U ovaj hladni prosinački dan, Dan ljudskih prava bijah na mjestu gdje su zgažena sva prava i dostojanstvo, u tišini i molitvi, suzom na oku jer jednostavno ona mora poteći kada svirepi zločin partizanskog ministra i zločinca tako bestijalno i hladno naredi sruši, razori “racionalno upotrijebi”!! Hvala uzoritom biskupu Šašku na tako lijepom govoru, doista za zamisliti nam se na ovom istinom i zatrpanim grobovima ljudi koji su pali za Hrvatsku. Ne dopustiše nam obnoviti grobove, nadgrobne ploče, natpise sa časnim imenima ondje položenih da čekaju uskrsnuće, jednako odgovorne sve vlasti od 91. na ovamo. “Oni pak koji to ne dopuštaju obnavljaju i supotpisuju naredbu (partizana-ministra V. Krstulovića) iz srpnja 1945.”!! Reče biskup “Gdje smo mi, premda znamo da ni Zagreb ni Hrvatska ne mogu biti uspješni, zadovoljni ni sretni dok ovdje iz naše ljubavi ne niknu imena i znakovi koji sežu dalje od prolaznosti”. Oprostite nam braćo jer nismo dostojni vaše žrtve i premalo učinismo da biste vi zadobili dostojanstvo koje jamče sve povelje civiliziranog svijeta i društva, jedino to ne vrijedi u našem hrvatskom društvu!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
