Pronatalitetna politika mora biti ukorporirana u pažljivo osmišljen sustav mjera koje jedino u sinergijskom djelovanju mogu polučiti dobar rezultat. Glavni problem su loši temelji za mogućnost zapošljavanja mladih kvalitetnih ljudi. Ne odlaze u inozemstvo beskorisni društvenjaci, nego kvalitetni inženjeri, majstori, liječnici, medicinske sestre,… Ako bi država vodila kvalitetnu gospodarsku i zakonodavnu politiku koja bi rezultirala ulaskom stranog kapitala, otvarala bi se i nova radna mjesta. Vezano uz to je i neadekvatan obrazovni sustav. Gledano u postotnom udjelu, jedna Njemačka ima veći postotak mladih koji se obrazuju u strukovnim zanimanjima negoli Hrvatska, a pored toga im treba još dobrih tako obrazovanih ljudi. Jasno, jer je njemačko gospodarstvo to što jest. U nas mnogi nekvalitetni mladi radije idu u gimnazijsko obrazovanje, i onda se upišu na neki od mnogih društvenjačkih jalovih studija. Nakon toga, po onoj, ‘direktno s faksa na burzu’. Dok država ne počne raditi na racionalizaciji upisnih kvota, i u srednjim školama i poglavito na sveučilištima, bit će loše. Drugi veliki problem je kontinuirano loše vođen mirovinski sustav. Dok se ne realizira sustav po kojemu svatko dobiva mirovinu striktno vezano uz to koliko je u isti mirovinski sustav sam donio, neće biti dobro, i sustav će biti neodrživ. Da ne govorimo o ‘vječitim partizanskim duhovima’, i njihovim ženama. Da ne duljim, ili sveobuhvatni program, ili produljenje agonije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa