Tko je ubijena britanska konzervativka koja se protivila pobačaju i rodnoj ideologiji?

Britanska konzervativna političarka Ann Widdecombe, koja je ubijena prije nekoliko dana u ciljanom napadu najvjerojatnije politički motiviranom, ostavila je dubok trag u britanskoj politici kao jedna od najprepoznatljivijih predstavnica društvenog konzervativizma.

Tijekom više od tri desetljeća javnog djelovanja bila je poznata po beskompromisnoj obrani kršćanskih vrijednosti, protivljenju pobačaju, eutanaziji i redefiniciji braka, ali i po otvorenom zalaganju za Brexit.

Ciljano ubojstvo politički motivirano

Britanska protuteroristička policija priopćila je da je ubojstvo bivše zastupnice Ann Widdecombe bilo “ciljani” i “brutalni” napad, no zasad nije službeno proglašeno terorističkim činom. Istraga se ipak vodi u okviru protuterorističkih ovlasti jer istražitelji ne isključuju mogućnost političkog ili drugog motiva.

Glavni osumnjičenik, 28-godišnji Britanac (bijelac) iz Rotherhama, ostaje u pritvoru nakon što je ponovno uhićen i prema Zakonu o terorizmu.

Widdecombe je pronađena mrtva 9. srpnja u svom domu u Haytoru u Devonu, a policija vjeruje da je ubijena približno dan ranije. Istražitelji ističu da je bila namjerno odabrana meta, no o motivu ne žele nagađati te poručuju da u ovoj fazi istrage nijedna mogućnost nije isključena.

Posebnu pozornost privukla je činjenica da je Ann Widdecombe dala posljednji intervju manje od pola sata prije napada. U razgovoru za TalkTV branila je čelnika Reform UK-a Nigela Faragea u vezi s pitanjima oko financiranja stranke, dok je u drugom razgovoru govorila o stanju suvremene politike, koju je opisala kao “igru osobnog uništavanja”. Istražitelji zasad nisu potvrdili postoji li ikakva poveznica između njezinih javnih istupa i napada, no upravo je vremenska blizina intervjua dodatno usmjerila pozornost na mogući politički motiv.

Od ministrice u vladi do zastupnice u Europskom parlamentu

Widdecombe je političku karijeru gradila u Konzervativnoj stranci, a tijekom vlade premijera Johna Majora obnašala je nekoliko ministarskih dužnosti. Bila je parlamentarna podtajnica za socijalnu sigurnost, državna ministrica u Ministarstvu rada te državna ministrica u Ministarstvu unutarnjih poslova zadužena za zatvorski sustav.

Nakon izbornog poraza konzervativaca 1997. bila je ministrica zdravstva i ministrica unutarnjih poslova u sjeni, a nakon referenduma o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije pridružila se Brexit Partyju Nigela Faragea.

Na europskim izborima 2019. izabrana je za zastupnicu u Europskom parlamentu, gdje je ostala do izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a početkom 2020. godine. Godine 2023. pridružila se stranci Reform UK kao glasnogovornica za pitanja imigracije i pravosuđa.

Od anglikanke do rimokatolkinje

Jedan od najvažnijih trenutaka u njezinu životu bio je prelazak iz Anglikanske u Rimokatoličku Crkvu 1993. godine.

Prije toga prošla je razdoblje agnosticizma, a potom se vratila kršćanskoj vjeri kao članica Engleske crkve. Međutim, odluka Anglikanske crkve da zaređuje žene za svećenice bila je, kako je sama rekla, “posljednja kap” zbog koje je napustila tu zajednicu.

Objasnila je kako je godinama bila razočarana kompromisima Engleske crkve, dok je za Katoličku Crkvu isticala da ostaje vjerna svojim načelima bez obzira na njihovu popularnost.

Svoju je katoličku vjeru otvoreno svjedočila i u javnom životu. Godine 2006. pozvala je na bojkot British Airwaysa nakon što je kompanija suspendirala zaposlenicu koja je odbila skinuti križ koji je nosila oko vrata.

Za doprinos politici i javnom životu papa Benedikt XVI. odlikovao ju je 31. siječnja 2013. naslovom Dame Reda svetog Grgura Velikog, jednim od najviših papinskih odličja koja se dodjeljuju laicima.

Dosljedna protivnica pobačaja i eutanazije

Widdecombe je bila jedna od najpoznatijih britanskih pro-life političarki. Pitanje pobačaja opisivala je kao pitanje života i smrti te je naglašavala da je isti stav zastupala i prije nego što je postala katolkinja. Još tijekom studija na Oxfordu bila je članica Društva za zaštitu nerođene djece (Society for the Protection of Unborn Children – SPUC), a kasnije je u britanskom parlamentu sudjelovala u radu međustranačke pro-life skupine zastupnika.

Snažno se protivila i eutanaziji te potpomognutom samoubojstvu. Upozoravala je da nijedan zakon ne može dovoljno zaštititi starije osobe, osobe s invaliditetom i osobe s mentalnim poteškoćama od mogućih pritisaka ili zlouporaba.

Protiv redefinicije braka i rodne ideologije

Widdecombe je tijekom političke karijere zastupala tradicionalno kršćansko poimanje braka i obitelji.

Protivila se uvođenju istospolnih brakova smatrajući da država treba dati prednost zajednici muškarca i žene koja je prirodno otvorena rađanju djece. Iako se nije zalagala za ukidanje već uvedenih istospolnih brakova, ostala je pri stajalištu da brak ima jedinstveno mjesto u društvu.

Protivila se i tzv. rodnoj samoidentifikaciji, odnosno mogućnosti da osoba pravno promijeni spol isključivo na temelju vlastite izjave.

U više je navrata izražavala stav da se homoseksualnost ne može predstavljati kao jednako vrijedan način života kao brak muškarca i žene. Protivila se snižavanju dobne granice za homoseksualne odnose te ukidanju britanskog članka 28., koji je zabranjivao promicanje homoseksualnosti u školama.

Godine 2012. izazvala je veliku pozornost izjavom kojom je poduprla mogućnost tzv. konverzijske terapije, smatrajući da znanost još nije dala konačan odgovor na pitanje može li se seksualna orijentacija promijeniti.

Konzervativka koja nije odstupala od svojih uvjerenja

Osim po društvenim pitanjima, Widdecombe je bila poznata i po čvrstim stavovima o kaznenoj politici, zagovarajući strože kažnjavanje kriminala, politiku nulte tolerancije prema drogama te ponovno uvođenje smrtne kazne za najteža ubojstva.

Bila je skeptična prema dominantnim politikama vezanim uz klimatske promjene te je glasovala protiv britanskog Zakona o klimatskim promjenama iz 2008.

Njezina politička karijera obilježena je spremnošću da javno zastupa stavove koji su često bili u manjini, zbog čega je istodobno izazivala divljenje među konzervativcima i oštre kritike političkih protivnika.

Za mnoge pristaše ostala je simbol političarke koja je dosljedno branila kršćanska načela i tradicionalne društvene vrijednosti, ne mijenjajući svoja uvjerenja ni onda kada su postala nepopularna u britanskoj politici.

Izvor: narod.hr