Nije nikakva tajna da je Zapad sve neprijateljskiji prema djeci. Pišu se dugački eseji o etici vođenja beba u zrakoplove. Zaigrano dijete u vrtićkoj dobi vjerojatno će zaraditi neodobravanje i prijekorne poglede čak i u najopuštenijim kafićima i restoranima. Vjenčanja bez djece danas su češća nego ikada prije. Ideja da se mir i tišina moraju sačuvati pod svaku cijenu — čak i po cijenu stvaranja novih ljudskih bića — sada prevladava. Ispunjavanje najosnovnije funkcije ljudske biologije postalo je čudno revolucionaran čin. Piše Lauren Smith za The European Conservative.
> Grmoja o Jurin i ‘zdravstvenom odgoju’: Maknite se od djece!
Možda nigdje borba između roditelja i antinatalista nije jasnija nego u Francuskoj. Tamo sve više hotela i kampova počinje isključivati mlađe od 18 godina. Potražnja za vjenčanjima bez djece naglo raste. Prema jednoj nedavnoj anketi, više od polovice Francuza želi više restorana, hotela i opcija javnog prijevoza bez djece. To se velikim dijelom pripisuje očitom porastu lošeg dječjeg ponašanja — tri četvrtine ispitanih reklo je da vjeruju kako su djeca danas nestašnija nego prije, a 86% smatra da roditelji prečesto dopuštaju svojoj djeci da ometaju druge, bilo u javnosti ili privatno.
Križarska vojna bez djece
Pogledajmo spor oko Montessori International škole u Maisons-Laffitteu, bogatom pariškom predgrađu, gdje su susjedi čak otišli na sud kako bi zatvorili igralište, tvrdeći da im smijeh i vika djece uzrokuju “smetnje.” Tvrdili su da više ne mogu sjediti u svojim vrtovima ili na terasama te da se osjećaju “zatvoreno.” Nevjerojatno, sud im je dao za pravo. Naređeno je da se područje zatvori, prihvaćajući pritužbe stanovnika da će im dječja igra u blizini narušiti zdravlje i smanjiti vrijednost nekretnina za tisuće eura. Učitelji sada moraju djecu držati ili u prednjem školskom dvorištu, ili u učionici, ili ih odvoditi u obližnji park.
Prema riječima lokalnog gradonačelnika Jacquesa Myarda, ovu “križarsku vojnu bez djece” predvode “buržuji koji ne žele djecu.” Francuska bi, kaže, trebala biti svjesnija da “trebamo djecu” te je istaknuo kako bi zemlji trebalo dodatnih 125.000 rođenja godišnje ako želi zaustaviti pad nataliteta. Važno je imati na umu da se ovdje ne radi samo o održavanju javnih prostora mirnima. Francuska trenutno bilježi rekordno niske stope nataliteta — prosječno 1,62 djece po ženi — što je najniža razina od Drugog svjetskog rata.
> Možemo li spasiti djecu od ekrana prije nego što bude prekasno?
Francuska vlada pokušava intervenirati u korist djece
Nije ni čudo da stopa nataliteta pada kada roditeljstvo može pretvoriti osobu u društvenog izopćenika. Je li onda iznenađenje da sve više mladih ljudi odgađa roditeljstvo ili ga u potpunosti odbija, jer to znači da će biti isključeni iz mnogih javnih prostora? Oni koji ipak imaju djecu često osjećaju pritisak da im stave ekrane pred nos samo kako bi ih ušutkali dok su u javnosti — što ironično vodi još gorem ponašanju, upravo onome na što se odrasli bez djece najviše žale. Ne pada im na pamet da zahtjev da djeca ostanu skrivena i nevidljiva može rezultirati samo još neuspješnijom socijalizacijom i lošije prilagođenom djecom.
Francuska vlada pokušala je intervenirati: povjerenica za djecu Sarah El Haïry planira uvesti novi državni vodič koji će promovirati restorane, kafiće i hotele posebno prijateljske prema djeci. Također je, što je izazvalo kontroverze, zaprijetila da bi mogla poduzeti pravne mjere protiv stranica za rezervacije koje nude odmore samo za odrasle. To zasigurno nije najbolje rješenje za pokret protiv djece. Privatnim poduzećima, naravno, treba dopustiti da nude takva iskustva ako ih traže njihovi klijenti. Želja za odmorom bez djece svakako ne predstavlja, kako je El Haïry sugerirala, “nasilje nad djecom.” Ipak, u pravu je kad opisuje rastući trend uvjerenja da su “djeca smetnja.” “Dijete viče, smije se i kreće,” rekla je za RFI ranije ove godine, “institucionaliziramo ideju da je tišina luksuz, a odsutnost djece luksuz.”
> Pročitajte snažno svjedočanstvo dr. Marka Vučkovića, pedijatra koji radi s teško bolesnom djecom
Diskriminacija na osnovi dobi
Ovo nije samo francuski problem. Neprijateljstvo prema djeci raste diljem Europe. Preko granice u Belgiji fenomen je još izraženiji. Prema izvješću iz 2023., otprilike svaki deseti belgijski restoran ne prima djecu. Prošle godine, jedan restoran u Ixellesu izazvao je posebnu pažnju jer nije dopuštao goste s djecom. Vlasnik je tvrdio da on i njegovo osoblje “nisu tu da odgajaju djecu” i da “neki roditelji dopuštaju svojoj djeci da se ponašaju kao da su na igralištu.”
Trend je čvrsto ukorijenjen i u Španjolskoj. Zapravo, zemlja sada ima treći najveći broj objekata samo za odrasle, odmah iza Japana i Brazila. Ondje se vode javne rasprave o tome predstavljaju li oni legitimnu poslovnu odluku ili kršenje antidiskriminacijskih zakona. Slična je situacija i u Portugalu, gdje raste broj hotela i odmarališta bez djece, koji se prodaju kao mirni, opuštajući i prestižni — unatoč činjenici da zakon već izričito zabranjuje diskriminaciju na osnovi dobi.
Možda će vas zanimati
Evo što je 'kultura smrti': Influencer Fotović želi kafiće bez djece, a ima problem i s onom nerođenom
Influencer i homoseksualac Vanja Fotović požalio se na prisutnost djece u kafićima i restoranima, a problem ima i s onom nerođenom; što je to nego – ‘kultura smrti’
Potpuna demografska propast
U mnogim je aspektima razumljivo da ljudi postaju sve frustriraniji zbog lošeg dječjeg ponašanja. Kombinacija sve ranijeg korištenja ekrana i rasta permisivnog, “nježnog” roditeljstva znači da ova nova generacija jedva da ima priliku izrasti u dobro prilagođene odrasle osobe. No rješenje nije zatvaranje najmanjih i najranjivijih članova društva i puštanje problema da se pogorša. Ako želimo odgojiti društveno svjesnu, pristojnu i dobro integriranu djecu, svi moramo biti malo tolerantniji. Nemoguće je izbjeći da bebe plaču, djeca viču i da mališani svih dobi stvaraju buku i nered. Ali dopuštanje prostora za to roditeljima daje priliku da isprave ponašanje. Tako se djeca uče kako se primjereno ponašati u javnosti, kako obratiti pažnju na druge i kako kontrolirati vlastite emocije. Slušati tuđe dijete kako viče, plače ili se smije sat vremena mala je cijena da se izbjegne stvaranje još jedne razmažene, ovisne o iPadu generacije.
Još važnije, usvajanje prijateljskijeg stava prema djeci moglo bi biti jedno od rijetkih rješenja koje stoji između zapadne Europe i potpune demografske propasti. Svaka civilizacija koja vjeruje da djecu treba viđati, ali ne i čuti, ne može se iznenaditi kada ona jednostavno nestane. Ako ne želimo da naše zemlje tiho izumru, morat ćemo napraviti malo više prostora za bučnu budućnost.
> Osvrt Anamarije Pavić: ‘Duhovna djeca’ Alfreda Kinseyja i seksualni preodgoj u režiji Možemo
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: Narod.hr/The European Conservative
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.