Unatoč činjenici da se lijevi mainstream silno trudio omalovažiti, podcijeniti, ironizirati ili ignorirati događaj postalo je jasno kako je američki predsjednik u večeri 16. srpnja 2026., obraćajući se američkoj naciji iz Bijele kuće, zapravo aktivirao političku nuklearnu bombu, ili više njih, koje su, kako se uspostavilo, gromoglasno odjeknule. Njegov govor i sve što je uslijedilo nije bilo još jedno formalno obraćanje, riječ je o pažljivo pripremljenoj političko-obavještajnoj akciji nabijenoj deklasificiranim dokumentima i optužbama koje su preko noći podijelile i američku i svjetsku javnost. Tom prilikom objavljeno je na stotine stranica obavještajnih procjena, raznih memoranduma te desetine izvješća koji sežu u period od siječnja 2020. do lipnja 2026. godine.
> Ivica Granić: Športski ‘analitičari’ u prljavoj igri protiv hrvatskog nacionalnog identiteta
Analitički se može zaključiti kako je riječ o četiri glavna segmenta o kojima je te večeri govorio američki predsjednik: Ranjivosti izbornog sustava, zatim kineska krađa 220 milijuna biračkih podataka, slučaj prijevare u Michiganu, te na koncu problematika vezana za 278.000 stranaca na biračkim popisima. Unatoč, kako rekosmo, silnom i dobro koordiniranom ignoriranju lijevog medijskog mainstreama događaj je ipak odjeknuo poprilično glasno, te su se posljedično nametnula pitanja ne samo tko je i zbog čega aktivirao ovu političku nuklearnu bombu, nego i tko su žrtve i kakve bi mogle biti dugoročne posljedice po američku i svjetsku demokraciju.
Deklasificirani dokumenti
U politici, poznato je još od staroga Rima, ništa se ne događa bez razloga, pa tako ni objava američkog predsjednika nije pala iz vedrog neba. Godinama se upozoravalo na slabosti američkog izbornog sustava, lošu identifikaciju prilikom glasovanja, krađu glasova, namještanja rezultata putem dopisnog glasovanja i slično, međutim razlika je u tome da Donald Trump sada ima poziciju, recimo to tako, sada u rukama ima moć deklasifikacije i javne objave dokumentacije, i to je ono što čini razliku i što je pokrenulo lavinu. Jedno je, naime, ako netko kao politički izazivač na izbornom skupu ili tijekom TV sučeljavanja govori o krađi i namještanju rezultata, međutim posve je druga situacija kada netko, kao pozicija, objavi dokumentaciju o nečemu, i to dokumentaciju kojom se dokazuje kako ‘glasine’ ipak nisu bile glasine, a niti izmišljotine.
Dokumenti koje je američki predsjednik službeno predstavio kao dokaz da su bivše vlade godinama znale i za lopovluk i za rizike, ali ih nisu dovoljno ozbiljno shvaćali ili su ih čak aktivno umanjivali, bez sumnje potječu iz obavještajne zajednice CIA-e, FBI, NSA, DHS, što svemu daje ključni biljeg. Naravno da je, nakon što se shvatilo o čemu je riječ, došlo do prave konzervativne ‘revolucije’ u Americi, što je i logično i očekivano, ali je posljedično prouzročilo i silnu mobilizaciju lijevog političko-medijskog mainstreama, koji slučaj pokušavaju popratiti demagogijom o nekakvom ‘recikliranju teorija zavjere’, i ‘pokušaju podrivanja povjerenja u demokraciju.’
> Ivica Granić: Badel i Domaćica natopljeni okusom smrti, otimačine i očaja
Elektroničko glasovanje
Na samom početku predsjednikovog obraćanja bilo je govora o ranjivosti elektroničkog glasačkog sustava. Naime, deklasificirane procjene jasno navode kako Rusija, Kina, Iran i Sjeverna Koreja imaju sposobnost kompromitirati američku izbornu infrastrukturu, posebno centralizirane baze podataka o biračima, što čak i nije posebno nova informacija za stručnjake. CIA i druge agencije već godinama upozoravaju na takvu praksu, međutim javno iznošenje dokaza na ovaj način, uz optužbe da se to skrivalo, konkretno je ukazalo na američki sustavni neuspjeh da se to spriječi, ili čak zataška.
Što se tiče Kine, Trump tvrdi kako je, i to prema dostupnim dokumentima, Peking tijekom 2020. godine, ali i kasnije, prikupio podatke o više od 220 milijuna američkih birača, njihova imena, adrese, telefone, čak i stranačku pripadnost. Prema dokumentaciji proizlazi kako su američki obavještajci sve znali, ali informacije nisu bile podijeljene s političarima, interno se sve guralo ispod tepiha što je Trump okarakterizirao kao ‘najveću krađu izbornih podataka u povijesti‘, i ‘dokaz da je Bidenova ‘duboka država’ štitila kineske umjesto vlastitih američkih interesa’.
Demokrati su u pokušaju diskreditacije tih navoda putem CNN-a i drugih plasirali smiješnu tezu kako su mnogi od tih podataka zapravo javno dostupni, da se mogu kupiti komercijalno, te da nema posebnih dokaza kako su korišteni za namještanje ili krađu glasova. Međutim, sama činjenica da neka strana država, agencija ili sl. posjeduje tako detaljne podatke o američkim biračima, čak bez obzira na način kako su do podataka došli, predstavlja prvoklasan političko–obavještajni skandal i ozbiljan sigurnosni propust.
> Granić: Ako su Ustaše bili glupi i nisu znali razgovarati sa Srbima, što je bilo 1991. godine, predsjedniče?
Slučaj Michigan i registrirani stranci
Nadalje je bilo govora o slučaju iz Michigana, gdje se istraživalo masovno predavanje sumnjivih registracijskih obrazaca u gradu Muskegonu. Državnom policijskom istragom nedvojbeno je zaključeno kako su mnogi obrasci bili lažirani, međutim ‘slučaj’ iznenada preuzima FBI. Američki predsjednik tvrdi kako je upravo nakon federalnog preuzimanja istraga opstruirana, te zatim i teško kompromitirana. Na koncu je činjenično utvrđeno da lažni obrasci nisu posebno utjecali na konačne rezultate u tom okrugu, ali sama činjenica da do ovakvih incidenata može doći ilustrira krajnje zabrinjavajuću situaciju vezanu za američki izborni sustav.
Na samom kraju predsjednikovog obraćanja bilo je govora o možda i najmanje važnom problemu, riječ je o 278.000 stranaca koji su registrirani za glasovanje. Za američke izbore nije to brojka koja bi mogla posebno utjecati ili značajno promijeniti izborne rezultate, osim toga mnoge neovisne studije pokazuju kako je ilegalno glasovanje stranaca rijetko, međutim spomenuti podatak ne bi se mogao koristiti kao konkretan izborni problem, ali kao argument za radikalne reforme svakako da.
> Ivica Granić: Partizansko arlaukanje u Lisinskom podsjetnik je vječne hrvatske nemoći
Erozija samih temelja demokracije
Slijedom logike, ako je sve, ili čak djelomično, točno ono o čemu je te večeri govorio američki predsjednik, logično je pitanje onda o ‘žrtvama’ spomenutih trendova. Naime, kad predsjednik države optuži obavještajnu zajednicu te iste države, zatim i prethodne administracije za krađu, namještanja, lopovluk, zataškavanje i slično, onda se lako zaključuje kako je došlo do značajnog erodiranja samih temelja demokracije i povjerenja u sustav.
Ako su problemi stvarni, a sustav ih permanentno ignorira ili minimizira, žrtva je, osim izbornog procesa, sama nacija, odnosno birači koji na ovaj način gube nadu kako njihovi glasovi išta vrijede. Išta, ili skoro ništa, ovisit će o volji neke nevidljive ruke koja broji listiće.
> Ivica Granić: Kako su nas Marx i Palme učili da je mrtva obitelj bolja obitelj
Trump i opasnost za svjetski poredak
Mnogi u svijetu predsjednika Trumpa, to je evidentno, smatraju velikom opasnošću jer on promiče nacionalno umjesto globalnog, multilateralizma i otvorenih granica. Ruši postojeći poredak napadajući WTO, Pariški sporazum, LGBTQ agendu, WHO i transatlantske elite, podržava suverenitet država nad institucijama i korporativnim interesima, ukratko on je najveća prijetnja globalističkom konsenzusu jer želi vratiti moć nacionalnim državama.
Osim toga on je i značajna potpora desnim snagama u EU koju, ovakvu kakva jest, Trump vidi tek kao ‘globalistički projekt’ koji vodi ‘civilizacijskom brisanju’. Moglo bi se kazati kako Trump tjera EU da odraste brže nego što bi htjela, jednom prilikom je kazao kako je to ‘bolno, ali učinkovito’.
> Ivica Granić: Hrvatska institucionalna okupacija najopasnije je oružje nevidljive vlasti
Hrvatski medijski mainstream
Hrvatski medijski mainstream spomenuti je događaj popratio sukladno starijem ideološkom bratu. Jutarnji list, Večernjak, Indeks, HRT i drugi o svemu su izvješćivali doslovno prepisujući od slova do slova objave američki redakcija, poput CNN-a, NYT, MSNBC-a i drugih. Nakon objave deklasificirane dokumentacije većina domaćih urednika i novinara reagirala je predvidivo, besmislenim omalovažavanjem, ironiziranjem, fokus im je na kritici Trumpovih poteza umjesto na sadržaju dokumenata. To nije slučajnost, za njih će svaka Trumpova inicijativa automatski biti tretirana kao ‘prijetnja demokraciji’, a nikada kao legitimna briga za izborni integritet.
Stoga se ne treba posebno čuditi ekstremno niskom povjerenju čitateljstva u hrvatske medije, koji i nakon 35 godina kakve takve demokracije nisu uspjeli do kraja skinuti ideološke filtere sa svojih objava.
Zaključno, ako se trendovi na koje ukazuje Trump nastave, nastavit će se i teror organizirane manjine nad tihom većinom. Osim toga posebno zabrinjava činjenica da je Amerika, kao velika nacija i kolijevka demokracije, pala pod tim teretom. Onda samo možemo nagađati koliko je lako manipulirati malim narodima, nenaviklim na spomenute relacije, igrice, podmetanja, manipulacije i slično tome.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
> Ivica Granić: Znate li zašto je Igor Štimac meta već 35 godina?
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.