Komentar čitatelja
bura – 23.08.2020.
Drugi svjetski rat, a time i događanja, masovna ubojstava, ponašanja pojedinica, naređenja… sve je itekako dostupno. Dakle istina se može i treba doznati.
Na čelu partizanskog pokreta stajala je grupa zadrtih komunista željnih vlasti. U taj pokret do 1945 ušlo je jako puno kriminalca, ološi, ljudi spremnih na sve da se dočepaju materijalnih dobara.
Po nekim podacima u partizanima je bilo oko 70%- 90% nepismenih partizana to jest četnika. Zamislite te partizansko četničke horde koje dolaze iz Bosne i Srbije. Nažalost, Stjepan Hrsak i njegovih 150 ljudi koji su počinili zločin na Macelju nisu bili ništa drugačiji.
Gdje god su partizani, to jest jugokomunisti preuzeli vlast, a to je bilo većinom bez borbe. Nakon odlaska, nijemaca, talijana i ustaša, šumski razbojnici pokrenuli su svoj krvavi pir ubojstava i pljačke. Ubijenima se naknadno izmišljala krivica da bi se opravdala krađa i otimačina kuća ,stanova itd.
Kao potvrdu mojim riječima stoji činjenica o nevjerojatnoj šutnji o svemu što se događalo od 1944- 1990. Svi mi koji smo rođeni nakon drugog svjetskog rata dobro znamo da se nije smjelo niti pomisliti a ni reći nešto o srbokomunističkim zločinima počinjenim od 1944 pa nadalje. Ali zato se bajka o Jasenovcu stalno dograđivala.
Kada je došla 1990, ustvari još prije toga, kada su hrvatski jugokomunisti konačno shvatili da srbi ruše Jugoslaviju, te da imaju vojsku u svojim rukama te da neće biti milosti za nikoga tko ne misli kao oni, velika većina hrvatskih komunista prešla je u HDZ…. Slučaj Ivice Fizira iz Krapine to najbolje potvrđuje.
Ideologije se još i mogu odreći, ali materijalnih dobara koje su zločinima otuđili od nevinih ljudi, komunisti , to jest kriminalci i ubojice, ne puštaju iz svojih ruku. Notorni Josip Manolić to pokušava pravdati činjenicom da su oni proveli rat spavajući i ne skidajući čizme……
