Pod obnovljenim pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora, a u organizaciji Počasnoga bleiburškoga voda i suorganizaciji za liturgijski dio Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, ovogodišnja središnja komemoracija u povodu 71. obljetnice Bleiburške tragedije održat će se u subotu 14. svibnja na Bleiburškom polju u Austriji. Supokrovitelj komemoracije je Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine.
Komemoracija će se održati prema okvirnim smjernicama programa proteklih godina: u 11 sati započinje molitva kod hrvatskoga groba na mjesnom groblju u Unterloibachu, a oko 11.20 procesija kreće prema Bleiburškome polju.
U 12 sati na Bleiburškom polju započet će sveta misa koju će predvoditi banjolučki biskup Franjo Komarica, nakon koje slijede molitva za žrtve Bleiburške tragedije islamske vjeroispovijedi te pozdravni govori.
Skupu će se obratiti: u ime organizatora, Počasnog bleiburškog voda, zastupnik u Hrvatskom saboru gospodin Josip Bilaver, u ime supokrovitelja, Hrvatskog narodnog sabora BiH, zamjenica predsjedatelja Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH gospođa Borjana Krišto, te u ime glavnoga pokrovitelja, Hrvatskog sabora, predsjednik akademik Željko Reiner.
Završetak programa predviđen je oko 14:10 sati s polaganjem vijenaca (prema državnom protokolu).
Počasni bleiburški vod i ove je godine osigurao autobuse za besplatan prijevoz hodočasnika iz Zagreba u Bleiburg. Autobusi će polaziti u subotu, 14. svibnja 2016.,između 5 i 6 sati s 1. perona Autobusnog kolodvora u Zagrebu.
Budući da je broj autobusa ograničen, mole se svi koji su u mogućnosti da na komemoraciju krenu u vlastitom aranžmanu, stoji u priopćenju Počasnoga bleiburškoga voda.
U nastavku vam donosimo kako doći osobnim automobilom na komemoraciju.
Hrvatska udruga Benedikt za svoje članove, prijatelje i simpatizere udruge organizira odlazak u Bleiburg iz Splita. Polazak autobusom iz Splita je u petak, 13. svibnja, u 23.30 sati s kolodvora na Sukoišanskoj.
Cijena prijevoza po osobi iznosi 250 kn, a povratak u Split planiran je u kasnim večernjim satima 14. svibnja.
Što se dogodilo na Bleiburgu?
U svibnju 1945. godine, točnije 15. u mjesecu, britanski časnik Patrick Scott je hladno primio hrvatsku delegaciju i dao joj na znanje da Britanci ne će prihvatiti Hrvate, te da je to sukladno naredbi britanskog feldmaršala Harolda Alexandera i uputama premijera Winstona Churchilla.
15. svibnja bilježava se spomen na tragične događaje 1945. godine, kad su Britanci odbili prihvatiti vojnike Nezavisne Države Hrvatske i hrvatske civile, žene, starce i djecu te ih prepustili partizanskom zarobljavanju. Naime, još desetak dana ranije, jedinice NDH i mnogi hrvatski civili počeli su povlačenje prema Sloveniji i Austriji u nadi da će se uspjeti predati britanskoj vojsci i izbjeći zarobljavanje od osvetnički raspoloženih partizana.
Nakon mukotrpnog puta kroz Sloveniju i velikog broja usputnih bitaka uspjeli su se probiti preko austrijske granice i doći 14. svibnja na Bleiburško polje, gdje su se susreli s britanskom tenkovskom jedinicom 5. korpusa 8. armije. Britanci su im pokazali demarkacionu crtu do koje smiju doći i koju ne smiju prijeći.
Ujutro na taj dan Britanci su obavijestili hrvatske delegate da će ih u 13 sati primiti predstavnik britanskog štaba. Sastanak je održan u starom dvorcu pokraj Bleiburga. Kao hrvatski poslanici došli su generali Ivo Herenčić i Vjekoslav Servatzy, te pukovnik Crljen. Britanski brigadir Patrick Scott hladno ih je primio i dao im na znanje da Britanci neće prihvatiti Hrvate, te da je to sukladno naredbi britanskog feldmaršala Harolda Alexandera i uputama premijera Winstona Churchilla.
Zatim je Scott primio partizanske predstavnike, suočio ih s hrvatskim delegatima i zamolio ih da im izdiktiraju uvjete predaje. Partizanski uvjeti bili su strogi – bezuvjetna predaja čitave vojske u roku od 1 sat i 20 minuta. Kad su hrvatski predstavnici htjeli pregovarati u uvjetima, barem da se produži rok za predaju, brigadir Scott ih je prekinuo i upozorio da će britanski tenkovi biti na raspolaganju partizanima.
Nakon što su se u svibnju 1945. godine stotine tisuća pripadnika hrvatskih oružanih snaga predale Britancima i dragovoljno razoružale – suprotno međunarodnim konvencijama – bili su vraćeni, odnosno predani Titovoj, partizanskoj vojsci.
Povjesničari i demografi procjenjuju da su u mjesecima i godinama nakon završetka 2. svjetskog rata, bez suda i osude, partizanske snage mučile i ubile između 300 i 500 tisuća pripadnika hrvatskih oružanih snaga i civila.
Muževi i žene, djeca i rođaci ubijenih bili su kroz 45 godina totalitarnog komunističkog režima izloženi šikaniranju, zlostavljanju, progonu, najčešće tretirani kao građani drugog reda uz zabranu javnog govora o zločinima koje su nad članovima njihovih obitelji počinili članovi komunističkog režima.
Što Vijeće Europe kaže o Komemoraciji na Bleiburgu možete pročitati OVDJE.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
