Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski 21. srpnja smijenio je glavnog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine Oleksandra Sirskog. Vijest donosi The Kyiv Independent.
Na njegovo mjesto postavio je dosadašnjeg zapovjednika Združenih snaga Mihajla Drapatija.
> Zelenski vs. Fedorov: Što je pozadina sukoba predsjednika i popularnog ministra obrane?
Ova odluka donesena je usred kontinuiranih masovnih prosvjeda u Kijevu i diljem Ukrajine, tijekom kojih su prosvjednici zahtijevali da Sirski bude razriješen dužnosti.
Javni bijes prema Sirskom eskalirao je nakon što je Zelenski prošlog tjedna smijenio popularnog reformističkog ministra obrane Mihajla Fedorova.
Fedorov je na konferenciji za novinare dan nakon svoje smjene izjavio da je Sirski postavio ultimatum Zelenskom.
> Ukrajinci treći dan zaredom izlaze na ulice zbog krize u vojnom vodstvu
Zelenski suočen s kritikama
Ukrajinci svakodnevno prosvjeduju od 16. srpnja, protiveći se smjeni Fedorova, jednog od najmlađih i najpopularnijih visokih državnih dužnosnika.
Napetosti između njih dvojice bile su očekivane još od Fedorovljeva imenovanja te su odražavale različite pristupe vojnom vodstvu i organizacijskoj kulturi.
Sirski je zagovarao izrazito centraliziranu zapovjednu strukturu utemeljenu na sovjetskoj vojnoj doktrini. Vojnici i vojni analitičari kritizirali su ga zbog pretjeranog mikroupravljanja i poticanja onoga što kritičari opisuju kao zapovjednu kulturu sovjetskog tipa.
Najnovije odluke Zelenskog izazvale su kritike zastupnika, veterana i dijela javnosti, koji smatraju da smjena Fedorova ugrožava reforme u Ministarstvu obrane, dok istodobno ne rješava probleme vezane uz vojno vodstvo.
> Nova poljsko-ukrajinska svađa oko Volinjske tragedije: Nawrocki traži jasno priznanje zločina
Oleksandr Sirski
Oleksandr Sirski rođen je 1965. godine u malom ruskom selu Novinki u Vladimirskoj oblasti. Njegov otac služio je u Sovjetskoj vojsci te je premješten u Harkiv, tada u Ukrajinskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici, kada je Sirski imao 15 godina.
Završio je srednju školu u Harkivu, a potom upisao Moskovsku višu vojnu zapovjednu školu, tada najugledniju vojnu akademiju u Sovjetskom Savezu.
Diplomirao je 1986. godine i pridružio se sovjetskom topništvu, služeći na više bojišta, uključujući Afganistan.
Nakon raspada SSSR-a 1991. godine i podjele sovjetske vojske među novonastalim državama, postrojba u kojoj je služio u Čuhujevu u Harkivskoj oblasti potpala je pod zapovjedništvo Ukrajine. Tijekom tog prijelaznog razdoblja položio je prisegu na vjernost novoosnovanoj neovisnoj ukrajinskoj državi.
Sirski je potom postupno napredovao kroz redove ukrajinske vojske. Na početku ruske invazije na istočnu Ukrajinu 2014. bio je načelnik stožera tadašnje Antiterorističke operacije (ATO) te jedan od glavnih zapovjednika ukrajinskih snaga tijekom bitke za Debaljceve u zimu 2015., koja je završila kaotičnim i neorganiziranim ukrajinskim povlačenjem.
> Kalinić o mimohodu u Parizu, Hrstić o bolovanjima u sezoni i Letica o Zelenskom
Harkivska protuofenziva i bitka za Bakhmut
Njegova karijera nastavila je napredovati te je do kolovoza 2020. stekao čin general-pukovnika i postao zapovjednik Kopnene vojske Oružanih snaga Ukrajine.
Sirski je imao ključnu ulogu u obrani Kijeva te je zapovijedao ukrajinskim snagama tijekom uspješne harkivske protuofenzive 2022. godine.
Godine 2023. zapovijedao je ukrajinskim postrojbama tijekom bitke za Bakhmut, odlučivši se za iscrpljujuću obrambenu strategiju velikih ljudskih gubitaka, koju je Ukrajina na kraju izgubila. Zbog toga je među dijelom ukrajinskih vojnika dobio pogrdni nadimak „mesar”.
Zbog svoje reputacije i nepopularnosti među značajnim dijelom vojske bio je kontroverzan izbor za nasljednika vrlo popularnog glavnog zapovjednika Valerija Zalužnog 8. veljače 2024. godine.
Pukovnija Skelia
Kao glavni zapovjednik nastavio je primjenjivati krut i nefleksibilan stil zapovijedanja. U nekoliko slučajeva ukrajinske vojne postrojbe navodno su odbile izvršiti njegove zapovijedi kako bi izbjegle vojnu katastrofu, posebno tijekom bitke za Avdijivku.
Ukrajinske snage koje su branile opkoljeni grad povukle su se pred ruskim okruženjem, navodno bez Sirskog odobrenja, čime su spasile tisuće ukrajinskih vojnika od pogibije ili zarobljavanja. Sirski je službeno objavio povlačenje dan kasnije.
Jedna od najvećih reformi koje je proveo tijekom mandata bila je osnivanje Jurišnih snaga, zasebne grane Kopnene vojske koja je u praksi bila pod njegovom izravnom kontrolom.
Ta je nova grana vojske dobivala većinu novomobiliziranih vojnika — u pojedinim razdobljima i do 1.000 mjesečno — dok su redovne mehanizirane brigade dobivale znatno manje popuna.
Jurišne snage, a posebno Sirskom omiljena 425. jurišna pukovnija „Skelia”, stekle su reputaciju zbog grubog postupanja prema mobiliziranim vojnicima te izvođenja jednostavnih frontalnih napada velikom silom, što je, prema kritičarima, često rezultiralo velikim ukrajinskim gubicima.