Desetine godina u vrijeme Jugoslavije Hrvati nisu smjeli niti spominjati niti oplakivati svoje žrtve pogubljene u nemilosrdnom genocidu II. svjetskog rata, koji je počeo 1941. godine srpskim ustankom u Srbu i Drvaru. Pokolji Hrvata (i Muslimana) od strane četnika u NDH bili su golemih razmjera, a partizanski pokolji poprimili su razmjere genocida krajem rata i poslije rata. Partizanske postrojbe napravile su neviđene pokolje, koji može smisliti samo zločinački um, kao bacanje tisuća živih ljudi u Hudu jamu ili zazidavanje živih ljudi u tunelu Slavsko Polje pokraj Vrginmosta.
Potresan video o masakru i ekshumaciji hodočasnika katolika iz vlaka Drvar-Knin:
Srpski ustanak, koji neki vole zvati ‘antifašističkim ustankom’ u Srbu i Drvaru, gotovo potpuno se svodio na ubijanje civila: žene, djece i staraca. Ono što se u Jugoslaviji slavio 27. srpnja kao Dan ustanka naroda Hrvatske i Dan ustanka naroda BiH, u stvarnosti je bio dan zvjerstva, mučenja i pokolja koje su naoružani srpski ustanici počinili nad nevinim civilima hrvatske nacionalnosti, većinom ženama, djecom i starcima.
Cilj ustanika nisu bila vojska NDH, redarstvo ili ustaše, već žene, djeca i starci koji su se išli moliti Bogu i prizivati mir na ljude u vrtlogu Drugog svjetskog rata. Oni su bili krivi samo zato jer su Hrvati i katolici.
Postavlja se pitanje: kako netko može zvati antifašistima ljude kojima je bio cilj ubiti nevine strace, žene i djecu koji putuju na hodočašće?
I još 50 godina to slaviti kao pobjedu nad ‘fašističkim neprijateljima’, uz prijetnje zatvorom i pogubljenjem onima koji bi se uopće usudili postaviti pitanje o tom zločinu.
Jugoslavija – zabrana govora o pokoljima nad Hrvatima, višestruko uveličavanje srpskih žrtava
Pokolji su bili takvih genocidnioh razmjera da je potpuno uništen kompletan hrvatski živalj u peterokutu Lapac-Bosanski Petrovac-Kulen Vakuf-Bosansko Grahovo-Drvar-Bosanski Petrovac, površine gotovo 2000 km2. Sve što je hrvatsko (i muslimansko), uništeno je, pobijeno, spaljeno i bačeno pod veo zlokobne šutnje u velikosrpskoj Jugoslaviji, od kraja srpnja do početka rujna 1941. godine.
Na drugoj strani, u toj istoj Jugoslaviji su srpske žrtve preuveličavane do te mjere da je službena brojka ubijenih Srba u Jasenovcu bila 700.000, a mnogi su javno govorili o 1.000.000 do 1.500.000 Srba ubijenih u Jasenovcu, što se i danas može čuti iz usta čelnika Srbije i vodećih ljudi Srpske pravoslavne crkve.
Na jednoj strani jedan narod, Hrvati, nije smio javno oplakivati ni jednu svoju žrtvu, izgovoriti javnu molitvu ili javno zapaliti svijeću za svoju braću, sestre, očeve i majke. Na drugoj strani drugi narod, Srbi, je uveličavanjem brojki nametao sebi ulogu isključive žrtve Drugog svjetskog rata, a lažima je Hrvatima namijenio ulogu ‘genocidnog naroda’.
Patološki zločini srpskih ustanika – stanje poremećenog uma
Pobunjeni su Srbi 27. srpnja najprije napali Drvar koji je zauzet sljedećeg dana. U Drvaru su pobijeni gotovo svi Hrvati i Muslimani (Bošnjaci). Ubijen je i župnik Maximillian Nestor, a brojni Hrvati bačeni u jame na Kamenici i Golubnjači. Čak 89 Hrvata koji su radili u Tvornici celuloze u Drvaru s obiteljima pobacali žive u kotlove celuloze.
U Bosankom Grahovu srpski ustanici su nabili na ražanj svećenika Gospodnetića i ispekli na vatri.
Partizanka Mara Došen svjedočila je o tom događaju pred istražnim povjerenstvom vlasti NDH u Prijedoru u ljeto 1942. godine, piše vecernji.hr
Dnevnik dr. Irme Rotbart – Srbi ‘antifašisti’ su ubijali nevine ljude
Dr. Irma Rotbart, supruga poznatog ljevičarskog književnika i hungarologa Ervina Šinka, bila je liječnica u Drvaru. Ona je u svome dnevniku, koji je pedantno vodila, opisala napad na Drvar koji ju je iznenadio. Zapisala je kako je 30. srpnja vidjela \”da kolovozom prolazi grupa od pedesetak ljudi u širokim redovima, to su muškarci svezanih ruku, a pored toga svi su vezani za onog ispred i iza sebe\”.
U jamu Kamenicu, napisala je dr. Irma Rotbart, ustanici su bacili \”preko 200 povezanih muškaraca katolika\”. Srpski su ustanici, uz ostalo, 27. srpnja 1941., 89 Hrvata koji su radili u Tvornici celuloze u Drvaru s obiteljima pobacali žive u kotlove celuloze. Prema talijanskim izvorima, u Drvaru je ubijeno oko 400 Hrvata.
Istodobno s akcijom u Drvaru i Grahovu, akcija srpskih pobunjenika ili ustanika počela je i u Lici. Uslijedio je njihov upad u vlakove. Stradali su hodočasnici koji su se vraćali s proslave Sv. Ane s Oštrelja i iz Kosova Polja. Ubijeno je nekoliko činovnika i vojnika te drvarski župnik Waldemar Maximilian Nestor. Nestor je, naime, 25. srpnja službeno otputovao u Knin, a 27. srpnja bila je nedjelja.
Iako je bio upozoren na ustanak, pater Waldemar Maximilian Nestor, s obzirom na to da su ga svi poznavali, nije se nadao najgorem i nije htio da njegovi župljani budu bez mise pa je ranim vlakom otputovao u Drvar.
Ustanici su napali vlak u Trubaru, a Nestora izvukli i ubili.
Na drugoj postaji, Vaganj, pobunjenici su također ušli u vlak, i sve katolike, hodočasnike koji su bili na proslavi Sv. Ane, odveli u Trubar, a zatim pobili pokraj jame Golubnjače.
Kanibalske orgije u Bosanskom Grahovu – nabili svećenika na ražanj pred očima majke
U međuvremenu, u Bosanskom Grahovu i okolici također su stradali Hrvati. Neki od njih baš su 27. srpnja odvedeni u Kamenicu pokraj Drvara gdje su mučeni i ubijeni.
Grahovski događaji koji su kobno završili počeli su 27. srpnja u 10 sati. Najprije su ustanici, četnici, pod vodstvom vojvode Brane Bogunovića uhvatili župnika Jurja Gospodnetića, rođenog na Braču.
Potom su pozvali sve lokalne Srbe ispred katoličke crkve sv. Ilije, stavili župniku na leđa magareći samar i jahali na njemu. Onda su srpski ustanici naložili veliku vatru te uz veliku viku i galamu nabili svećenika na ražanj. Uhvaćeni Hrvati, uključujući i župnikovu majku, bili su primorani sve to gledati, nakon čega su odvedeni u tunel u Tiškovac u kojem su mučeni, potom odvedeni u Kamenicu i ubijeni.
Sjedište župe Grahovo inače je bilo u Obljaju, selu u kojem je rođen i Gavrilo Princip.
Nekoliko dana poslije, 2. kolovoza, ustanici su počinili strašan zločin u hrvatskim selima u zapadnoj Bosni, Krnjeuši i Vrtoči, koja su potpuno spalili, a više od dvjesto stanovnika ubili, uglavnom članove obitelji koji su se prezivali Balen i Skender.
Josipu Matijeviću, trgovcu, odrubili su glavu, stavili je na kolac i nosili okolo, a truplo bacili u oganj. Ubili su i devetero članova njegove obitelji, među kojima petero djece. Župnik Krešimir Barišić također je ubijen. Ti su zločini počinjeni pod vodstvom Mane Rokvića i Laze Astlagića.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
