Ponosa na što?

Slažem se s Vama. Za koja god “prava” da se bore, sredstva i način su im skroz neprihvatljivi.

Primjerice, prije cca dva tjedna je u Zagrebu navodno bilo nekakvo okupljanje “za momke”, kako mi reče jedan iz ekipe koja je zbog toga stigla iz Francuske. I onda su drugi dan (nedjelja) prijepodne tako ekipno svratili u McDonalds na Trnju, pri čemu je jedan od njih ostao “u punoj ratnoj spremi”: florescentno-roza uska potkošulja s prednje strane cijela ukrašena dugim resama, florescentno-narančaste uske poluprozirne kratke gaće, a na nogama tanke bijele dokoljenke.

I s ostatkom “bračnih parova” takav sjedi na terasi (gaće, naravno, pale do pola pa je prizor s leđa bio “top”), a oko njih se ostali domaći gosti (uglavnom manja djeca s roditeljima) prave da u prizoru kojem svjedoče nema ništa neobično. “Momku” i ekipi, naravno, nije bilo ni najmanje neugodno.

Ali zašto bismo mi to sve morali gledati i tolerirati? Imaju svoja četiri zida pa neka se tamo zabavljaju, a ovom cirkusu u javnosti – koji nema veze s dostojanstvenim ponašanjem i borbama za “ideale” – treba stati na kraj.

Dakle, “povorka ponosa” je ustvari poluga za nešto drugo, a ne borbu za bilo kakva ljudska prava. Da Francuzi u toj prljavoj raboti imaju svoje prste, to više nije nikakva tajna.

Upravo zato se i hrvatski zakoni po tom pitanju moraju mijenjati. Isto tako, umjesto da omogućavaju ispunjavanje raznoraznih želja “osebujnih ljudi”, novi zakoni trebali bi biti usmjereni na ono što je nama najvažnije: funkcioniranje civilnog društva i zaštitu dostojanstva svakoga čovjeka, pa i ovakvog koji sam svoje dostojanstvo (ne)svjesno obezvrijeđuje i uništava.

Darko Ivan