Nakon premoćne pobjede u prvom krugu parlamentarnih izbora, Francuska bi mogla dobiti apsolutnu većinu stranke Nacionalno okupljanje, a predsjednik Macron poziva u pomoć krajnju ljevicu.
Nacionalno okupljanje osvojilo je u prvom krugu 33 posto glasova, a ljevičarska Nova narodna fronta 28 posto. Liberalni savez predsjednika Emmanuela Macrona sa samo 20 posto glasova završio je na trećem mjestu.
Izlaznost na izborima bila je najveća u posljednjih tri desetljeća. Taj podatak, ako i činjenica da su nakon objave rezultata izbili neredi u brojnim francuskim gradovima, svjedoči o velikom naboju i osjećaju među građanima da su ovi izbori sudbonosni.
Francuska se okrenula Nacionalnom okupljanju jer su joj svi drugi okrenuli leđa
Nacionalno okupljanje, nakon pobjede na nedavnim izborima za Europski parlament, svjesno je ogromne podrške koju uživa među Francuzima. Sada je na nacionalnim parlamentarnim izborima još povećalo prednost i nada se da će u drugom krugu parlamentarnih izbora osvojiti apsolutnu većinu.
>Marine Le Pen pobijedila u prvom krugu francuskih parlamentarnih izbora
Rezultat izbora očekivan je i potvrđuje raspoloženje građana, zabrinutih zbog raspadanja društvenih struktura, neučinkovitosti države i političkog vodstva koje zatvara oči pred ključnim izazovima.
Francusku već desetljećima nagrizaju demografski problemi, točnije, kulturološki jaz između starosjedilaca i useljenika koji su se javili kao posljedica francuske kolonijalne prošlosti. Taj se jaz nije smanjio, iako su mnogi očekivali. Štoviše, neprestano se povećava i u međuvremenu dobiva dramatične oblike u vidu uličnog nasilja i sve većeg kriminala.
Francuski građani sada su se okrenuli Nacionalnom okupljanju, jer već desetljećima osjećaju da su im sve druge političke snage okrenule leđa.
Macron je oličenje političara bez profila, bez jasnih ciljeva i bez obzira prema građanima
Uz to, francuski predsjednik Emmanuel Macron, tipični izdanak liberalnog establishmenta, od početka uporno slijedi tri najvažnija cilja: idejnu neprepoznatljivost, oportunizam i guranje problema pod tepih.
Naposlijetku, Macron je oličenje europskog političkog miljea koji već kronično ne mari za transparentnost i legitimnost. Ukratko, ne mari za građane.
Francuska je prva članica u kojoj se prelila čaša strpljenja građana, ali nezadovoljstvo se osjeća i raste diljem Europske unije. Etablirane snage zanemarile su svoje ideološke razlike i usredotočile su se na međusobnu podjelu moći. Svakoga tko ih kritizira etiketiraju kao ekstremista, protudemokrata i protueuropljana.
>Ljevica u Francuskoj izazvala nerede nakon izborne pobjede Nacionalnog okupljanja
To krajnje pojednostavljivanje političkog izričaja već dugo izaziva zabrinutost prosječnih građana, a sada su u Francuskoj pokazali da se ne daju više praviti budalama.
Nacionalno okupljanje, koje je prošlo mukotrpni put od prosvjedne stranke do izbornog pobjednika, ima u ruci najjače oružje koje postoji u demokraciji: legitimnost. Ta stranka pokazala je da govori jezikom građana i da građani govore kroz nju.
Francuska ‘riskira građanski rat’, prijeti Macron
Politička snaga koju je svojedobno pod nazivom Nacionalna fronta pokrenuo Jean-Marie Le Pen, otac Marine Le Pen, dugo je tražila svoje mjesto u francuskom političkom podneblju.
Marine Le Pen preuzela je stranku od oca, izbacila ga iz stranke, preimenovala ju i dala joj novi profil. Stranku, koja je bila na glasu kao krajnje desna, pretvorila je u konzervativnu političku snagu koja još uvijek izaziva nepovjerenje etabliranih čimbenika ali je Francuska u međuvremenu bez nje nezamisliva.
U međuvremenu, a to je posebice postalo očito nakon objave rezultata prvog kruga parlamentarnih izbora, politička elita oko Macrona najradije bi zamijenila građane.
Macron je čak uoči izbora izjavio da Francuska “riskira građanski rat” u slučaju da pobijedi Nacionalno okupljanje.
>Macron, Scholz i von der Leyen postigli dogovor oko pozicija u EU parlamentu, bez Meloni
Da je Marine Le Pen izjavila tako nešto, na noge bi se digla cijela Europa. Na Macronovu prijetnju nije reagirao nitko, ali ona se obistinila. Nakon objave rezultata, u mnogim francuskim gradovima izbili su neredi. Na njih su pozvale ljevičarske stranke, a prema nekim informacijama u njih su umiješani i islamisti.
Macronov radikalni oportunizam: Zbog vlasti spreman je surađivati sa svakim
Macron time daje do znanja da pristaje na nerede i uporabu sile kao metodu ostanka na vlasti. I ne samo to, spreman je surađivati sa svakim, uključujući i krajnju ljevicu, kako bi spriječio Le Pen da mu oduzme političku moć.
Macron i njegovi saveznici naprosto tvrde da Nacionalno okupljanje nema pravo preuzeti vlast. No vlast u zapadnim demokracijama proizlazi iz naroda, a narod je na izborima rekao svoje. Ironija je da to ne priznaje predsjednik Francuske, u kojoj su nastale neke od najvažnijih demokratskih stečevina.
Sada Macron pokušava uoči drugog kruga 7. srpnja spasiti što se spasiti dade, nastojeći okupiti sve koji su protiv Nacionalnog okupljanja.
Okupljanje ljevice
“Imamo sedam dana kako bismo spriječili katastrofu za Francusku”, izjavio je socijaldemokrat Raphaël Glucksmann. “Katastrofa za Francusku” ovdje se ne može protumačiti nikako drugačije nego volja birača.
Štoviše, Glucksman tvrdi kako “ovo nisu više parlamentarni izbori, nego referendum”. Da bi pokazao koliko mu je važna volja birača, naglasio je: “Želimo li da krajnja desnica prvi put u našoj povijesti dođe na vlast preko izbornih kutija?”
>Ankete i dalje na strani Le Pen: Macronu predviđaju debakl
Krajnja ljevica također je poručila kako je spremna surađivati s Macronom povlačenjem svojih kandidata u izbornim jedinicama u kojima su na trećim mjestima.
“Naše su upute jasne: Ni jedan glas za RN”, poručio je njezin vođa Jean-Luc Mélenchon. Time je otkrio kako fronta etabliranih stranaka zajedno s krajnjom ljevicom planira očajnički potez.
Može li Francuska ‘nestati’, ili će opet dobiti politički profil?
Francuski parlament ima 577 zastupnika, Nacionalno okupljanje u prvom je krugu dobilo 33 posto i grabi prema apsolutnoj većini. Jedina mogućnost da se to spriječi, smatraju Macron i ljevičari, jest objedinjavanje kandidacijskog potencijala.
Macron je u tom smislu pozvao na “široki, demokratski i republikanski savez”. U skladu s njegovim političkim profilom, bolje rečeno nedostatkom profila, to znači da nije važno kakav je tko, važno je da zadrži vlast po svaku cijenu.
Politički i medijski establishment opisuje Nacionalno okupljanje kao krajnju ili populističku desnicu. Nedostatak osjećaja za političko diferenciranje očituje se u tome što se profil te stranke posljednjih godina temeljito mijenjao. Međutim, očito se one koji predstavljaju prijetnju vlastitoj moći može paušalno karakterizirati i osuđivati. U tom smislu, pobjedu Nacionalnog okupljanja Macron tumači čak kao prijetnju državi.
Stoga se nameće pitanje, hoće li nakon pobjede Nacionalnog okupljanja Francuska nestati, ili će se možda u toj državi napokon početi rješavati goruća pitanja.
Izborni gubitnici smatraju da jedino oni imaju pravo vladati
Zabrinjavajuće ne samo iz francuske perspektive, nego općenito za Europu, jest to da se sada u Francuskoj okupljaju izborni gubitnici, oni u koje građani nemaju povjerenja. i da oni tvrde kako imaju pravo upravljati državom. Samo što građani to ne shvaćaju. Upravo oni smatraju da moraju spasiti Francusku od volje građana.
No, ni Nacionalno okupljanje nije se potpuno našlo na brisanom prostoru. Predsjednik desne stranke Republikanaca Éric Ciotti pozvao je sve konzervativce u Francuskoj da podupru Nacionalno okupljanje.
“Ovaj je rezultat veliki uspjeh. Francuzi su svojim glasovima izrazili želju za promjenom”, rekao je Ciotti.
Bardella želi biti predsjednik vlade ‘svih Francuza’
Predsjednik Nacionalnog okupljanja Jordan Bardella u međuvremenu je najavio da u slučaju apsolutne većine želi postati predsjednik vlade.
>Analiza: Je li Jordan Bardella (28) budući francuski predsjednik?
“Želim postati predsjednik vlade svih Francuza, koji uvažava proturječnosti i dosljedno se trudi oko jedinstva nacije”, poručio je Bardella.
U tom slučaju, u Francuskoj bi uskoro moglo doći do kohabitacije, stanja u kojemu predsjednik države i predsjednik vlade pripadaju suprotstavljenim političkim taborima.
Francuska pred izazovom kohabitacije
Za Francusku, predsjedničku demokraciju u kojoj se zakonodavna vlast dijeli između predsjednika i parlamenta, to bi značilo značajno ograničenje učinkovitosti države.
Bardella je već naglasio da želi “poštivati ustav i službu predsjednika Republike, ali biti i beskompromisan u politici koju ćemo provoditi”.
Njegova prethodnica na čelu stranke i još uvijek praktički najvažnija osoba u stranci Marine Le Pen izjavila je kako je Macronov politički tabor “praktički ugašen”.
Ukoliko se trend potvrdi i Nacionalno okupljanje doista osvoji apsolutnu većinu, Macronova pozicija bit će izuzetno teška. U tom kontekstu nije isključena ni njegova ostavka, ali o tome se zasad još ne govori. Sve oči usmjerene su na 7. srpnja, kad će Nacionalno okupljanje potvrditi svoju pobjedu. Pitanje je samo hoće li ona biti s apsolutnom većinom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
