Analiza: Kakva je reakcija javnosti na ubojstvo policajca u Njemačkoj? Šok je preblag izraz

Imigrant iz Afganistana u petak je na jednom političkom skupu u Njemačkoj ubo nožem policajca, koji je u nedjelju u bolnici podlegao ozljedama. Ovakvi događaji u Njemačkoj posljednjih godina nisu novost i reakcije u javnosti uvijek su iste. Izvješća obično započinju rečenicom kako je događaj šokirao javnost. No imenica “šok” preblag je opis stanja koje je zavladalo u njemačkoj javnosti nakon toga događaja.

Nijemci, koji uvijek pomno preispituju sve pojave u javnosti, nastojeći ih rasvijetliti sa svih strana i uzimajući u obzir sve raspoložive parametre, sada su u stanju opće zbunjenosti.

Štoviše, već se ponegdje naziru pokušaji preispitivanja općeg mišljenja kako je u zemlji sve u redu i kako imigranti ne predstavljaju problem, već blagodat.

U Hrvatskoj je slučaj izazvao tek malu pozornost, a iz izvješća se teško moglo zaključiti što se zapravo dogodilo. Neupućeni su čak mogli dobiti dojam da su zločin izazvali desni ekstremisti.

Preispitivanje općih obrazaca u Njemačkoj

Obično se nakon nekog zločina u koji su umiješani imigranti u izvješćima dodaje kako se za to ne smije kriviti imigrante, ili muslimane. Sada se uz tu tvrdnju, ako se uopće spominje, u javnosti postavljaju dodatna pitanja.

>Njemačka policija ustrijelila napadača na političkom skupu, ranjen policajac

Policija je u petak priopćila da je ustrijelila muškarca koji je nožem nasrnuo na okupljene na skupu kritičara islamizma u Mannheimu na jugozapadu Njemačke. Tada je objavljeno da je u napadu ozlijeđen i jedan policajac.

Riječ je o skupu na kojemu je kritičar islamizma Michael Stürzenberger u središtu Mannheima upozoravao na opasnosti islamizma po njemačko društvo. U jednom trenutku približio se napadač i izvukao nož, na što su ga nazočni pokušali spriječiti u naumu da izazove krvoproliće.

Snimke s mjesta događaja i iskazi svjedoka upućuju na to da je policajac umjesto na napadača skočio na čovjeka koji ga je pokušao spriječiti i bacio ga na pod. U slijedećem trenutku napadač je nožem ubo policajca u vrat. Jedan drugi policajac kratko nakon toga ustrijelio je napadača.

I dalje se ‘ne smije generalizirati’, ali…

Šokirani su svi, to je opći dojam. Kao drugo, njemački mediji spominju neizbježnu poruku kako ne valja generalizirati i općenito strance prikazivati kao uzrok problema.

Novo je da u njemačkim medijima već te tvrdnje nisu izrečene tako jasno i autoritativno.
Utjecajni list Rheinische Post, uobičajeno za ovakve (ne)prilike, hvali reakciju politike i društva koja daje do znanja da muslimani i islam nisu općeniti krivci te da ne smije biti tolerancije prema onima koji preziru pravnu državu i vjerske slobode.

Već u slijedećoj rečenici list napominje da “ni jedna vjerska zajednica ne smije biti pošteđena kritike, čak ako je i neopravdana”. To je prilična novost u njemačkoj javnoj komunikaciji.

>Preminuo njemački policajac kojega je nožem napao Afganistanac

Posebna je novost to što list napominje kako se Stürzenbergeru “ne smije predbacivati sukrivnju”. U sličnim slučajevima, Stürzenberger bi bio “razapet” kao glavni krivac, zato što je desničar i zato što ne slijedi mišljenje nametnuto u javnosti.

Nijemci sve manje vjeruju da je u državi ‘sve u redu’

Nijemci se i dalje kunu u pravnu državu i jednima sugeriraju da je ipak sve u redu. No, očito ni sami više ne vjeruju u to.

Tim više što upada u oči i reakcija državnog vrha, koja je mnoge začudila. Savezni predsjednik Frank-Walter Steinmeier ukazao je tom prigodom tek na “sve sirovije političke obračune”, ne ulazeći u uzroke i okolnosti zločina.

Ni savezni kancelar Olaf Scholz ni jednom riječju nije spomenuo islamizam kao motiv zločina. U svome komentaru samo je spomenuo “eskstremiste”, što neke njemačke komentatore navodi na zaključak kako očito postoje žrtve prvog i drugog razreda.

U posljednjih nekoliko desetljeća bilo je razdoblja kad je vrijedilo pravilo da se u izvješćima o kaznenim djelima, kad je počinitelj stranac, ne navodi ta činjenica.

Dugo je samo AfD upozoravao, sad se pitaju i mnogi drugi: Je li ovo poraz useljeničke politike?

Pitanje koje je dugo godina tinjalo ispod površine, koje su tek spominjali predstavnici AfD-a, sada se u Njemačkoj otvoreno postavlja: Nije li njemačka useljenička i integracijska politika doživjela poraz?

>Naoružani muškarac pucao u njemačkom kino-kompleksu, ranjeno do 50 ljudi, policija ubila napadača

Mnogi se još opiru tome pitanju, jer u Njemačkoj vlada opće uvjerenje da migranti predstavljaju spas za njemačko gospodarstvo, socijalni sustav i napose mirovine. Premda svi pokazatelji posljednjih godina opovrgavaju tu tezu.

Napadač, Suleiman A., stigao je 2013. iz Afganistana. Njegov je zahtjev za azilom odbijen, ali je nekoliko puta izbjegao protjerivanje. U međuvremenu je dobio dijete s jednom njemačkom državljankom i time je njegov status u Njemačkoj legaliziran. Predstavljan je kao uzorno integriran stranac. Sve dok nije povukao nož na policajca.

U Njemačkom društvu, koje je u svim porama prožeto useljavanjem, zločin iz Mannheima doveo je do ozbiljnog preispitivanja odnosa politike i općenito javnosti prema migrantima. U toj raspravi sudjeluju i sami migranti, odnosno pripadnici drugog ili trećeg naraštaja useljenika, a zanimljivo je da mnogi od njih zauzimaju čvrsta stajališta naspram migracijama.

Čak i stranci protiv useljeničke politike

Čelnik Zelenih, potomak turskih imigranata i ministar poljoprivrede u saveznoj vladi Cem Özdemir čak je poručio kako za takve poput napadača iz Mannheima nema mjesta u njemačkom društvu.

Da je tako nešto izjavio pripadnik neke od desnih stranaka, bio bi odmah označen kao ekstremist.

Magazin Focus, koji se pita postoje li u Njemačkoj dvostruka mjerila kad je riječ o žrtvama i počiniteljima, podsjeća na profil imigranata koji stižu u Njemačku, posebice onih iz Afganistana.

Kad je Suleiman A. 2013. stigao iz Afganistana u Njemačku, institut Pew Research je objavio rezultate ispitivanja javnog mnijenja u Afganistanu. Prema tome izvješću, 99 posto Afganistanaca podupire šerijatski pravni sustav, podsjeća Focus.

Pjesmica koja je unijela nered u javnoj komunikaciji u Njemačkoj

Usporedo s napadom u Mannheimu, Njemačko društvo doživjelo je još jedan šok. Negdje, ne zna se gdje, vjerojatno spontano, nastala je pjesmica koja i nije prava pjesma, krajnje jednostavna melodija poput uobičajenih uradaka Tončija Huljića, a koja se sastoji od samo dvije riječi koje se neprestano ponavljaju: “Ausländer raus!“ (Stranci napolje!).

“Pjesma” je prvi put zabilježena na zabavi u jednom njemačkom ljetovalištu na Baltičkom moru i odatle se proširila na društvenim mrežama.

To je bio, naravno, šok za njemačku javnost, jer se povik “Ausländer raus!“ tradicionalno smatra izrazom najgore netrpeljivosti, šovinizma i ekstremizma. No, ubrzo je pjesmica ušla u uho mnogima i počela se pjevati posvuda.

Vrhunac nevjerice nastao je kad je objavljeno kako ju pjeva jedna skupina – Turaka.
Postoji mnogo stranaca i građana stranog podrijetla u Njemačkoj koji se protive politici nekontroliranog useljavanja.

Mnogi od njih smatraju da to predstavlja ugrozu za društvu u koje su se integrirali i na koje su se navikli. Nije riječ samo o Hrvatima, koji su po mnogima najbolje integrirani stranci, potpuno prilagođeni njemačkome društvu, nego i o mnogim drugima.

Smatra se da su Turci primjerice među najgore integriranima, međutim, i među Turcima u Njemačkoj postoje mnogi koji kritiziraju migraciju jer smatra da ugrožava njemačko društvo.

Pjesmuljak “Ausländer raus!“, koje u međuvremenu pjevaju redom pripadnici svih mogućih društvenih skupina u Njemačkoj, ukazuje na još nešto.

Obrasci javne komunikacije u Njemačkoj, koji zadaju što je dobro a što loše, što je prihvatljivo a što ne, očito ubrzano gube na važnosti. Politička korektnost, smišljena kao zaštita određenih normi, odjednom se pokazuje neučinkovitom. Štoviše, sve manje ljudi shvaća ozbiljno te nametnute norme.

Mijenjaju li se u Njemačkoj društvene norme?

“Ausländer raus!“ bio je sve do prije nekoliko tjedana teški društveni prijestup, sad je preko noći postao pošalica.

To svjedoči ne samo o činjenici da se javni obrasci u Njemačkoj mijenjaju, nego da sve manje građana shvaća ozbiljno norme koje su smatrane gotovo svetinjama.

U takvim okolnostima dogodio se islamistički napad na policajca u Mannheimu i ukazao na apsurd neprestano ponavljanih tvrdnji da je sve u redu.

U Njemačkoj mnogo toga nije više u redu, uključujući i useljeničku politiku. Samo je pitanje vremena kakav će zaključak i kad Nijemci izvući iz toga. Zasad je sve jasnije da dosadašnji zaključci ne drže vodu i da su potrebni novi.