Francuska pooštrava mjere protiv neregularne imigracije, dok se prisutnost primjera imigrantskog nasilja u medijima ne smanjuje.
Nekontrolirana imigracija jedan je od temeljnih političkih problema Europe, koji je svojevrsno pravo javnosti dobio u osvit tzv. “izbjegličke krize”, uvjetovane ratom u Siriji kad je tadašnja njemačka kancelarka, Angela Merkel, praktički pozvala na nereguliranu migraciju s Bliskog istoka u tu središnju državu Europe.
Njemačka politika prema “migrantima” – usput budi rečeno: izraz koji je otprilike u to vrijeme u glavnim medijima zamijenio riječ “imigrant” – uskoro se ipak donekle promijenila te nije došlo do potpunog uklanjanja restrikcija imigracije, na kakve su kancelarkine izjave u to vrijeme upućivale.
Primjer Francuske
Pogledajmo, međutim, kako se s imigracijom i imigrantima nosi druga središnja država Europe – Francuska. Ne zaboravimo pritom kako to što je neadekvatno regulirana imigracija osvojila naslovne stranice novina i portal tek prije nešto manje od 10 godina, ne znači kako ona nije bila problem i prije toga.
Kao i u ostalim europskim državama, strah od neintegriranih imigranata u Francuskoj nimalo se ne smiruje, što dobrim dijelom uzrokuje ponašanje nekih među njima, osobito kad je ono upareno s razmjernom popustljivosti policije i pravosuđa.
Ako promotrimo samo neke primjere iz zadnjih par tjedana, stječe se utisak kako se u Francuskoj broj nasilnih incidenata neće smanjiti.
Novi nasilni incidenti
Recimo, 02. siječnja je na sajmu u Limogesu šesnaestogodišnji imigrant iz Obale slonovače uhapšen po sumnjom da je nožem uboo u vrat uličnog prodavača. Kako prenose francuski mediji, još uvijek nije poznat motiv, a zna se samo da je svađa eskalirala u tuču koja je završila s dva uboda nožem, od kojih je jedan pogodio karotidnu arteriju dvadesetpetogodišnjeg prodavača. Žrtva je, premda dovezena u bolnicu u kritičnom stanju, danas izvan životne opasnosti.
Nije riječ o izoliranom incidentu, jer samo tjedan prije, na Božić, izboden je u Limogesu šesnaestogodišnji maloljetnik turskog porijekla koji je u bolnici podlegao ranama. U tom je slučaju pod sumnjom za nanošenje teških ozljeda i ubojstvo privedeno 5 maloljetnih pakistanskih imigranata.
Osobitu je pozornost izazvao slučaj koji se dogodio na samu novu godinu u pariškoj konurbaciji Ozoir-la-Ferrière, kada je kako navode lokalni mediji, imigrant iz neimenovane afričke države provalio u stan 75-godišnje žene, opljačkao je i silovao. Težini zločina je pridonijelo i to što je žrtvi nepokretni muž morao sve promatrati.
Slučajeva se može, naravno, nabrojati još, no oni su tu samo kao ilustracija ekstremnih primjera razloga zbog kojih je neregulirana imigracija toliki problem u Francuskoj, kao i u ostalim bogatim državama EU.
Takvi slučajevi postaju relevantni onda kad se u statističkom smislu uzdignu iznad općeg prosjeka sličnih zločina, koji bi se događali bez prisutnosti imigranata. Kako je to, čini se, slučaj pokazuje i Francuska imigracijska politika.
Oštri zaokret francuske imigracijske politike
Naime, Francuze se iz ostatka EU često proziva na nedosljednu imigrantsku politiku koja oscilira između deklarativnog pozivanja na otvorene granice i krajnje restriktivnih mjera u pojedinim slučajevima prihvata imigranata, osobito izbjeglica.
Primjerice, još u doba predsjedničke kampanje početkom 2017. godine, sadašnji francuski predsjednik Macron objavio je članak u dnevniku Le Monde, gdje hvali Angelu Merkel zbog toga što je Njemačka prednjačila u EU po pitanju prihvata izbjeglica.
Štoviše, po preuzimanju vlasti Macron je bio još jasniji, kad je izjavio:
“Do kraja ove godine ne želim više vidjeti ljude na cesti, po šumama ili izgubljene (…) To je stvar dostojanstva, ljudskosti, ali i učinkovitosti. Želim osigurati da, kad god se sagradi prihvatilište za tražitelje azila, treba postojati i administrativni aparat koji će uzeti njihove zahtjeve u procedure”
Međutim, kako su krajem prošle godine komentirali iz udruge Abbé Pierre Foundation, koja se bavi povećanjem standarda stanovanja za siromašne, broj imigranata u improviziranim kampovima, “šumama i na ulici” nije se značajno smanjio.
To je samo jedan primjer kako francuska politika u praksi nije toliko tolerantna prema imigrantima koliko se to možda na prvi pogled čini.
Novi zakon o imigraciji
Uzmemo li u obzir novi francuski zakon o imigraciji, koji je prošao parlamentarnu proceduru 20. prosinca prošle godine, čini se kako bi se čak i taj prvi dojam mogao promijeniti.
Zakon, koji je izazvao podjele u vladajućoj koaliciji, donosi izraženo pooštrenje mjera za regulaciju imigracije, sasvim u opreci prema prvobitnom Macronovom stavu iz 2017. godine.
Navedimo neke od njih.
Primjerice imigranti iz država koje nisu članice EU na radu u Francuskoj morat će dokazati da su u zemlji proveli minimalno 30 mjeseci, kako bi ostvarili prava poput dječjeg doplatka. Stranci koji žive, ali ne rade, u Francuskoj morat će na to čekati minimalno 5 godina. Povrh toga, vlada je obavezna revidirati zakone koji omogućavaju ilegalnim imigrantima neograničeno zdravstvenu skrb.
Djeca stranaca rođena u Francuskoj više neće automatski dobivati francusko državljanstvo, nego će ga morati tražiti kad navrše 16 i to do napunjenih 18 godina.
Građani s dvojnim državljanstvom, ako su osuđeni za ubojstvo s predumišljajem policajca ili državnog službenika, mogli bi sad izgubiti francusko državljanstvo.
Stranci koji su stekli pravo na život u Francuskoj morat će čekati najmanje 2 godine i dokazati kako imaju redovne prihode i zdravstveno osiguranje, prije nego što prijave članove obitelji za imigraciju u Francusku. Bračni drug iz inozemstva moći će se pridružiti svojem suprugu ili supruzi tek kad navrši 21 godinu.
Pomoć za nerazvijene moći će biti uvjetovana spremnosti dane države da primi natrag iz Francuske svoje građane koji su pokušali ilegalno ući u Francusku.
Tražitelji azila čije ponašanje predstavlja prijetnju za javni red i mir moći će biti preventivno zatvoreni, osobito ako postoji rizik bijega.
Otvorena vrata izbjeglicama iz Ukrajine
Kako vidimo, Francuska definitivno mijenja kurs po pitanju imigracijske politike.
Međutim, u praksi je, ako ne još i u zakonima, kako se čini, to već neko vrijeme bilo na djelu.
Primjerice, nevladine udruge prozivaju francusku vladu za dvostruke standarde po pitanju imigracije.
Od ruske invazije na Ukrajinu 24. veljače 2022. Francuska je do 24. veljače 2023. bila primila više od 110,000 ukrajinskih izbjeglica i na njih utrošila 500,000,000 eura.
Iz nevladinih udruga koje se bave prihvatom imigranata – ne samo izbjeglica u užem smislu – prigovara se kako se Ukrajince – koji su izbjeglice u užem smislu – prihvatilo bez zadrške, jer se s njima “može identificirati” dok imigranti s globalnog juga “još spavaju na zemlji”.
Dostupni izvori ne daju osnovu za statističke usporedbe, ali pritom se, čini se, ne uzima u obzir kako, prema zvaničnim podacima, 80% ukrajinskih izbjeglica čine žene, dok je poznato da je taj omjer kod imigranata s “globalnog juga” ponajmanje obratan.
Na koncu, čini se kako Francuska, koja s Njemačkom čini geopolitičku osovinu Europe, pokazuje trend u smjeru restrikcija svoje desetljećima opuštene imigracijske politike. Razlozi tomu su brojni, ali zacijelo neprilagođenost došljaka francuskom društvu, odnosno problem identiteta tu ne igra malu ulogu.
Ako ostavimo po strani primjere nasumičnog nasilja, čiji broj, kako se čini, nije toliko nasumičan, možemo za kraj istaći i to kako je Francuska prilično odlučno ograničila propalestinske prosvjede koje su u nekim državama Europe nedavno bili poprimili razmjere nasilnog političkog prevrata u nastajanju.
Koliko će se taj trend francuske politike održati, pokazat će budućnost.
Tekst se nastavlja ispod oglasa