“Tek 1913., 137 godina nakon što je Deklaracija o neovisnosti uspostavila slobodan narod koji više nije slobodan, postojao je porez na dohodak….
….Godine 1963. prije Kennedyjevog smanjenja porezne stope, najveća porezna stopa bila je 91% na prihode iznad 200.000 USD. Kennedy ga je ostavio na 70%. Reagan ga je ostavio na 50%. Danas je to 39,6%, odnosno sa zaokruživanjem 40%
Najviša srednjovjekovna porezna stopa na kmetove iznosila je 30%. Sve više i oni su se pobunili i pobili feudalce. 50% bila je najveća porezna stopa na robove na plantažama pamuka. Ostalih 50% njihovog rada odlazilo je na hranu, odjeću, sklonište i medicinsku skrb….
Ono što je neosporno jest da je više od stotinu godina porezna stopa američkih građana viša ili jednaka poreznoj stopi srednjovjekovnih kmetova i plantažnih robova iz 19. stoljeća.
Što to znači?
Znači da su Amerikanci i svi Europljani, Kanađani, Australci, Novozelanđani robovi u istom smislu u kojem su crnci bili robovi na južnim plantažama pamuka.
Povijesna je činjenica da je slobodna osoba osoba koja posjeduje vlastiti rad. Baš kao što rob ne posjeduje vlastiti rad, tako ga nema niti bilo koja osoba koja podliježe porezu na dohodak….
Dakle, što je “bijela privilegija”? Biti rob u vlasništvu nekog Washingtona, korišten za uzdržavanje privilegiranih obojenih ljudi, uključujući milijune imigranata-napadača koje su demokrati naselili američkim robovima koji plaćaju za njihovo uzdržavanje?….
…“Slobodni Amerikanac” je prestao postojati. Takav Amerikanac datira iz 1913.—
Danas je ropstvo mnogo raširenije i učinkovitije nego što je bilo u 18. i 19. stoljeću. Danas u cijelom svijetu svatko tko je zaposlen mora dati postotak svog rada državi. U 18. i 19. stoljeću, stjecanje robovog rada zahtijevalo je velike kapitalne izdatke za kupnju roba od njegovog otmičara ili od posrednika koji je kupio roba za preprodaju. Danas država ne mora kupovati dobavljača radne snage koju konfiscira. Država jednostavno nameće porez na dohodak. U slučaju demokracija, lakovjerna je javnost izglasala ropstvo kako bi država navodno služila javnom dobru. U 18. i 19. stoljeću robovlasnici su imali veliki postotak svog bogatstva u radnoj snazi. Da bi radna snaga imala dobar moral i bila produktivna, s robovima se moralo dobro postupati. “Uncle Tom’s Cabin” je propagandni traktat. Bičevanje, silovanja i raspad obitelji potkopali bi produktivnost rada i profit plantažera. Uvijek ima autodestruktivnih ljudi, ali zlouporaba investicijske imovine nije opće pravilo.
Danas ne postoji takvo ograničenje države i kazne za neizvršenje su puno gore. Država vas zatvara i konfiscira sav vaš rad. Osoba u zatvorskoj ćeliji zbog utaje poreza daleko je manje slobodna od roba na plantaži kojeg bičuju. Što biste radije?
Neobično je da se danas sloboda mjeri ograničenjima ponašanja, dok je povijesna definicija slobode osoba koja posjeduje vlastiti rad slobodan od potraživanja drugih na njemu.”
(Paul Craig Roberts, 18. siječnja 2024.)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
