Komentar na članak
Sjećanje na žrtve komunističkih zločina u Gračanima: žrtve i obitelji bez pravde
frkafuljak – 27.05.2015.
Koljači sa šajkačama, ”lajbek milicionari” ‘ i pripadnici VI. ličke divizije odradili su dio posla ”četničkog i kurturološkog čišćenja” hrvatske prijestolnice. Nakon masovnih ubojstava, ubijanje se i dalje nastavilo.
Pronalaskom autentičnih dokumenata, konačno je nakon 60 godina istraživanja rasvijetijena jedna dobro prikrivena epizoda velikosrpsko-komunističkog pokolja izvršenog u Zagrebu tijekom svibnja, lipnja, srpnja i kolovoza 1945. Osobna svjedočanstva žrtava koje su na podsljemenskim stratištima preživjele vlastito smaknuće, desetljećima su jugoslavenska UDBA i SUP proglašivali neuvjerljivom “neprijateljskom propagandom”. Preživjeli Hrvati i Židovi tvrdili su naime kako su ih iz njihovih zagrebačkih stanova i kuća na “likvidaciju” odveli i u ubijanju sudjelovali milicionari grotesknog izgleda, obučeni u krvlju poprskane hlače hrvatskih ubijenih vojnika markuševačke narodne “lajbeke”. Na kraju se tobožnja “zlonamjerna klerofašistička kleveta narodne vlasti” ipak pokazala istinitom.
Takozvani “lajbek milicionari” nosili su ustaške hlače “kaki” boje bijele košulje i šarene prsluke ”posuđene” od markuševačke narodne nošnje crvene “kaubojske” marame a na glavi “šajkače” s crvenom zvijezdom.
Bili su naoružani puškom, pištoljem, ručnim bombama i naoštrenim nožem za klanje. Uz druge koljačke postrojbe ta posebna jedinica je služila isključivo za teroriziranje i ubijanje stanovništva. Njezino točno brojno stanje nije utvrđeno no sigurna je brojila preko 300 ljudi. Bila je sastavljena od dragovoljaca za ubijanje “narodnih neprijatelja” unovačenih uglavnom od “partizana i njihovih simpatizera” iz podsljemenskih sela. Jedinica je utemeljena po naredbi polupismenog bravara, “narodnog heroja” i ministra unutrašnjih poslova NRH, poznatog krvoloka Ivana Krajačića zvanog Stevo a izgled odore smislio je načelnik OZNE za grad Zagreb “narodni heroj” i psihopatski ubojica Marijan Cvetković. Jedinica “lajbek milicionara” bila je “operativno pridodana” dragovoljačkom egzekucijskom odredu VI. ličke divizije. Milicionari su bili smješteni u javne i privremeno otuđene privatne zgrade u Šestinama , Gračanima, Mikulićima i Markuševačkoj Trnavi. “Radno” vrijeme im je bilo “tipično oznaško”- 24 sata ubijanja, a potom 24 sata odmora.