Postoji dubinska veza između pojave promocije abortusa i promocije prisilnog cijepljenja, a to je sebičnost. Kako kaže Robert Spaemann u knjizi “Nach uns die Kernschmelze” – za namjerni pobačaj se zalažu oni koji se više ne nalaze u opasnosti da budu namjerno pobačeni.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U korona-krizi svjedočimo moralnom i intelektualnom padu širokih slojeva naroda i velikog dijela institucija. To je naš osnovni problem, a ne toliko vlast koja je očito usmjerena na zlo. To se osobito vidi u našem odnosu prema djeci u korona-krizi. Ishod ove korona-krize će se uvelike odlučivati prema tome kako ćemo se u njoj postaviti prema djeci. Oni majke i očevi, bake i djedovi, te oni službeni moralni autoriteti koji su manje-više indiferentni prema šteti koja se nanosi djeci, možda su naš najveći problem. Ne treba se čuditi da ako ima roditelja koji su sposobni “skloniti” svoje nerođeno dijete, da će se naći i onih koji će htjeti izložiti riziku vlastito dijete da bi smanjili svoj rizik od kovida. Pozitivna vijest u svemu je da puno toga leži u dobroti našeg srca i u snazi naših ruku, a manje u rukama Andreja, Angele, Klausa, Billa i ortaka. Ovdje objašnjenje te teze:
Njemački katolički folozof Robet Spaemann 2011. godine u knjizi “Nach uns die Kernschmelze” (Hrvatski: “Nakon nas atomska katastrofa”, naslov izveden iz izreke “Nakon nas potop”) veli:
“Vjerojatnost je subjektivna procjena budućih događaja. Kad neki događaj nastupi, tad je potpuno svejedno koliko je vjerojatan bio u prošlosti. Ocjena jednog budućeg događaja kao manje ili više vjerojatnog služi samo kao orijentacija kod preuzimanja vlastitog rizika. Pri tome je odlučujuće da je onaj koga se dobitak ili gubitak tiču – ista osoba. Npr. kod sudjelovanja u prometu, sve dok su isti oni koji preuzimaju rizik i oni koji uživaju prednosti sudjelovanja u prometu. To ne isključuje mogućnost da je taj rizik neopravdan i nerazuman, kao što je to danas čest slučaj kod sudjelovanja u prometu. NIKADA MEĐUTIM NE SMIJE BITI DOZVOLJENO DA ODREĐENA DEFINIRANA SKUPINA LJUDI UŽIVA PREDNOSTI NA RAČUN RIZIKA KOJEG PREUZIMAJU NEKI DRUGI LJUDI, KOJE SE O TOME NIŠTA NE PITA. UPORABA PRINCIPA PROCJENE VJEROJATNOSTI RIZIKA U TOM SLUČAJU SE NE SMIJE PRIMJENJIVATI. NITKO NEMA PRAVO ŽIVOT NEKOG DRUGOG STAVITI NA LUTRIJU SAMO ZATO ŠTO JE VJEROJATNOST DA SVE PROĐE DOBRO VISOKA.” (str. 40)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
On kaže i ovo na str. 8:
“Ako netko nalazeći se u životnoj opasnosti stavi na lutriju život vlastitog djeteta, postupa neodgovorno, pa i onda kad šansa da stvar završi dobro iznosi 99:1. Jer nitko unaprijed ne može znati hoće li se nešto što je danas malo vjerojatno, sutra ipak dogoditi.”
