SAD je danas jedan od vodećih svjetskih energetskih sila i od 2019. godine neto izvoznik energije, s vrlo visokim razinama izvoza nafte, plina i LNG-a. Struktura izvoza i dalje je dominantno fosilna, a glavna tržišta nalaze se u Europi, Aziji i Meksiku.
Unatoč toj poziciji, američko gospodarstvo ostaje snažno povezano s globalnim energetskim tržištem, gdje cijene oblikuju geopolitički rizici poput trenutnog sukoba s Iranom. Takvi događaji, osobito u regiji Perzijskog zaljeva i ključnim pomorskim pravcima poput Hormuškog tjesnaca, mogu brzo podići cijene nafte i plina na svjetskom tržištu, što se izravno prenosi na američko gospodarstvo.
U takvim uvjetima učinci su dvojakog karaktera. Energetski sektor i izvoznici ostvaruju koristi kroz više cijene i povećane prihode, dok ostatak gospodarstva trpi kroz višu inflaciju, smanjenu kupovnu moć i pritisak na kamatne stope. Iako je SAD zahvaljujući vlastitoj proizvodnji otporniji nego ranije, i dalje nije imun na globalne energetske poremećaje.
>Dok dolar jača, Trump najavljuje skori kraj rata, a Rubio promjene u NATO-u
Dominacija fosilnih goriva u izvozu
Prema EIA podacima za 2024. godinu, Sjedinjene Države su izvezle oko 30 posto ukupne proizvedene primarne energije. To znači da je otprilike jedna trećina ukupne američke proizvodnje energije završila na međunarodnim tržištima.
Struktura izvoza pokazuje jasnu dominaciju fosilnih goriva. Nafta i naftni derivati čine najveći dio izvoza. Zatim slijedi prirodni plin (uključujući LNG), dok ugljen čini manji, ali i dalje značajan udio.
Obnovljivi izvori energije i električna energija i dalje imaju zanemariv udio u ukupnom energetskom izvozu SAD-a.
Podaci za 2024. i 2025. godinu potvrđuju da su Sjedinjene Države jedan od ključnih globalnih izvoznika energenata te da njihov energetski sektor snažno ovisi o fosilnim gorivima. Iako postoje manja kolebanja u godišnjim volumenima izvoza, ukupni trend pokazuje stabilno visoku razinu izvozne aktivnosti, osobito u segmentima nafte i LNG-a.
Europa je nakon 2022. postala dominantno odredište američkog ukapljenog prirodnog plina. Azija je također jedno od ključnih tržišta za američku sirovu naftu, LNG i ugljen zbog velike i stabilne potražnje za energijom, osobito zemlje poput Japana, Južne Koreje, Indije i Kine. Zbog geografske blizine i strukture vlastite rafinerijske industrije, značajan dio američkog benzina i dizela izvozi se u Meksiko, koji je strateški partner SAD-a. U nekim razdobljima više od polovice izvoza benzina završava na meksičkom tržištu.
Sirova nafta (crude oil)
U 2024. godini SAD je dosegao rekord u izvozu sirove nafte. Prosječni izvoz iznosio je oko 4,1 milijun barela dnevno, što predstavlja najvišu razinu u povijesti. Taj rast je bio umjeren, ali stabilan, te je potvrdio ulogu SAD-a kao jednog od najvećih izvoznika nafte na svijetu.
U 2025. godini došlo je do blagog pada, te je izvoz sirove nafte iznosio oko 4,0 milijuna barela dnevno. Iako je proizvodnja nafte u SAD-u ostala vrlo visoka, dio povećane domaće proizvodnje zadržan je za unutarnju potrošnju i zalihe, što je rezultiralo manjim izvoznim volumenom u odnosu na 2024.
Naftni derivati i NGL (prerađeni proizvodi i tekući plinovi)
SAD je u 2024. i 2025. ostao veliki izvoznik naftnih derivata, uključujući benzin, dizel, mlazno gorivo te prirodne plinske tekućine (NGL).
Izvoz benzina i sličnih goriva u 2025. iznosio je oko 900 tisuća barela dnevno, dok su se značajne količine dizela i drugih destilata izvozile prvenstveno u Meksiko i druge američke susjedne i regionalne trgovinske partnere.
Posebno važan segment je natural gas liquids (NGL), koji uključuje propan, butan i etan. U 2025. godini izvoz NGL-a dosegao je oko 3,1 milijun barela dnevno, što predstavlja rekordnu ili gotovo rekordnu razinu izvoza ove kategorije.
>Idemo li prema globalnoj recesiji? Evo kakve su prognoze
Ukapljeni prirodni plin (LNG) i ugljen
Sjedinjene Države su u 2024. godini ostale najveći izvoznik LNG-a na svijetu. Izvoz je iznosio približno 11,9 milijardi kubičnih stopa dnevno (Bcf/d). Europa je bila najveće regionalno tržište i primila je i do dvije trećine ukupnog američkog LNG izvoza, posebno zbog smanjenja uvoza ruskog plina nakon 2022. godine.
U 2025. godini izvoz LNG-a ostao je na vrlo visokoj razini i nastavio trend rasta ili stabilizacije, pri čemu SAD zadržava globalno vodeću poziciju u izvozu ukapljenog prirodnog plina.
Važno je istaknuti i ulogu europskih luka, osobito onih koje funkcioniraju kao distribucijski centri. Dio američke nafte i plina formalno se izvozi u pojedine europske zemlje, ali se zatim redistribuira dalje unutar kontinenta ili prema drugim tržištima.
Izvoz ugljena iz Sjedinjenih Država u 2024. i 2025. godini ostao je značajan, ali niži nego u prethodnim razdobljima zbog globalnih energetskih promjena i pada potražnje u nekim regijama.
U prvom dijelu 2025. godine izvoz je iznosio oko 24,4 milijuna short tons u jednom kvartalu, što ukazuje na stabilan, ali relativno smanjen obujam u usporedbi s ranijim godinama. Glavna tržišta američkog ugljena ostaju Azija, posebno Indija, Japan i Južna Koreja.
Kako rast cijena energenata utječe na SAD?
Jedno od ključnih pitanja za američko gospodarstvo jest kako rast globalnih cijena nafte i plina utječe na zemlju koja je istovremeno i veliki proizvođač i izvoznik. Odgovor nije jednoznačan.
Više cijene energenata donose određene prednosti poput rasta prihoda i profita naftnih i plinskih kompanija, poticaja za povećanje domaće proizvodnje te jačanje izvozne vrijednosti energenata. Energetski sektor i investitori povezani s njim u pravilu imaju izravnu korist od skuplje nafte i plina.
>IEA zbog cijene energenata preporučuje rad od kuće, izbjegavanje letova…
Međutim, učinci na ostatak gospodarstva znatno su složeniji i često negativni. Primjerice skuplje gorivo smanjuje kupovnu moć građana, inflacija raste, jer energija utječe na cijene gotovo svih proizvoda i usluga. Sukladno tome, usporava gospodarski rast, budući da veći troškovi djeluju poput dodatnog ”poreza” na potrošnju. Također, povećava se pritisak na monetarnu politiku, što može značiti više kamatne stope. Naravno, učinci uvelike ovise o tome je li rast cijena umjeren ili ekstreman te je li riječ o globalnom ili domaćem šoku.
Budući da osobna potrošnja čini velik dio američkog BDP-a, rast cijena energenata ima snažan negativan učinak na ukupnu ekonomsku aktivnost.
Iako SAD izvozi energente, cijene nafte i plina formiraju se na globalnom tržištu. To znači da američki potrošači i tvrtke plaćaju iste, više cijene kao i ostatak svijeta.
U praksi dolazi do preraspodjele na način da dobit ostvaruju energetske kompanije, a trošak snose kućanstva i većina gospodarstva. Zbog toga većina ekonomskih analiza zaključuje da, u kratkom roku, rast cijena energenata donosi više štete nego koristi za ukupno gospodarstvo.
>Ristić: U Hormuzu se raspada globalni ekonomski poredak, je li to pravi cilj rata?
SAD je danas u boljoj poziciji nego ranije, ali nije imun na globalne energetske poremećaje
Prema podacima IMF-a, u usporedbi s razdobljem prije 15 ili 20 godina, američko gospodarstvo danas je manje osjetljivo na energetske šokove. Razlog je upravo povećana domaća proizvodnja i status neto izvoznika.
Međutim s druge strane, visoke cijene energenata i dalje potiču inflaciju, usporavaju rast te stvaraju politički i socijalni pritisak. Drugim riječima, SAD je danas u boljoj poziciji nego ranije, ali nije imun na globalne energetske poremećaje.
SAD je učvrstio svoju poziciju kao jedna od vodećih energetskih sila svijeta. Njegov izvoz temelji se gotovo isključivo na fosilnim gorivima, a ključna tržišta nalaze se u Europi, Aziji i susjednom Meksiku.
Ipak, status velikog izvoznika ne znači automatsku ekonomsku korist u svim okolnostima. Rast cijena nafte i plina pokazuje da koristi ostaju koncentrirane u energetskom sektoru. No šira ekonomija, osobito potrošači, snosi veći dio tereta kroz inflaciju i smanjenu kupovnu moć.