Tako je to sa tužnom djecom iz tužnih brakova!

Milanović i Plenković, kao paradigma komunističke i partizanske djece, meni više sliče na djecu rastavljenih roditelja. Jedan je za tatu a drugi za mamu koja je u bijelom svijetu našla novog ljubavnika široke ruke. Tata ima lošu reputaciju, sve je rješavao puškom i nožem, no, odani sin ga još uvijek neizmjerno voli. Mama i novi ljubavnik, lukavi prevaranti, nude svijetlu budućnost i kruh bez motike, sva prava i sve užitke. A to sinu koji je odan mami godi i ne želi to propustiti. I svaki od njih želi pridobiti što više podanika da ga slijede. Ne biraju sredstva i grizu se kao psi. Tko će pobijediti vidjet ćemo na skorim predsjedničkim izborima. Tako je to sa tužnom djecom iz tužnih brakova! Tužne države i tužnog naroda!