove. Najduže balističke rakete dosežu oko dvije tisuće kilometara, što pokriva cijeli Bliski istok i dijelove Europe. Veće konvencionalne bojne glave mogle bi prouzročiti stotine žrtava u gusto naseljenim područjima. Napadi Irana na Izrael u 2024. pokazali su njegovu sposobnost, iako je većina projektila neutralizirana obrambenim sustavima.
Geopolitički, nuklearno naoružani Iran predstavlja ozbiljnu prijetnju Izraelu i izazov interesima SAD-a i njihovih partnera na Bliskom istoku. Postoji zabrinutost da bi razvoj nuklearnog oružja mogao potaknuti druge regionalne sile, poput Saudijske Arabije, da krenu istim putem, što bi moglo izazvati utrku u nuklearnom naoružanju.
Stručnjaci upozoravaju da bi pogrešna procjena ili eventualni napadi na iranska nuklearna postrojenja mogli dovesti do opasne eskalacije.
Globalni energetski koridor – Hormuški tjesnac
Hormuški tjesnac je relativno uski pojas Indijskog oceana između Omanskog zaljeva na jugoistoku i Perzijskog zaljeva na jugozapadu. Sjeverna obala tjesnaca pripada Iranu, a južna Ujedinjenim Arapskim Emiratima te Omanu. Njegova strateška važnost proizlazi iz činjenice da kroz njega prolazi oko četvrtina svjetskog izvoza sirove nafte putem mora. To uključuje više od 14 milijuna barela dnevno. Glavni uvoznici te nafte su Kina, Indija, Japan i Južna Koreja.
Iran kontrolira sjevernu obalu tjesnaca, što mu daje značajnu geopolitičku i vojnu moć nad prolazom. Kroz rakete, obalne baterije i brze vojne brodove, Teheran može nadzirati ili u određenoj mjeri ometati promet tankera, koristeći tjesnac kao sredstvo političkog pritiska i regionalne obrane. Kontrola Hormuza omogućuje Iranu utjecaj na globalno tržište nafte i pruža instrument pregovaračke moći u sukobima sa SAD-om, Izraelom i njihovim saveznicima.
Prema nekim analizama, zatvaranje Hormuškog tjesnaca uništilo bi oko petinu globalne trgovine naftom preko noći i imalo razorne učinke na cijene, inflaciju i gospodarstva širom svijeta.
Tjesnac je posebno osjetljiv na političke i vojne napetosti jer je uzak i prometan. Nakon posljednjih zračnih napada SAD-a i Izraela na Iran, promet tankera praktički je zaustavljen jer brodarske tvrtke poduzimaju mjere opreza. Iran je uzvratio lansiranjem raketa, uključujući područje Hormuškog tjesnaca, što dodatno ugrožava siguran prolaz brodova i globalnu opskrbu naftom. Analitičari upozoravaju da bi poremećaji u Hormuzu mogli drastično povećati cijene nafte, čak i preko 120 dolara po barelu u slučaju potpune blokade.
Europska unija i njezine države članice izrazile su zabrinutost da bi eskalacija sukoba u Iranu mogla ugroziti klјučne opskrbne rute. EU je pozvala na potpuno suzdržavanje od nasilja i poštivanje međunarodnog prava. Hormuški tjesnac je ključan za Europsku uniju jer, iako Europa ne uvozi izravno najveći dio nafte iz Perzijskog zaljeva, svaki poremećaj na globalnom tržištu nafte utječe na cijene energenata u EU. To destabilizira tržište i povećava rizike za energetsku sigurnost Unije. Svaka ozbiljna eskalacija u tjesnacu prijeti inflacijom, višim troškovima energije i ovisnosti EU-a o drugim dobavljačima nafte i plina.
>Sukob Izraela i Irana bi mogao izazvati energetski kaos i nestašice
Politika i režim u Iranu
Iran je islamska teokracija nastala nakon svrgavanja tisućljetne monarhije 1979. godine. Sustav vlasti kombinira religijski autoritet Vrhovnog vođe s predsjedničkim i parlamentarnim institucijama. No svi kandidati za ključne funkcije moraju proći odobrenje Vijeća čuvara, koje većinu diskvalificira zbog lojalnosti režimu. Institucije poput Vrhovnog vođe i Iranske revolucionarne garde imaju ključnu ulogu u politici, sigurnosti i društvenom nadzoru.
Vrhovni vođa ima apsolutnu vlast nad državom, uključujući oružane snage, sudstvo i medije, a nadzire i Vijeće čuvara te druge ključne institucije. Politički sustav temelji se na principu ”Wilayat al-Faqih” – vodstvu islamskog pravnika. To znači da islamski pravnici upravljaju državom i društvom u odsutnosti “nepogrešivog Imama”.
Iranski režim poznat je po kršenju ljudskih prava, posebice žena i katolika, kao i po krvavom gušenju prosvjeda. U tim akcijama posebnu ulogu ima Iranska revolucionarna garda koju je Europska unija nedavno dodala na popis terorističkih organizacija. SAD je to učinio već 2019. godine.
>U Iranu je tijekom gušenja prosvjeda ubijeno najmanje 6.126 ljudi
Garda je osnovana 1979. godine od strane ajatolaha Ruhollaha Homeinija i najmoćnija je grana iranskih oružanih snaga. Neovisna je o regularnoj vojsci i odgovara isključivo Vrhovnom vođi. IRGC je izvorno stvoren kako bi zaštitio islamski režim od unutarnjih i vanjskih prijetnji te spriječio povratak monarhije. Usko surađuje s različitim oružanim i paravojnim skupinama u regiji, uključujući Hezbollah u Libanonu, Hamas na palestinskim teritorijima te pobunjenike Hute u Jemenu.
>Što je Iranska revolucionarna garda i kako je nastala?
Veze s Rusijom
Iran je u posljednjim godinama uspostavio bliske političke, vojne i ekonomske veze s Rusijom, dijelom kao odgovor na zapadne sankcije i pritiske. Suradnja uključuje vojnu podršku, razmjenu tehnologije, zajedničke vježbe i koordinaciju u regiji Bliskog istoka, posebno u Siriji i pri napetostima u Perzijskom zaljevu.
Rusija i Iran često nastupaju kao strateški partneri protiv američkog i zapadnog utjecaja, što im omogućuje manevriranje unutar globalnog geopolitičkog okvira i jačanje regionalnog utjecaja.
Analitičari su primijetili kako je tijekom američko-izraelskog napada na Iran, Moskva Teheranu pružila tek verbalnu potporu, bez konkretne vojne pomoći. Iako je Rusija i ranije opskrbljivala Iran dronovima i projektilima te sudjelovala u simboličkim vježbama i isporukama oružja, strateški sporazum s Iranom ne uključuje klauzulu o vojnoj pomoći. To ustvari pokazuje da stvarna podrška Moskve u ključnim trenucima ostaje samo riječima.
>Putinovo prijateljstvo ima granice: Iran je to saznao na teži način, kao i srušeni režimi u Siriji i Venezueli
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.