Aktualni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić već se i prije sam hvalio svojim ratnim putem po Bosni i Hercegovini. Njemački list FAZ u tekstu od vikenda ostavlja otvorenim pitanje, je li i sam kriv za ratne zločine – njih je bilo gdje je on bio na položaju.
Mnoge Vučićeve izjave u kojima se hvalio svojim sudjelovanjem kao srpski ratni dragovoljac tijekom velikosprske agresije 1990-ih nisu prošle put od tiskanog doba do digitalne sadašnjosti i ostale su relativno nepoznate.
Danas Vučić, podsjećamo, Srbijom vlada uz totalitarne elemente, a plašljive poruke Europske unije uz neprekidno popuštanje praktično su ohrabrile Vučića da pojača represiju.
> Četnički dernek srpskog državnog vrha: Vučića i ekipu zabavljao – osuđeni ubojica
> Masovni prosvjedi u Srbiji: Što se zapravo događa?
Nekadašnji srbijanski predsjednik Boris Tadić izjavio je još 2021. da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ne samo vratio nasljeđe „Miloševićevog vremena“ već ga je „produbio s opasnim elementima totalitarizma“, ocijenivši i da taj režim „sofisticiranim propagandnim tehnikama bira za sebe idealne oporbene vođe“.
Novinar njemačkog FAZ-a sada upozorava da je u medijima bliskim Vučiću i dalje prisutan revizionistički ton – upravo onakav kakav je najavljivao još 1990-ih kada je isticao navodna srpska prava na dijelove državnog teritorija BiH i Hrvatske, ali i pozivao na strpljenje dok se političke okolnosti u svijetu ne promijene.
Aleksandar Vučić je 1995. godine najavio da će Srbija jednog dana vratiti „svoje“ teritorije u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj – potrebno je samo strpljenje. Danas Vučić više ne govori tako – njegovi mediji jesu.https://t.co/YVCkwukNHz
— Michael Martens (@Andric1961) July 18, 2026
Jedno od poprišta opsade bilo je Židovsko groblje u Sarajevu
Nedjeljno izdanje lista Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) donosi tekst „Snajperisti na židovskom groblju“ u kojem navodi da je Aleksandar Vučić kao mladi dragovoljac „služio zločinačkoj politici u Sarajevu“, prenosi dw.com.
> Njemački novinar ‘ulovio’ hrvatski grb s prvim bijelim poljem u Berlinu; pročitajte odgovor Milanovića Litre
>Njemački novinar koji je intervjuirao Thompsona: ‘Mislim da je Thompson čak u pravu kad kaže da se osjeća prevarenim’
Svoj opsežan tekst autor Michael Martens započinje poviješću židovske zajednice u Sarajevu, koja je gotovo potpuno uništena u Holokaustu. Povijesni pregled obogaćen je citatima nobelovca Ive Andrića – Martens je dobar poznavatelj njegova djela i autor Andrićeve biografije. Potom opisuje i tragove koje je na Židovskom groblju ostavio rat devedesetih godina. Slijedi kratak prikaz opsade Sarajeva u kojoj je poginulo više od 11.000 ljudi.
„Jedno od poprišta opsade bilo je upravo Židovsko groblje u Sarajevu. Viši dijelovi groblja, smještenog na obronku brda, bili su pod nadzorom srpskih napadača. Odatle su snajperisti držali grad na nišanu. Britanski general Michael Rose, koji je neko vrijeme zapovijedao mirovnim snagama UN u Sarajevu, izjavio je pred Haškim sudom da je Židovsko groblje stalno predstavljalo opasno polazište za granatiranje i snajpersko djelovanje po gradu. S položaja na groblju gađana je i gradska bolnica u naselju Marijin Dvor, u dnu sarajevske kotline. Jedan kirurg zaposlen u toj bolnici svjedočio je pred sudom da su pacijenti i medicinsko osoblje više puta ranjavani snajperskom vatrom koja je dolazila iz smjera Židovskog groblja.“
Mladi srpski dragovoljac
Potom Martens na novinsku pozornicu izvodi protagonista koji je zapravo glavna tema teksta – Aleksandra Vučića: „Čovjek koji je kao mladi dragovoljac, barem neko vrijeme, bio prisutan na tom mjestu, usred zločinačkih događaja na Židovskom groblju u Sarajevu, poslije će postati poznat i moćan – današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Nisu njegovi protivnici ni klevetnici ti koji su u javnost plasirali ovaj neugodan detalj iz njegove biografije. O tome je devedesetih godina u više intervjua govorio upravo on sam, i to s ponosom.
Ti su intervjui objavljeni u listovima koji odavno više ne izlaze i koji su ostavili vrlo malo tragova na internetu. Zato mnoge Vučićeve izjave u kojima se hvalio svojim sudjelovanjem kao ratni dragovoljac nisu prošle put od tiskanog doba do digitalne sadašnjosti i ostale su relativno nepoznate. Međutim, onaj tko istražuje fondove Narodne biblioteke Srbije u Beogradu, u papirnatim arhivima naići će na brojne tragove.“
Šešeljevac
U tekstu potom slijede rezultati autorova upornog istraživanja arhivske građe iz analognog doba – citati izjava Aleksandra Vučića iz njegova radikalnog razdoblja. Portret Aleksandra Vučića koji je u kolovozu 1994. objavio srpski ilustrirani tjednik Duga autoru je poslužio kao podloga za sljedeću ocjenu: „Vučić je 1994. godine već slovio kao političar u usponu u Srpskoj radikalnoj stranci, koju je vodio vođa paravojnih postrojbi Vojislav Šešelj, a za koju se pretpostavlja da ju je osnovala ili barem djelomično kontrolirala srpska služba državne sigurnosti.”
Autor prepričava članak iz Duge i napominje da je novinar u Vučićevoj sobi kod roditelja primijetio „ratne trofeje“ obješene po zidovima, ne objašnjavajući o čemu je točno riječ. A zatim slijedi izjava Aleksandra Vučića: „Kad je počeo rat u Bosni, otišao sam u srpsko Sarajevo i prijavio se kao dragovoljac.” Obrazlaže kako je otišao u Sarajevo „braniti srpstvo“.
Osim toga, u tekstu doznajemo i gdje je mladi dragovoljac Vučić najprije bio raspoređen: „Časopisu Duga Vučić je 1994. rekao da je ‘neko vrijeme bio na Židovskom groblju’ prije nego što je otišao na Pale.”
Vučić se niti “ne stidi”
Nakon toga njemački članak navodi otvorena pitanja: „Iz Vučićeva intervjua nije jasno što je točno radio na Židovskom groblju u Sarajevu. Je li i on pucao na grad? Je li i on ubijao civile? Koja je bila njegova uloga? Sigurno je, međutim, da za tvrdnju koja se posljednjih mjeseci pojavljuje u javnosti – da je Vučić navodno vodio bogate strance koji su kao ‘vikend-snajperisti’, uz novčanu naknadu, sa srpskih položaja pucali na civile u Sarajevu, ponajprije na žene i djecu – ne postoje nikakvi vjerodostojni dokazi. No takve senzacionalističke priče nisu ni potrebne da bi se zaključilo da se budući predsjednik Srbije kao mladi ratni dragovoljac stavio u službu duboko zločinačke politike.”
„Da je tu politiku u potpunosti podupirao, Vučić je govorio i u drugim prilikama, među ostalim u posebnom izdanju časopisa Velika Srbija, glasila Srpske radikalne stranke, objavljenom u rujnu 1997. godine. Tada je već bio glavni tajnik stranke.“
Slijedi Vučićeva izjava iz izdanja Velike Srbije tiskanog u 50.000 primjeraka: „U tom doista kriznom razdoblju za naš narod našao sam se u dvojbi koja je mučila mnoge, posebno mlađe ljude, a koju je razriješio moj četrdesetodnevni boravak kao dragovoljca u Sarajevu.”
U njemačkom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung navodi se da je Vučić u istom intervjuu iz 1997. rekao i da je „ukupno proveo čak osam mjeseci na područjima Bosne pod nadzorom bosanskih Srba, od čega ‘dva mjeseca na bojištu’“. Slijedi još jedna njegova izjava: „Ako mislite da sam se zalagao za Hrvate ili muslimane – nisam i ne pada mi na pamet da se toga stidim.”
Doći će vrijeme za Veliku Srbiju…
Autor dodaje da Vučić istodobno naglašava navodna srpska prava na dijelove državnog teritorija Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali i poziva na strpljenje dok se političke okolnosti u svijetu ne promijene.
> Kuda idu srpski radikali (fašisti)?
U završnom dijelu teksta Martens piše: „Danas Vučić govori drukčije. U političkoj retorici prihvatio je Daytonski sporazum i poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Ipak, u medijima bliskim Vučiću i dalje je prisutan revizionistički ton – upravo onakav kakav je najavljivao još 1997. godine.“
U tekstu se navodi da je Vučić, govoreći o Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, 1997. izjavio:
„Kad naša stranka dođe na vlast u Srbiji, svakodnevno ćemo podsjećati da su ti teritoriji naša vjekovna zemlja.“
Na samom kraju autor se pita: „Što takve riječi znače danas? SAD, koje su prije tri desetljeća bile ključni čimbenik u zaustavljanju ratova na Balkanu, u međuvremenu su se povukle iz regije ili čak pružaju potporu nacionalističkim tvrdolinijašima. Europske države nisu uspjele popuniti taj vakuum. Srpski veteran sa Židovskog groblja u Sarajevu pozorno prati taj razvoj događaja.“
Michael Martens podsjeća da je Aleksandar Vučić u svom oštrom napadu na Daytonski mirovni sporazum još 1995. napisao: „Na kraju će Srbi podići glavu i vratiti svoje zemlje. Potrebno je samo još malo pričekati.“ I tekst završava pitanjem: „Bliži li se tom čekanju kraj?“, prenosi dw.com.
Aleksandar Vučić u Glini 1995.: ‘Znate da ćete živjeti u Velikoj Srbiji’
Ovom prilikom podsjećamo na Vučićev govor u okupiranoj hrvatskoj Glini, koji je održao 1995. godine, kada je rekao „Glina nije u Hrvatskoj, ona nije u inozemstvu i nikada neće biti u Hrvatskoj.” To su riječi današnjeg predsjednika Srbije Aleksandra Vučića pred okupljenim Srbima u etnički očišćenoj i okupiranoj Glini, okruženoj brojnim jamama punim Hrvata koji su prije toga surovo ubijeni ili protjerani iz svojih domova.
Današnji srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić tada je govor završio riječima: „Vi znate da ćete živjeti u Velikoj Srbiji!”
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.