Tko je Andy Burnham, Starmerov nasljednik koji zabrinjava britansku desnicu?

Nakon ostavke Keira Starmera pozornost britanske politike sve se više usmjerava prema čovjeku koji bi ga mogao naslijediti na čelu Laburističke stranke i u Downing Streetu. Riječ je o Andyju Burnhamu, dugogodišnjem laburističkom političaru koji se već dva puta bezuspješno kandidirao za vodstvo stranke, ali kojemu bi treći pokušaj konačno mogao otvoriti vrata premijerskog položaja.

Burnham je posljednjih tjedana postao glavni favorit za preuzimanje vodstva Laburističke stranke nakon što je osvojio mandat na dopunskim izborima u Makerfieldu. Ondje je uvjerljivo pobijedio kandidata Reform UK-a te povećao udio glasova Laburista s približno 45 posto na gotovo 55 posto. Njegovu kandidaturu dodatno je ojačala potpora utjecajnih stranačkih figura, uključujući bivšeg ministra zdravstva Wesa Streetinga, koji je i sam razmatrao kandidaturu za vodstvo stranke.

Za britansku desnicu Burnhamov uspon ne predstavlja razlog za optimizam. Naprotiv, brojni konzervativni komentatori smatraju da bi njegov dolazak na vlast mogao označiti znatno snažniji zaokret ulijevo nego što ga je predstavljao Keir Starmer.

>Britanski premijer Keir Starmer podnio ostavku

Od Liverpoola do vrha Laburističke stranke

Rođen 1970. godine u Liverpoolu, Burnham je odrastao u radničkoj obitelji čvrsto povezanoj s Laburističkom strankom. Politika ga je privukla još tijekom tinejdžerskih godina, a nakon studija engleskog jezika na Cambridgeu započeo je karijeru kao politički savjetnik i novinar.

U parlament je prvi put izabran 2001. godine kao zastupnik za Leigh u Velikom Manchesteru. Tijekom vlada Tonyja Blaira i Gordona Browna brzo je napredovao kroz stranačku hijerarhiju te obnašao niz ministarskih funkcija, uključujući dužnost ministra kulture i ministra zdravstva.

Nakon poraza Laburista 2010. godine prvi se put kandidirao za vodstvo stranke, ali je izgubio od Eda Milibanda. Drugi pokušaj uslijedio je 2015. godine, kada ga je porazio Jeremy Corbyn. Nakon toga Burnham napušta Westminster i 2017. godine postaje prvi izabrani gradonačelnik Velikog Manchestera.

Kao gradonačelnik stekao je nacionalnu prepoznatljivost tijekom pandemije covida-19 kada se otvoreno sukobio s konzervativnom vladom Borisa Johnsona oko mjera zatvaranja i financijske pomoći sjeveru Engleske. Tada je dobio nadimak ”Kralj Sjevera”, koji ga prati i danas.

Katolik, ali po mjeri ljevičara

Burnham tvrdi da je njegov politički svjetonazor snažno oblikovalo katoličko odrastanje, premda danas za sebe kaže da nije osobito religiozan i rijetko odlazi na misu. Godinama otvoreno govori o svom katoličkom djetinjstvu te navodi da su ga oblikovala tri ključna utjecaja: Katolička crkva, nogometni klub Everton i Laburistička stranka.

Kao dijete tijekom 1970-ih i ranih 1980-ih služio je kao ministrant. Potječe iz radničkih predgrađa južnog Manchestera, poput Wythenshawea i okolnih područja, gdje su irska imigracija, industrijski rad i velika poslijeratna stambena naselja tijekom prošlog stoljeća stvorili snažne katoličke zajednice, župe i škole. Kaže da je upravo tada usvojio katolički socijalni nauk kao svojevrsni moralni kompas, piše EWTN.

Burnham se prisjeća da je Crkva njegova djetinjstva zagovarala ”društvenu jednakost i pravednost u najširem smislu”, posebno za one koji imaju najmanje. Njegova djeca pohađaju katoličke škole jer, kako kaže, i dalje vjeruje u ”vrijednosti i temelje koje takav odgoj pruža”, no ne slaže se s crkvenim moralnim učenjem u pojedinim ključnim pitanjima, osobito kada je riječ o (homo)seksualnosti.

>Britanski sud potvrdio pravo heteroseksualnog para na životno partnerstvo; brak im je ‘previše patrijarhalan’

Ponosan je što je bio prvi istaknuti laburistički političar koji je javno pozvao na legalizaciju istospolnih zajednica, zakona koji je u Engleskoj i Walesu 2013. donijela konzervativna vlada. Kao dugogodišnji zagovornik prava LGBT osoba, Burnham je više puta izrazio nadu da će Crkva promijeniti svoj stav prema pitanjima istospolnih odnosa. Takvi stavovi proturječe Nauku Katoličke crkve, koji, uz naglašavanje poštovanja dostojanstva svake osobe, uči da su spolni odnosi moralno dopušteni samo unutar braka između muškarca i žene te da su homoseksualni čini ”u sebi neuredni”.

Burnham je bio snažan podupiratelj pape Franje, kojega je opisivao kao poniznog čovjeka ”velike topline” i ”izvanrednog karaktera”. Govorio je da polaže velike nade u to da će Franjo Crkvu učiniti otvorenijom prema LGBT osobama. Nakon susreta s Papom u Vatikanu 2023. godine, hvalio ga je kao globalni glas jednakosti i suosjećanja. Kada je Franjo preminuo, Burnham je emotivno govorio o njegovoj smrti, priznajući da ga je pogodila više nego što je očekivao, te izrazio nadu da će kardinali izabrati nasljednika koji dijeli Franjine vrijednosti.

Socijalist i snažni zagovornik pobačaja

EWTN.uk piše da bi Burnham kao premijer bio jedan od najistaknutijih političara katolika koji je obnašao tu dužnost u modernoj britanskoj povijesti. Iako je Boris Johnson kršten kao katolik, kasnije je pristupio Anglikanskoj crkvi te je politički i vjerski oblikovan unutar anglikanske tradicije. Povijesno gledano, katolicima je sve do Zakona o katoličkoj emancipaciji iz 1829. bilo zabranjeno sjediti u Parlamentu, pa bi Burnhamov uspon imao i snažno simboličko značenje.

Ipak, njegov profil odražava i širi zapadni trend takozvanog ”kulturnog katolicizma’‘ – javnih osoba koje zadržavaju privrženost socijalnoj viziji Crkve, ali odbacuju ključne dijelove njezina moralnog i doktrinarnog nauka, osobito u pitanjima života i seksualnosti. Burnham je, primjerice, čvrst zagovornik tzv. ”prava na pobačaj” te je kritizirao protivnike koji žele dodatno ograničiti mogućnost prekida trudnoće.

Njegov socijalizam također je u suprotnosti s tradicionalnim crkvenim učenjem, osobito s naukom papa Pija IX., Leona XIII., svetog Pija X. i Pija XII. Iako su ti pape snažno podupirali društvene reforme, radnička prava i ulogu države u promicanju općeg dobra, učili su da katolici trebaju ”u potpunosti odbaciti” socijalizam kao političku ideologiju jer ga nisu smatrali spojivim s kršćanskim naukom.

>Starmer u političkom rasapu: Britanija ulazi u fazu ozbiljne državne krize

Od blerista do političara lijevog krila

Jedan od razloga zbog kojih Burnham izaziva zabrinutost među konzervativcima jest činjenica da se njegov politički razvoj kretao ulijevo.

Iako je na početku karijere bio povezan s umjerenijim, blerističkim krilom Laburističke stranke, tijekom posljednjeg desetljeća postupno je prihvatio niz politika koje su tradicionalno povezivane s ljevicom. Podržavao je nacionalizaciju vodnih i energetskih kompanija, zagovarao snažniju državnu intervenciju u gospodarstvu te pozivao na veća javna ulaganja i širenje socijalnih programa.

Njegov politički projekt, često nazivan ”Manchesterism”, temelji se na ideji da država mora imati znatno veću ulogu u gospodarskom razvoju zemlje. Konzervativni kritičari tvrde da bi takve politike dovele do rasta javne potrošnje, većeg poreznog opterećenja i dodatnog širenja državnog aparata.

Zbog toga dio britanske desnice smatra da je Burnham ideološki uvjereniji ljevičar od Starmera, koji je tijekom svog mandata često optuživan za političko prilagođavanje i nedostatak jasnih uvjerenja.

>Tko su konzervativci kojima je Starmer zabranio ulazak u Britaniju?

Brexit i Europska unija

Među najspornijim pitanjima nalazi se Burnhamov odnos prema Europskoj uniji.

Tijekom referenduma 2016. godine podržavao je ostanak Ujedinjenog Kraljevstva u Europskoj uniji, a ni nakon Brexita nije skrivao svoje proeuropske stavove. Više je puta izjavio da bi želio doživjeti povratak Britanije u Europsku uniju tijekom svog života.

Iako danas tvrdi da ne planira ponovno otvarati pitanje članstva u EU-u u skoroj budućnosti, mnogi upozoravaju da njegova dugogodišnja stajališta pokazuju kako nikada nije u potpunosti prihvatio odluku britanskih birača iz 2016. godine.

Konzervativac Nigel Farage je među njegovim najglasnijim kritičarima. Prema njegovim riječima, Burnham predstavlja političku struju koja nikada nije odustala od ideje dublje integracije s Bruxellesom te bi njegov dolazak na vlast mogao otvoriti put postupnom približavanju Europskoj uniji.

Slična upozorenja iznio je i bivši konzervativni ministar David Davis, koji smatra da bi svaki pokušaj poništavanja ili ublažavanja posljedica Brexita predstavljao izdaju milijuna birača iz radničke klase koji su glasovali za izlazak iz Europske unije.

Migracije i multikulturalizam

Po pitanju migracija Burnham zauzima znatno umjereniji stav od britanske desnice i Reform UK-a.

Iako priznaje da ilegalni prelasci preko Engleskog kanala predstavljaju ozbiljan problem, istodobno podržava širenje legalnih migracijskih puteva i pravo na rad za tražitelje azila koji se već nalaze u zemlji.

Takva politika, naime, ne rješava problem masovne imigracije, nego prije svega olakšava integraciju migranata koji su već stigli u Ujedinjeno Kraljevstvo. Dio desnih komentatora također ga smatra predstavnikom multikulturalnog modela koji je, prema njihovom mišljenju, pridonio slabljenju društvene kohezije u pojedinim britanskim gradovima.

Iako Burnham nije poznat po posebno snažnim javnim istupima o islamu, njegovi protivnici smatraju da pripada političkom krugu koji je godinama podcjenjivao probleme povezane s islamističkim ekstremizmom i neuspješnom integracijom dijela migrantskih zajednica.

>Režim u Ujedinjenom Kraljevstvu nije samo anarho-tiranija, već i nešto puno gore

LGBT pitanja i kulturni sukobi

Burnham pripada progresivnom krilu Laburističke stranke. Tijekom godina dosljedno je podržavao LGBT prava i tzv. antidiskriminacijske politike, a po pitanju rodnog identiteta zauzimao je stavove koji su izazvali kritike konzervativnih komentatora. Kritičari mu zamjeraju da se previše približio aktivističkim pozicijama koje su posljednjih godina izazvale intenzivne kulturne sukobe u britanskom društvu.

Dio britanske desnice također ga povezuje sa širim progresivnim političkim okruženjem koje podupire strožu regulaciju govora koji se smatra diskriminatornim ili uvredljivim. Iako Burnham nije bio autor najkontroverznijih zakonskih prijedloga vezanih uz slobodu govora, konzervativni komentatori smatraju da pripada političkoj struji koja sve češće stavlja zaštitu određenih skupina ispred slobode javne rasprave.

Zašto ga se smatra lijevijim od Starmera?

Za mnoge konzervativce najveći problem nije samo u Burnhamovim političkim stavovima nego u njegovoj političkoj sposobnosti.

Za razliku od Starmera, kojeg su čak i neki laburisti optuživali za nedostatak karizme i političke energije, Burnham je uspio izgraditi snažan imidž političara koji razumije birače iz radničkih sredina. Njegova pobjeda u Makerfieldu pokazala je da i dalje može privući dio biračkog tijela koje je posljednjih godina prelazilo prema Reform UK-u.

Upravo zato dio britanske desnice smatra da Burnham predstavlja ozbiljniju prijetnju od Starmera. Dok je Starmer često kritiziran zbog neučinkovitosti i političkih zaokreta, Burnham se smatra ideološki uvjerenijim političarem s jasnom vizijom društvenih i gospodarskih promjena. Njegovi protivnici upozoravaju da bi njegov dolazak u Downing Street mogao značiti snažniju državnu intervenciju, daljnje udaljavanje od nasljeđa Brexita, liberalniji pristup migracijama te nastavak progresivnih društvenih politika.

Zbog toga brojni konzervativni komentatori smatraju da Starmerov odlazak možda neće označiti kraj problema za britansku desnicu, nego početak razdoblja u kojem će se suočiti s politički sposobnijim i ideološki uvjerenijim protivnikom.

Izvor: narod.hr