Katolička misa u hrvatskoj glazbi 20. stoljeća (3): Razvoj stavaka

Katolička misa u hrvatskoj glazbi 20. stoljeća ima svoju ustaljenu formu koja se kroz stoljeća modificirala do današnjeg izgleda.

U prethodnom tekstu pojašnjeni su promjenjivi i nepromjenjivi dijelovi mise. U ovome tekstu doznajte na koji je način podijeljena misa, kako se grupiraju njezini dijelovi te od kojeg stoljeća seže nastanak svakog pojedinog stavka.

>Katolička misa u hrvatskoj glazbi 20. stoljeća (1): Molitva pjevanom riječju

Ordinarium missae

KYRIE
Kyrie eleison (Gospodine, smiluj se) su jedine grčke riječi sačuvane u katoličkom liturgijskom obredniku. Kyrie se sastoji od trokratnih zaziva Kyrie eleison i Christe eleison, nakon čega se ponavlja Kyrie eleison. Zaziv Christe eleison je u misu dodao papa Grgur I. Veliki (590. – 604.)

GLORIA
Gloria (Slava) se još naziva i Velika doksologija, a odnosi se na pjesmu koju svećenik započinje riječima “Gloria in excelsis Deo” (“Slava Bogu na visini”). Izostavljena je u predbožićno (adventsko) i korizmeno vrijeme. Već u šestom stoljeću nalazimo je u papinskim misama, ali je ušla u uporabu tek u devetom stoljeću.

CREDO
Nakon homilije vjernici ispovijedaju svoju vjeru. Credo (Vjerovanje) započinje tekstom “Credo in unum Deum” (“Vjerujem u jednoga Boga”). Prema tekstu, ovo je nicejsko-carigradsko Vjerovanje koje se pojedinačno u obredniku susreće od devetog stoljeća, a općenito od jedanaestog stoljeća. Ovo je najopsežniji ulomak misnoga teksta pa se iz praktičnih razloga najčešće izostavlja u pjevanom obliku.

SANCTUS I BENEDICTUS
Ova dva teksta zajedničkim imenom nazivamo Praefatio ili Predslovlje. Svet i Blagoslovljen susreću se u svim liturgijama još od najstarijih vremena.

Premda se u glazbenom smislu mogu tretirati kao dva zasebna stavka, glazbeno-tematski materijal im je zajednički. To proizlazi iz jedinstvene molitvene forme.

AGNUS DEI
Jaganjče Božji, kao posljednji dio Ordinariuma missae, slijedi nakon molitve Pater noster (Oče naš), a u liturgiji ga susrećemo od kraja sedmoga stoljeća.

>Katolička misa u hrvatskoj glazbi 20. stoljeća (2): Kako izgleda forma?

Proprium missae

INTROITUS
Ulazna pjesma nekada se sastojala od čitavoga psalma s antifonom, ali su kasnije od psalma ostali samo jedan stih i antifona. Introitus se izvodi dok svećenik pristupa oltaru.

GRADUAL
Gradual spada u Službu riječi, kao njezin dio, a predstavljen je kao pjesma pjevana nakon Poslanice koja spada u vrstu posebnih molitava sabranih pod nazivom Collectae. Gradual se još naziva Pjesma na stepenicama i datira iz petog stoljeća.

ALLELUIA
Kao jedan od najzahvalnijih usklika za melizmatski način pjevanja po kojemu je stavak i dobio naziv, Alleluia je pjesma nastala u četvrtom stoljeću. U korizmeno vrijeme i misama za mrtve zamjenjuje je takozvani Tractus ili Otpjev (npr. “Slava Tebi, Kriste Bože”).

OFFERTORIUM
Prikazna pjesma izvodi se dok svećenik u Prikazanju prinosi na oltaru kruh i vino, kao simbol ljudskoga rada, ali i tijela i krvi, Kristove žrtve. Offertorium potječe iz petog stoljeća.

COMMUNIO
Pričesna pjesma (ili više njih, ovisno o broju vjernika, odnosno vremenu u kojem se odvija pristupanje vjernika oltaru) izvodi se pri blagovanju prikaznih darova u kojemu sudjeluju svećenik i svi vjernici koji to žele i koji ispunjavaju uvjete za to. Nakon pričesne pjesme slijedi Postcommunio, odnosno Molitva nakon pričesti. Završnu formulu “Ite, missa est” ponekad zamjenjuje “Benedicamus Domino” (“Blagoslivljajmo Gospodina”).

Izvor: narod.hr