Prepoznatljivo

Napisao sam to već mnogo puta ovdje, vjerojatno sam mnogima i dosadan, ali nije zgorega još jednom ponoviti…

Komunizam je najveće zlo u povijesti čovječanstva. 99 % stvari koje čovjek svakodnevno kaže, 99 % čovjekovih razmišljanja vuče korijene iz komunizma, to je naprosto fascinantno. Od važnih životnih stvari, pa do onih svakodnevnih trivijalnih, iz svega izvire komunizam. Mnogi ljudi su okovani i oboljeli od toga, a da toga nisu ni svjesni. Mentalni komunisti su svuda oko nas. Da postoji detektor komunizma, pregorio bi u roku par sekundi. Da čovjeka struja pecne svaki puta kad kaže nešto što vuče korijene iz komunizma, tresao bi se neprestano. Često radim istraživanja, recimo, sretnem nekog i upalim štopericu da vidim koliko će mu trebati da kaže neki komunističku floskulu. Rijetki dočekaju 20 sekundi…

I zato je, po meni, komunizam poguban. Uz to što je odgovoran za mnoge žrtve, ušao je u svijest ljudi, svakodnevno je prisutan u mnogim krilaticama, frazama doskočicama, floskulama i mitovima, te koči svaku mogućnost napretka, duhovnog i materijalnog.

Pa upravo i ta priča o ljudima koji danas kopaju po kontejnerima, dok su nekad svi radili i živjeli sretno u blagostanju, je jedna od floskula komunizma.

Ukratko, kopanje po kontejneru je slojeviti problem, ima tu dosta razloga, tako da ja tu priču ne bih baš olako koristio. Uzroci kopanja po kontejneru su brojni, a ima ponešto i osobne odgovornosti, koja se često prešućuje, dok se u prvi plan gura krivnja države koja bi trebala riješiti sve naše životne probleme. A takav stav je opet ostavština komunizma.

Kao što vidite, teško se mi možemo maknuti od toga. Budućnosti se može okrenuti tek kad se stvari iz prošlosti postave na svoje mjesto, a mi to još nismo učinili. I zato nikako ne možemo naprijed.