35. saborsko pitanje zastupnika Krešimira Čabaja, postavljeno dana, 12. studenoga 2025., premijeru Andreju Plenkoviću.
Pitanje je bilo iznimno sadržajno, precizno i dokumentirano. Čabaj je u svom obraćanju rekao:
„Premijeru, u Hrvatskoj postoje srpski kulturni centri koji su izgrađeni i financirani hrvatskim novcem — njih četrdeset. Kada jednom ti projekti budu završeni, konačni saldo ili trošak bit će znatno preko sto milijuna eura, a po nekim projekcijama i dvjesto milijuna. To svi znamo. Također znamo da Srpsko narodno vijeće godišnje dobiva preko dvadeset dva milijuna eura, odlukom hrvatske Vlade.
No, moje pitanje je sljedeće.
Da li znate da, ako se bilo koji od tih centara zatvori ili prestane obnašati svoju djelatnost, ta nekretnina ne ostaje u vlasništvu Republike Hrvatske, nego se prema članku 33. Statuta SNV-a prenosi na upravu Srpske pravoslavne crkve?
Kako je moguće da je ova Vlada dopustila takav presedan?
Podsjećam da je financiranje SPC-a već riješeno ugovorom s Vladom Republike Hrvatske, koji obuhvaća obnovu, izgradnju, plaće i doprinose. Povrh toga, lokalne jedinice dodatno financiraju njihove manifestacije i proslave.
Do kada će Hrvatska trpjeti ovakvu neodrživu situaciju, pogotovo uzmemo li u obzir recentne događaje u kojima se u tim centrima provode protuhrvatski sadržaji? Kada ćemo povući crtu i reći da je toga dosta?“
Premijer Plenković odgovorio je riječima koje same po sebi otkrivaju ozbiljan institucionalni problem.
„Nije mi poznato odakle vam ova informacija da bi u slučaju prestanka rada kulturnih centara – to su sve mali objekti u različitim krajevima Hrvatske – postali vlasništvom Srpske pravoslavne crkve. Ja zato pitam ministra Bačića, on za to nije čuo, nije nitko čuo za to. Provjerit ćemo, ali ne vjerujem. Ne znam odakle vam ta informacija, nama to nije poznato i ne vidim kako bi bila pravna osnova za tako nešto.“
Na to je zastupnik Čabaj argumentirano uzvratio.
„Ta informacija se nalazi u Statutu SNV-a, članak 33., koji jasno govori o tome što će se događati s takvim objektima ako slučajno prestanu s obnašanjem svoje djelatnosti. Osim toga, kolegica Šimpara — žao mi je što sada nije tu — ove godine u svibnju o tome je javno govorila. Ja zaista mislim da je to presedan kojem nema mjesta u današnjoj, modernoj Hrvatskoj. Kažem, gdje je granica? Kada ćemo povući granicu ovakvim stvarima?“
U analitičkom smislu, ova razmjena otkriva dvije razine problema.
Epistemološku insuficijenciju državnog vrha i racionalnu asimetriju u upravljanju manjinskim projektima. Premijerov iskaz „ne vjerujem“ u kontekstu pitanja koje se poziva na konkretan članak statuta manjinske organizacije, označava ozbiljan diskurzivni raskorak između stvarnog i deklarativnog znanja izvršne vlasti.
Ako se potvrdi da Vlada doista ne zna što financira i pod kojim pravnim uvjetima, onda se može govoriti o strukturnom deficitu suverenosti – situaciji u kojoj država iz proračunskih sredstava podržava institucije čiji su pravni mehanizmi prijenosa vlasništva izvan njezina institucionalnog okvira.
Pitanje Krešimira Čabaja stoga predstavlja rijedak trenutak parlamentarnog realizma: empirijski potkrijepljen upit koji otvara jedno od ključnih pitanja hrvatske političke zrelosti.
Zna li hrvatska država što točno financira u ime multikulturalnosti i gdje završava granica njezina suvereniteta.
—
Relevantni izvor:
**Statut Srpskog narodnog vijeća** (usvojen 28. listopada 2019., objavljen na službenoj mrežnoj stranici SNV-a).
Dokument je javno dostupan na poveznici:
https://snv.hr/wp-content/uploads/2020/11/Statut-SNV-a.pdf
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.