Donosimo prijevod pisma kojeg je Njemačkoj biskupskoj konferenciji uputio dr. sc. Josip Stjepandić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u domovini i dijaspori, vezano uz članak objavljen na portalu katholisch.de.
> Igor Vukić: Zašto je don Puljić prisiljen na ostavku u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Njemačkoj?
> Igor Vukić: Moja prepiska s biskupijom Hildesheim glede don Vinka Puljića
Pismo u nastavku pročitajte u cijelosti:
“Preuzvišeni gospodo biskupi Njemačke biskupske konferencije,
Pozivamo se na članak „‘Lik mržnje‘: Povjesničarka odvraća od kanonizacije kardinala Stepinca“, koji je objavljen na vašem portalu katholisch.de, 8. prosinca 2020.
Osim vanjskog prikaza, koja sugerira veliku senzaciju u sadržaju, sadržaj članka jednako je nedostojan katoličkog medija i kao takav se može primiti na znanje samo s velikom zabrinutošću.
Iako su svi suvremeni pape, od Pija XII. do Benedikta XVI., uvijek hvalili život i djelo blaženog kardinala Stepinca (“uzor apostolske gorljivosti i kršćanske jakosti”, “ponos kardinalskog zbora”, ” učitelj pouzdanja i dobrote”, “blaženik i mučenik”, “Bedem kršćanstva ispred komunizma”), povjesničarka specijalizirana za Srbiju, koja javno simpatizira milijunskog ubojicu Josipa Broza Tita, trebala bi izgleda dokazati upravo suprotno.
Nakon što je dugotrajni postupak kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca doveden do završnog čina, predmetni intervju može imati samo svrhu poricanja cijelog postupka.
Što neiskusni čitatelj može zaključiti iz članka nakon što je, nakon Münchena, drugi spomenik kardinalu Stepincu u Saveznoj Republici Njemačkoj bio otkriven 2. veljače
- u Koblenzu u nazočnosti biskupa Ackermann-a:
- Crkva nije potpuno sigurna u svoj cilj?
- Crkva želi u potpunosti ukinuti kanonizaciju?
Ili jednostavno:
- Portal Katholisch.de postao je žrtvom najgore antikatoličke propagande?
Intervju je toliko ispunjen činjeničnim pogrješkama, kako kod novinara, tako i kod sugovornice, da bi analiza uzela višestruko više prostora.
Stoga se mora u potpunosti odbaciti kao bezvrijedna propaganda.
Posebno smo kritični prema spremnosti profesorice Calic da odgovara na pitanja o temi o kojoj nije objavila niti jedan znanstveni rad.
Stoga bismo Vam željeli skrenuti pozornost na zabrinjavajući razvoj koji Vam je očigledno promaknuo.
Nakon što je Hrvatska 900 godina bila pod mađarskom, a zatim i srpskom vlašću, godine 1992. stekla je državnu neovisnost, što je 1995. konačno dovelo do potpunog oslobođenja od srpskog agresora.
Međunarodni sudovi također su presuđivali o hrvatskom Domovinskom ratu. Godine 2015. stalni Međunarodni sud pravde u Haagu odbio je hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid, ali istodobno naglasio u stavku 295, da su srpske trupe na mnogim mjestima izvršile “actus reus” genocida. Srpske trupe jednostavno su ubile premalo Hrvata i, između ostalog, uništile premalo crkava (samo 122) da bi Srbija bila osuđena.
Nažalost, time srpska agresija nije bila okončana.
Za razliku od Mađarske, koja je u potpunosti odustala od svojih bivših pretenzija prema Hrvatskoj i sada ima dobrosusjedske odnose s mladom državom Hrvatskom, čemu doprinosi i mađarska manjina u Hrvatskoj, Srbija nikada nije odustala od svojih pretenzija prema Hrvatskoj, uključujući u tu svrhu i instrumentalizaciju srpske manjine u Hrvatskoj.
Teško da prođe tjedan dana da srpski član vlade izostavi obvezni verbalni napad na Hrvatsku, koji biva pojačan snažno orkestriranim medijima u Srbiji i onda odaslan u inozemstvo.
Hrvatsku i Hrvate optužuju za sklonost ka fašizmu, antisemitizmu i ksenofobiji.
Predsjednik Tuđman, blaženi kardinal Stepinac te razne sportske i glazbene zvijezde koriste se kao personificirani ciljevi takvih napada.
Ova je propaganda u međuvremenu prenesena i u Saveznu Republiku, gdje hrvatski dušobrižnici i poznate osobe iz sporta, kulture i gospodarstva služe kao ciljevi.
Čini se da bi Hrvat morao pitati srpske vlasti smije li se predstavljati Hrvatom i koje običaje smije prakticirati.
Činjenice, pak, govore same za sebe: glede inkluzivnosti, prema analizi Sveučilišta Berkeley USA (https://belonging.berkeley.
Ipak, na temelju takvih navoda stvorila se apsurdna situacija da se dušobrižnik, koji je dugi niz godina besprijekorno radio u Offenbachu, nije smio preseliti u Frankfurt.
Biskupija je na naš upit odgovorila da on nije kompatibilan.
Trenutno izuzetno uspješni i cijenjeni dušobrižnik u Göttingenu mora napustiti svoje mjesto jer ga je tobožnji novinar, koji se javno veselio zbog požara u Notre Dame te javno iznosi svoju raspojasanu mržnju prema Hrvatskoj i Hrvatima, označio kao poricatelja holokausta.
Optužba za poricanje holokausta u potpunosti je dovoljna za uklanjanje dušobrižnika iz službe, obaviješteni smo u telefonskom razgovoru s glasnogovornikom Biskupije.
Izgleda kao da su velikosrpski krugovi u Njemačkoj postigli cilj koji je čak i na vrhuncu moći ostao uskraćen jugokomunističkom diktatoru Titu: Određivati kome je dozvoljeno raditi kao dušobrižnik za Hrvate u Njemačkoj, a kome ne.
Posljednji postupci njemačkih biskupa kao i članci na portalu kathisch.de podupiru pretpostavku da je vodstvo Katoličke crkve u Saveznoj Republici Njemačkoj nasjelo na velikosrpsku propagandu.
Stoga predlažemo da Njemačka biskupska konferencija organizira simpozij o njemačkim odnosima s Hrvatskom, na kojem bi govorili stručnjaci iz obje nacije.
Kao udruga hrvatskih znanstvenika i umjetnika u dijaspori i domovini, među našim članovima imamo nekoliko znanstvenika koji mogu dati kompetentno mišljenje o svim kontroverznim temama.
To posebno vrijedi za Dr. Esther Gitman, židovsko-američku povjesničarku koja je istraživala blaženog kardinala Stepinca i koja je na tu temu doktorirala.
Iznenađeni smo i također razočarani što portal katholisch.de nije uvidio, da bi upravo Dr. Gitman bila najbolji sugovornik na temu blaženog kardinala Stepinca.
Nadamo se da ovim prijedlogom možemo pomoći razjasniti brojna otvorena pitanja te se s predbožićnom radošću veselimo Vašem brzom odgovoru.
Srdačan pozdrav,
Dr. Josip Stjepandić
Predsjednik
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini
Tekst se nastavlja ispod oglasa