Prije par dana u Banskom Grabovcu, ne Banijskom, već u slovo Banskom, potprecednica hrvatsko srbske koalicione vlade Anja Šimpraga izgovori: “U Banskom Grabovcu sam kako bi obilježili početak ustanka protiv Ustaške NDH, ali i prisjetiti se brojnih žrtava koje je Banija dala u Drugom svetskom ratu!”
Da ovo nije lapsus calami, da ovo nije tek nespretna ili nesretna izjava, govori još jedan izvor. Dakle, odvietnik Tomislav Jonjić svjedoči slijedeći događaj: “Prije dvadesetak godina sam kao odvietnik branio Z.B. protiv kojega je pred (tada jedinstvenim) zagrebačkim Općinskim sudom privatnu tužbu podnio istaknuti ‘antifašist’ i đeneral jugovnoslovenske armije Rade Bulat, u to doba već i formalno prijavljen kao počinitelj ratnoga zločina. Prigodom saslušanja – dakle: u sudski zapisnik – na moje izravno pitanje, koga su partizani 1941. – 1945. smatrali svojim glavnim neprijateljem, bulat je, ne trepnuvši, kazao:”Ustaše i Nezavisnu Državu Hrvatsku!” Ne Talijane, ne Nijemce, nego Ustaše i Nezavisnu Državu Hrvatsku! Taj Bulatov odgovor – praćen sijevanjem očiju i mržnjom čiji bi opis zahtijevao pero mnogo vještije od mojega – bio je razumljiv i u biti pošten, jer: između boraca za obnovu jugovnoslavije i onih koji su pokušavali uspostaviti i obraniti neovisnu Hrvatsku, doista nije moglo biti kompromisa. Zato su partizani i četnici mjesecima (da ne kažem: godinama) nastupali pomiješano i zajednički; zato ima partizanski sporazuma s talijanima; zato ima partizanski sporazuma s nijemcima; jedino nema partizanski sporazuma s vlastima Nezavisne Države Hrvatske. Jer; između Hrvatske i jugovnoslavije pomirenja nije bilo niti ga može biti. Ni onda ni danas.
Ovo je sva istina o Drugom svjetskom ratu na ovom našem nesretnom Hrvatskom tlu. Ja bih Tomislavovim riječima još samo nadodao povijesnu istinu, kako su se velikosrbi, komunisti ili monarhisti u partizanskim redovima rješavali Hrvata partizana kojima su namirisali i samo jednu jedinu trunčicu natruha hrvatstva. Pa je tako glavom platio I.G. Kovačić, Marko Orešković, Joakim Rakovac u Istri, Andrija Hebrang, do onih manje znanih ili uopće u hrvatskoj povijesti neznanih. Zato, svakom Hrvatskom normalnom političaru bilo bi dobro da upamti riječi partizanskog prvoborca i akademika, Hrvata koji je, da bi uspio opstati u takvim okolnostima morao srbizirati svoje hrvatsko ime Duje u Dušan, Bilandžić koji je rekao ’91.- e da svu partizansku povijest treba baciti u smeće i krenuti je pisati iznova!
